U IDUĆIH 4 DANA 3 DOGAĐAJA SAVEZA


Naši predstavnici će sudjelovati u aktivnostima saveza i to u četvrtak Sudački odbor u Zagrebu, u subotu Skupština EMA-e u Karlovcu, te u nedjelju Skupština HMS-a u Slunju.



ROK ZA PRIJAVE LJETNOG KAMPA PRODUŽEN DO 9.4.

Na zahtjev članova produžili smo rok za prijave ljetnog kampa do 9.4. Nakon toga više se neće produžavati prijave.

Kliknite na letak da bi ga povečali:







NASTUPI

- srijeda 6.4. u 15:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o Franc



FOTKE - sa mažoret bajke "Put oko svijeta 2" 3. dio

Fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja





































Danas je u Jutrnjem listu izašao članak o Luciji Milas koja je prije 18 godina bila na naslovnici Jutarnjeg lista kako ljubi Bobana. Priča je prezakon i stvarno ju morate pročitati. Članak je izašao povodom 18. rođendana Jutarnjeg lista, i to na cijeloj stranici.



Jutarnji list srijeda 10.6.1998.
LUCIJA MILAS
Poljubac iznenađenja mlade mažoretkinje kapetanu hrvatske nogometne reprezentacije Zvoni Bobanu zauvijek će ostati dio najljepše povijesti domaćeg nogometa

TADA MATURANTICA, DANAS POSLOVNA ŽENA I MAJKA
KAKO SAM POLJUBILA ZVONU BOBANA I HRVATSKOJ DONIJELA BRONCU U FRANCUSKOJ

Dok je putovala iz Francuske Lucija je mislila kako se šale kad su rekli da je na naslovnici Jutarnjeg

Piše: Tomislav Novak

Lucija Milas pošteno se iznenadila kad se vratila u Zagreb. Otac joj je, doduše, najavio što je čeka, ali nije mu baš povjerovala. 10. je lipnja 1998. ujutro, Lucija je upravo sišla s aviona, a na kioscima Jutarnji list s njezinom velikom fotografijom na naslovnici. Svjetsko prvenstvo u Francuskoj upravo je počelo, ono grandiozno koje će Hrvati zauvijek pamtiti zbog osvojene bronce, a ona ga najavljuje na fotografiji u svečenoj uniformi mažoretkinja sa širokim osmjehom na licu, dok u Vittelu grli kapetana hrvatske reprezentacije Zvonimira Bobana i ljubi ga u obraz.

Poljubac će mu donijeti sreću, jer mjesec dana kasnije u utakmici za treće mjesto pobjedit ćemo Nizozemsku 2:1 baš nakon akcije za drugi gol koju su započeli Asanović i Boban. (...) Kući smo se na kraju vratili s najvećim uspjehom u povijesti hrvatskog nogometa, a Lucija će zahvaljujući fotografiji zauvijek ostati dio tog događaja. Tada je imala 18 godina, završavala je gimnaziju u Zagrebu i nije mogla vjerovati što joj se dogodilo. Sjećam se dobro, plan je bio iznenaditi nogometaše - kaže mi 18 godina kasnije, dok sjedimo u Bobanovu restoranu i razgovaramo o tome kako se sve odvilo.

Uvijek uz vrhunske sportaše
Zagrebačke mažoretkinje godinama su uz reprezentaciju, ispraćuju i dočekuju igrače nakon pobjeda i poraza. Uostalom, redovite su i na važnim utakmicama Dinama, nastupale su za Cibonu, vaterpoliste, dočekivale rukometaše, a Lucija je više puta nastupala i za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, vladu Republike Hrvatske i mnoge estradne zvijezde.

