magistra socijalnog rada Petra je rođena 10. siječnja 2988. u Zagrebu. Osnovnu školu je završila u Vidovcu, nakon čega je završila Opću gimnaziju u Sesvetama. Preddiplomski studij socijalnog rada je završila na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je završila i diplomski studij istog smjera, dobivši titulu magistrice socijalnog rada. Nakon studija i tečnog poznavanja engleskog jezika, završila je tečajeve njemačkog i talijanskog jezika, te niz edukativnih radionica za rad sa djecom i mladima u svrhu sprječavanja pojava rizičnog ponašanja, „Male kreativne socijalizacijske skupine“… Završila je i pop-rock akademiju (3 stupnja pjevanja). Vodila je radionice sa djecom i mladima kao animatorica, 2011. i 2012. je bila animatorica, a 2013. Asistentica voditelja guest experiance programa. 2014. i 2015. je bila koordinatorica animacijskih timova i voditeljica kampanje i edukacije za nove animatore. Bavi se i jedrenjem na dasci. Zagrebačke mažoretkinje je upisala 1995. Godine, a prvi nastup joj je bio u Lisinskom 1996. kao pripadnici 3. juniorskog sastava. U seniorski 1A prešla je 2003. godine, razvodnica je postala 2005., a zamjenica predvodnice je postala 2006. Iz tima je otišla 2008. Asistentski staž je završila 2005., Trenersku školu je završila u prvoj generaciji 2006. godine, a grupe je prestala trenirati 2009, iako je 2014. trenirala grupe u Ljetnom kampu. Osvojila je 4 državna i 4 europska prvenstva. Nadimak Ban Jan (Ninski) je dobila u jednoj zgodi koja stvarno nije za javnost, ali ostao joj je do današnjih dana. Osobne karakteristike: energična, glasna, temeljita, uporna, pacifist Voli: hranu, biti zaljubljena, učenje (štreber sam), pjevanje, pozitivne ljude, lijepo vrijeme, dobar izlazak, dobru zezanciju Ne voli: bad hair day, prišteve na faci, puknut nokat, glupost, zle ljude, politiku i nepravdu Najdraža muzika: country mi je čisti zen, a kad se zabavljam sve plesno sa što više neinteligentnih (no brain) rima Najdraži film: Tarantino me uvijek oduševi Najdraže jelo: konkretne i mesne stvari, topla janjetina i hladni odojak s lukom ili ćevapi sa kajmakom i lukom, masni burek s mesom Najjatraktivnije putovanje u životu: Njemačka, Poljska, Češka, Italija, Slovačka, Mađarska, Grčka... Hobi: trenutno učenje stranih jezika Najdraži nastup u Zagrebačkim mažoretkinjama: prvi nastup kao predvodnica, trema kao nikad, a u publici moja obitelj, bivše mažoretkinje i dragi ljudi koji su me podržavali u godinama mog plesanja u mažoretkinjama, na pozornici Alen gleda i smije se (ni sam ne vjeruje tko je nova druga predvodnica i pita se što mu je to trebalo), a u backstageu moj tim s kojim se smijem i zezam. Prekrasan trenutak svih meni dragih ljudi na jednom mjestu. Moram priznati da sam i cmoljila koliko me to dirnulo. Najatraktivnije putovanje sa Zagrebačkim mažoretkinjama: svako putovanje je za mene bila atrakcija i zabava. Voljela sam putovati sa svojim curama, destinacija je bila nebitna. Najljepši događaj u Zagrebačkim mažoretkinjama: Kad sam postala najmlađa trenerica u svojoj generaciji, veliki ponos, čast i odgovornost, te definitivno najljepši posao na svijetu! Anegdota iz Zagrebačkih mažoretkinja: Turneja u Francuskoj kada smo se kupali u fontani, izgubili Renićkin komad palca i skoro deportirali slovenski orkestar