U Sungeru Karolina odvaja lijevo, ka Brestovoj Dragi. Dok se provlači kroz malena sela i naselja vikendica, cesta je OK; ali brzo ulazi u šumu i postaje makadamska - ali dobra, tvrda i bez velikih graba. Prolazeći pored šumske livade sa dvije lovačke čeke krajičkom oka sa strane ugledam uspravljenu sjenu. Ne osvrćem se odmah već nakon par metara, kad to cesta dozvoli - i ugledam mladog, gotovo potpuno odraslog mjedvjeda kako se radoznalo podiže na stražnje noge i gleda me! Sav zbunjen, produžim dalje, ali se odmah i vraćam; vidim da se medo mota oko neke bačve koja je sajlom vezana za stablo na ivici šume. Rekoh; ma to je sigurno pripitomljen medvjedić, vezan za tu sajlu. Silazim s motora i "opako" naoružan (foto-aparatom i kiflom) krećem k njemu a on - pali u šumu! Pa, mislio sam da je vezan! Prilazim bliže, uvlačim se i u šumu pokušavajući pronaći tog sramežljivog derana, a njega nigdje. Uh, uh - izgleda da sam nešto krivo shvatio; misleći da idem k pitomom medeku ušao sam u šumu za medvjedom naoružan - kiflom! Valjda da mu ručak od sirove Krešetine bude ukusniji, što li...
Kasnije mi frendovi objašnjavaju da lovci privlače medvjede do čeka tako što postave bačvu s kukuruzom, vežu je dugom sajlom za stablo i na njoj izbuše rupe - medvjedi dolaze pa tumbaju bačvu da bi došli do klope.
Inače, kad u ovom kraju netko kaže da je vidio majku s dvoje djece, nemojte misliti da govori o ljudima - riječ je o medvjedici s mladima.
Nedaleko nalazim ostatke "fajera"; stupova kojima je Karolina preko strmog vijadukta savladavala duboku dragu. Kolovoz je bio od drvene podnice s ogradom - a trasa je napuštena još početkom 19. stoljeća. Jedne je zime ovdje velika kočija otklizala, probila ogradu i survala se - svi su poginuli! Kad je to čuo Matija Weiss, projektant Karoline - ubio se! Eh, kad bi današnji izvođači tako časno i moralno stajali iza svojih djela...
|