Netko u Hrvatskom nogometnom savezu prije prvenstva u Francuskoj dosjetio se da djevojke pošalje autobusom u gradić Vittel pokraj kojeg je reprezentacija imala bazu u vrijeme turnira, te da ih djevojke dočekaju na aerodromu kad slete. Prije toga paradirale su ulicama praćene orkestrom i promovirale Hrvatsku i Zagreb. Navijači su dobro reagirali, svud pljesak i zastave. Ples i buka, to je bio naš plan - smije se Lucija koja je još s 20 kolegica dočakala "vatrene". A kad su oni stigli, nastao je metež, guraju se navijači i novinari, svi traže autograme, orkestar svira, a u nastalom kaosu Lucija se slučajno našla pored Bobana. Kako nitko nije znao da će doći, Boban je nakon izlaska iz aviona rekao: "gle, ove mažoretkinje izgledaju kao naše. Hej, pa to i jesu naše!".

Dalje se sve brzo odvijalo. Prišao mi je neki strani fotoreporter i pitao me mogu li poljubiti Bobana za sreću, pa da nas uslika. Budući da mažoretkinje inače imaju stroga pravila ponašanja i nikad na takvim priredbama nisu u prisnom kontaktu sa sportašima, dozvolu mi je morao dati naš voditelj - govori Lucija. Fotograf je dozvolu dobio, Boban je kimnuo glavom, Lucija ga je zagrlila i poljubila.

Čuo se školjcaj aparata, bronca je bila rezervirana. Budući da je bila riječ o stranom reporteru, nije mi ni na kraj pameti bilo da bi fotografiju mogli prenijeti domaći mediji, i to već slijedeći dan. Međutim, kad sam se drugo jutro probudila u Zagrebu, nazvao me otac, koji svaki dan novine dobije na posao. Kaže mi da sam na naslovnici. Ma moš mislit, kažem mu ja. Ali nije lagao - smije se.

Trenutak za sjećanje
Zvonimira Bobana nikad prije niti poslije nije upoznala ili se s njim susretala, osim kad bi nastupala za reprezentaciju. Nisu niti prijatelji, ni poznanici, a teško da se i sam kapetan "vatrenih" sjeća fotografije. Ali poljubac je otišao u povijest kao lucky charm momčadi, baš kao što će to ubrzo postati i kapa francuskog žandara ozlijeđenog u tučnjavi s navijačima, a koju je Ćiro Blažević nosio na utakmice jer je vjerovato da mu donosi sreću.

Mažoretkinje su danas za Luciju samo lijepa uspomena iz prošlosti. Morala je odustati zbog obveza na fakultetu. Ali tih 6 godina koliko je za njih nastupala zauvijek će pamtiti. Plešem od kad znam za sebe. Završila sam školu za klasičnu ritmiku. Plesala sam u ZKM-u. A onda sam igrom slučaja završila na audiciji za mažoretkinje. I ostavila sve ostalo. Jer to je velika obveza, tri treninga i dva nastupa tjedno. Putovanja, napori...

Dok razgovaramo Lucija često spominje stroga pravila ponašanja, pa je pitam što to sve podrazumijeva. Mažoretkinje su najljepši ukras Zagreba, institucija. I zato smo uvijek ljubazne, ali profesionalno suzdržane, spremne na odricanje, dobro znamo pravila bontona i ophođenja, imamo stav, ali i vedrinu. Nikad ne skidamo osmjeh s lica. Djevojčice se mažoretkinjama nekad pridružuju sa samo 3 ili 44400000000000000tasaju, najbolje među njima vide svijet, upoznaju ljude, svašta nauče. Naravno da mi to nedostaje - kaže mi.

Međutim, danas, nakon svih tih godina vremena više nema. Poslovna je žena, radi u Croatia osiguranju i majka je djevojčice i dječaka. Sve manje stignem gledati televiziju i pratiti medije, ali vidim da i danas cure putuju i imaju odlične nastupe. Drago mi je zbog toga - kaže na kraju.



------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!
(objavljeno: srijeda, 06.04.2016. u 08:37) komentiraj (13)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.