Kako su mažoretkinje utjecale na njen budući život: Budući da se radilo o desetljaću i o mom odrastanju, jako, možda čak i više nego što mislim. To što smo bile dio tima, izgradilo me kao osobu, vrlo sam rano naučila što su pravila i obveze, što je bitno, kako doći do cilja, što je kolegijalnost, što je prijateljstvo, što znači uspjeh, ali i neuspjeh, pravda i nepravda. Naučila sam koga treba pitati kada se želiš dobro najesti (hvala Šefe). Mogu reći da sam naučila najbolje i najgore stvari u životu i sebi, i zahvalna sam na toj školi. A i dan danas moje najbolje prijateljice su djevojke iz mog tima – to je zaista nešto prekrasno. Za kraj najvažnija stvar koju sam naučila je kako autom doći od Cibone do Črnomerca J. I dalje sa Zagrebačkim mažoretkinjama: - Ban Jan je trenirala početnu grupu i bila animatorica u Ljetnom kampu 2014. godine - ona je stalno u kontaktu sa timom i kada je god u Zagrebu odlazimo na cuge, razgovor, klopu, gdje pričamo o problemima tima - aktivna je članica Lige predvodnica - gotovo uvijek dolazi na koncerta i bitnije aktivnosti tima - povremeno sa timom i putuje na turneje Poruka Zagrebačkim mažoretkinjama: Mažoretkinje su za mene kao vožnja vlakom smrti (ljepše zvuči roll coster). Kupite ulaznicu iz znatiželje i jer imate slobodnog vremena, izgleda zabavno, ali ne znate što vas čeka. Tek kad vlak krene počnete živjeti svoju vožnju u punom smislu riječi, a kad vožnja završi, shvatite da je to ona jedna era koja se ne može nikome prepričati tko nije bio dio nje. Moja vožnja je bila duga i nepredvidiva i drago mi je što sam stajala u redu i kupila kartu. Mažoretkinje su ono što ćete pamtiti zauvijek. Pokušajte uživati u svakom trenutku i naučite nešto o sebi svakog dana. I naravno, puno se smijati, plesati, dobro tulumariti i slaviti (ja naravno dolazim) KOLIKO SE VREMENA POTROŠI NA IZRADU GLAZBE U jednoj godini radimo glazbu za: - S1A koreografiju i defile za koje zajedno potrošimo oko 100 sati (montaže, preslušavanja i postmasteringa) - J1A, te K1A koreografiju i defile oko 60 sati - specifični glazbeni brojevi za posebno naručene koreografije oko 20 sati - mažoret-bajka, reklame i slični projekti oko 25 sati - montiranje za ostale timove sa kojima surađujemo oko 30 sati - remastering brojeva, izrada službenih CD-ova, nosača zvuka za nastupe i natjecanja oko 5 sati = ukupno oko 240 sati (što je mjesec i pola redovnog rada jednog zaposlenika) Na nalaženju i izradi glazbe rade - Šef - treneri sastava - profesionalni tonski tehničar Davor Totović - naš tonski tehničkar Vladimir Šoštarić Šole Naglašavam da nisam ni nutricionista, ni liječnik, potpuni sam laik. Samo sam pročitao brdo knjiga o zdravijem načinu života, razmislio o tome što sam pročitao, probao sam mnogo toga od onog što sam pročitao i eto našao recept koji je uspio. No, ovo su samo moja opažanja i moje iskustvo i ni na koji način nisu vam popovanje, naputak ili recept za mršavljenje ili zdravstvene probleme. Ovdje samo prenosim u knjigama objavljene stavove pojedinih doktora i nutricionista, koji nisu moji stavovi, ali su se meni pokazali uspješnima. Za ozbiljne savjete morate se obratiti nutricionistu, liječniku ili specijalistu za dijete. NE JEDITE NAKON 18 SATI! Ne jedite 6 sati prije spavanja. To znači ako idete na spavanje u ponoć nema hrane