Na Plitvicama kod spomenika Josipu Joviću palimo svijeće i ja se opet ne mogu nadiviti kako je taj spomenik dobro zamišljen; stoji kao slomljena bukva u bukovoj šumi, od zelenkastosivog mramora, kao da je jedno od okolnih stabala. Sjećam se gdje sam ja bio na taj dan, na Krvavi Uskrs; upravo sam pokušavao ispenjati Risnjak. Vrijeme je bilo isto kao i ovdje; maglovito, vlažno i hladno. Snijeg je bio mokar, dubok i težak, a ispod njega ledena ploča koja je pucala podamnom pa sam propadao sve do kukova. Nakon cijelog dana uspona, u predvečerje sam morao odustati i vratiti se u podnožje - i nisam imao pojma što se dešava ovdje, kako će mi uskoro nad glavom biti neuporedivo teže muke od penjanja zaleđenom planinom.
|