Nakon par slobodnih dana radi Sisveta, od danas (srijede) treninzi se nastavljaju prema uobičajnom rasporedu.
NASTUPI
- četvrtak 3.11. u 12:00 ured (Zračna luka Zagreb, doček Dinama), o/o Jerko
FOTKE - sa OTVORENIH DANA VATROGASACA - 2. dio
Slike Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
A napravili smo i jedno zanimljivo natjecanje, tko će prije obući vatrogasnu opremu, mažoretkinja ili profesionalna vatrogaskinja. Nećete vjerovati, ali pobjedila je mažoretkinja, Monika Uđbinac!!!!
Na kraju su Monika i Jelena u punoj vatrogasnoj opremi (sa šljemovima i bocama za kisik) bacale štap :-)
Da vidimo kako su počeci izgledali iz perspektive naših mažoretkinja, koje su vodile DNEVNIK
U ožujku 2000. odradili smo Zagrebački karneval, a dva dana kasnije i Riječki karneval gdje smo nastupali kao "jake snage ZNG-e" u uniformama dragovoljaca Domovinskog rata. Imali smo svoj veliki koncert u Domu HV, koji je ujedno bio i naš 1.000 nastup, pa mu je i naziv bio "Zagrebačke mažoretkinje 1000 puta svom gradu". Bili smo na finalu košarkaškog kupa, te smo radili teniske kvalifikacije za paraolimpijadu.
12.3.2000. "1000 puta svom gradu" (Dijana Ribarić)
Telefonski razgovor: "Bok, Goga je!"
ja: "Bok"
Goga: "Znaš da ste ti i sestra uključene u program sa duom?"
ja: "Moliiiimmmmm????" (zatišje, upravo sam doživjela infarkt!!!!!!!!!!!!!!!!)
Moja priča počinje sa gržem u želucu i neprospavanom noći. Priće ostalih 600 mažoretkinja pičinju od 9:00 ujutro kada smo se morali naći. Svi su po običaju šizili što smo se morali tako rano naći, ali meni ovaj puta i nije bilo tako teško. Lakše mi je bilo ubiti tremu s curama, nego da sam kod kuće sama čekala da otkuca 16 sati. E, o čemu se radi? Radi se o tome da smo moja draga sestrica Lanica i ja imale svojih 5 minuta slave (zapravo 10). Imale smo svoju točku pod nazivom "Sestre Ribarić show". Naime, plesale smo koreografiju sa ovogodišnjih klasifikacija. Čak su o nama pisale i novine. Ne mogu opisati tremu koju sam osječala i zbog toga sam s Lanom poželjela doslovno ubiti Alena. Bez obzira što su nam se noge tresle, povračalo nam se od straha, srce lupalo u guzi... prilično smo dobro otplesale. Ma, u stvari što dobro, bile smo fenomenalne!
Uz to što smo imale solo točku, sve je ostalo bilo po starom. Kapijade, uobičane koreografije, zahvalnice, gost mažoretkinje (ove godine Kloštranske). Sve u svemu bilo je dobro. Mi, 1A, smo kao najbolje, nastupale na kraju, kao što se kaže "šećer na kraju". Unatoć svim nastupima i natjecanjima bioje smo prošle, bilo nas je strah. Ali ništa se ne postiže bez straha.
Iz skipte "Povijest mažoret plesa" (Alen Šćuric, Trenerska škola 2015.)
PREDGOVOR
Mažoretkinje kakve danas poznajemo u Hrvatskoj, tj. izuzmemo li pionirske pokušaje nekih timova koji su nosili naziv mažoretkinja neznavši niti najosnovnije elemente mažoret-plesa, nastale su krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Obzirom na veliku popularnost koju su mažoretkinje postigle u Hrvatskoj na neorganizirane timove vršen je sve veći pritisak ljudi i organizacija koje su vidjele korist i profit u organiziranosti tako velikog potencijala. Upravo je stoga, 1995. godine, grupa voditelja timova pokušala osnovati udrugu mažoretkinja, pod nazivom HUM - Hrvatska udruga mažoretkinja, a koja je za svrhu imala zaštitu mažoret-timova od loših utjecaja neprofesionalaca sa strane. Organizacijom HUM-a započinje stvarni i ubrzani razvoj mažoret plesa u Hrvatskoj.
Na području bivše države mažoret ples je nastao krajem šezdesetih u Crnoj Gori (Herceg Novi), no isto nije imalo velikog utjecaja na hrvatski mažoret ples.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!
|