nakon 18 sati. Nikada, nikako, ništa, NI MALO! • Gladni ste u to vrijeme? Popite vode. Bavite se nečim da zaboravite na glad. A u većini slučajeva i ovako ćete jesti radi dosade, ne radi potrebe. • Večera, tj. posljednji obrok svakako mora biti lagan, ništa teško, zasitno i kalorično. Ne voće prije spavanje Nikako ne jedite voće prije spavanja ili kasno navečer. Iako imate potrebe za voćem, iako ste čuli da navečer treba pojesti jabuku ili neku drugu voćku – NE! To nje dobro za vas! Voćni šećer će se tijekom mirovanja pretvoriti u masne naslage, organizam će ga spremiti za „crne dane“. Jedite uvijek u isto vrijeme, jedite često Nemojte preskakati obroke. Sve dijete i svi nutricionisti naglašavaju da je vrlo važno da jedete obroke uvijek u isto vrijeme. Isto tako nutricionisti preporučaju da jedete češće a manje. Pa preporučaju bar 5 manjih obroka dnevno. Što kasniji obrok to manja količina i to lakši. Ja osobno jedem: - oko 8:45 (doručak) nemasni jogurt sa dvije žlice zobenih mekinja i jednom žlicom lana, nezašećerena kava sa nemasnim mlijekom - oko 12:00 (međuobrok) dvije voćke - oko 14:00 (međuobrok) dijetalni keksi, eventualno nezašećerena kava sa nemasnim mlijekom - oko 17:00 (ručak) normalan obrok sa kruhom - oko 19:45 (večera) orašasti plodovi, kokice, dijetalni keksi ili neki lakši obrok (na spavanje idemo oko 02:00 sata) GLAD NAKON DREMANJA JE LAŽNA Ako ste popodne prilegli, biti ćete vrlo gladni kad se probudite. Uvijek ćete biti vrlo gladni nakon spavanja (osim ujutro). No, strpite se 15-20 minuta i nemojte jesti. Vidjet ćete, uopće niste bili gladni. Nakon 15 minuta nećete imati nikakve potrebe za jelom. Pa zar je 15 minuta tako dugo vrijeme da ne možete biti karakter i pretrpiti tu neistinitu glad? I glad tijekom puta je lažna Isti je efekt gladi na putu. Čak i ljudi koji ne mogu fizički doručkovati, jer osjećaju mučninu od ranog jela, na putu jedu u cik zore i to ko ludi. Posebno ako su vozači. Zašto je to tako? To je obrambeni efekt organizma. On se jednostavno tako brani od stresa koji mu put podsvjesno priređuje. Nema organizam druge mogućnosti obrane nego stvarati zalihe za nedaj bože. A mi zato u sebe unosimo brdo nezdravih sendviča, grickalica, kola, sladoleda, kolača… Nemojte. Prvo, hrana tijekom puta čini vas pospanim, a što je opasno posebno ako ste vozač. Drugo, tada se ne krećete, i sve to ide u trbušinu, u masne zalihe. Stoga žvačite kaugume, pijte kavu, pijte mnogo vode, ali nemojte jesti više od spartanskog i dijetalnog obroka tijekom puta. MIRISI, ZVUK I IZGLED OTVARAJU APETIT Niste bili nimalo gladni, ali netko iz obitelji je krenuo pripremati panirani odrezak na masti. Cijela kuća je zamirisala. Odjednom je sitost nestala, ne samo to nego ste postali gladni kao da niste jeli tri dana. Poznato? Svaki miris će vam otvoriti apetit, a oni od masti, roštilja, ražnja, jakih začina, juha, kolača, palačinki, čokolade (posebno topljene), čipsa i drugi „zanosni“ mirisa učinit će vas očajnim. I natjerati da jedete, iako zapravo niste gladni. I pritom ćete pojesti enormno mnogo. Čak štoviše nećete moći jesti manje ukusnu i zdravu hranu. Vaš organizam će tražiti isto takvu hranu kakvu ste namirisali. Masnu, sa roštilja, slatku… Pomislite li kako ćete apetit zadovoljiti svojom zdravom hranom nećete ju htjeti, biti će vam odvratna (iako vam inače nije), ali istovremeno organizam će očajno zahtijevati ovu masnu… I stoga tražite od ukućana da ne pripremaju ili konzumiraju takvu hranu kad ste vi u blizini. To je najmanje što mogu napraviti za vaš režim zdrave prehrane. Ako već nisu uviđavni prošećite, izađite iz prostorije i tražite da se ista provjetri. Ali nemojte biti u blizini tih mirisa jer nećete uspjeti othrvati se tom iskušenju. I ta želja će vas držati još dugo nakon što miris prestane biti tako intenzivan ili čak nestane. Ista je stvar i sa zvukovima. Čujete li kako nešto cvrči, kipi, krčka ili pak čujete žvakanje hrane, posebno ako je zvuk reš pečenih krumpirića, krispi kožice, čipsa, kokica i ostali zanosni zvukovi, i odmah ćete postati gladni. Izgled hrane, privlačne boja, privlačno aranžiranje jednako tako će povećati vaš apetit i natjerati vas da jedete. Prođete li pokraj bojom ili izgledom zanosne hrane u sekundi ćete postati gladni. Dovoljno je samo vidjeti vrećicu čipsa i poludjet ćete od želje da posegnete u vrećicu. TV reklame, izjedanje primamljive hrane u filmovima, serijama, specijalizirane kuharske emisije, sve to će vas natjerati da „postanete gladni“. Stoga izbjegavajte takve televizijske programe. Ne gledajte kuharske emisije, okrenite program kada je reklama, spustite glavu kada je takva hrana na televiziji ili ispred vas. SITI STE A JOŠ SE PRETRPAVATE! Dva efekta su protiv nas. Prvo mozak će registrirati da smo siti, tj. da nam je želudac pun tek 20 minuta nakon što se to stvarno desilo. I zato mi jedemo, jedemo i jedemo još 20 minuta nakon stvarne potrebe ubacujemo sve u sebe. I potom smo pretrpani, ne možemo disati, imamo užasan teret u želucu, zapravo nam je zlo. Koji je lijek? Jesti polako, puno žvakati i ne unositi u sebe sve na brzinu. Polako, pričajte sa obitelji, dugo žvačite. No, svakako stanite dok ste još „gladni“ i pričekajte 20 minuta. Vidjet ćete da ste siti. I da vam sva ta hrana zapravo ne treba. Drugi je problem „gladne oči“. 20.000 godina mi smo bili gladni. I naši djedovi i pradjedovi pričali su nam kako su stalno bili gladni. Naravno da to sa dvije site generacije ne može iz nas izaći. I neće tako skoro. Konačno u nama je ono životinjsko, pri čemu stvaramo zalihe za „crne dane“ da organizam ima odakle uzimati kada hrane „ne bude bilo“ ili kada nas skrši bol. I onda se zapravo desi kontraefekt, organizam sam sebe ubija. Stoga budite karakter. I recite – NE! Jedite fino, uživajte u hrani, ali nemojte pojest sve. Pojedite onoliko koliko vam treba, ne duplo više. Stanite, vidjet ćete nakon 20 minuta da ste siti, i biti će vam drago što niste „ubili“ 20 ćevapa, dvije kile janjetine ili 6 krmića sa roštilja. Ne gledati televiziju, čitati ili raditi nešto drugo dok jedete I tu je bitno napomenuti da se morate koncentrirati na hranu, uživajte u okusima, budite sigurni da u potpunosti osjećate što imate u ustima. Ako jedete, a koncentrirani ste na nešto drugo onda ćete unijeti daleko više kalorija nego vam treba. Izbjegavajte konzumiranje kalorične hrane dok čitate ili gledate televiziju, jer tada upola smanjujete osjećaje koji dopiru do mozga. Nutricionisti su objasnili pretilost djece u SAD-u jer jedu pred televizorima i tada konstantno nešto grickaju. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |