Zagrebačke mažoretkinje idu na turneju u Peking i Shenzhen (Kina) od 21.10. do 1.11., 11 dana. Evo i nekoliko podataka o turneji:

Država: Kina
Grad: Peking (Beijing) i Shenzhen
Vremenska zona: +6 sati na Hrvatsko vrijeme (kad je kod nas 12 sati, tamo je 18)


Ukupno ćemo preći: 20.076 km, od čega 18.806 km zrakom i 1.270 km cestom, Peking-Shenzhen je 2011 km.

Klima: U Pekingu će temperatura biti oko 15°C, tijekom noći pada do 9°C. U Shenzhenu će temperatura biti oko 26°C, tijekom noći pada na prosječno 23°C.


GDJE IDEMO

Kina je druga najveća država svijeta, koja ima 1,4 milijardu stanovnika (360 puta veća od Hrvatske) i BDP od nevjerojatnih 19,4 trilijardi USD (171 puta veći od Hrvatske).

Peking (Beijing) je glavni grad Kine. Grad ima 21,9 milijuna stanovnika (metro zona 23 milijuna stanovnika), dugi je najveći grad na svijetu (odmah nakon Shanghaia). Peking je tradicionalni grad sa velikim brojem povijesnih i turističkih znamenitosti. Grad je osnovan 1045. godine prije Krista (star je 3071 godinu) i jedan je od najstarijih gradova na svijetu.
Peking ima čak 91 sveučilište sa stotinama fakulteta. Gradski BDP je 747 milijardi USD. Grad ima dva velika aerodroma (svaki kapaciteta po 100 milijuna putnika), nekoliko linija super-brzih željeznica, podzemnu željeznicu sa 22 linije i 608 km pruga, te više od 1000 linija autobusa i trolejbusa. Grad ima 7 znamenitosti upisanih u UNESCO baštinu, te je sjedište najvećeg broja mega-kompanije sa Global 500 liste na svijetu.

Broj stanovnika: 31 puta veći od Zagreba i 5,5 puta veći od cijele Hrvatske

Shenzhen je 3. grad po veličini u Kini i jedan od najvećih gradova na svijetu koji ima 17,6 milijuna stanovnika (23,3 milijuna metro zona). Grad je jedan od subprovincijalnih gradova Kine. Grad je doslovce spojen sa Hong Kongom i na samom je jugu Kine. Grad je drugi na svijetu po broju nebodera. Grad datira iz 331 godine prije Krista (star je 2357 godina). Grad ima 517 milijardi USD BDP.

Broj stanovnika: 25 puta veći od Zagreba i 4,5 puta veći od Hrvatske.


KAKO PUTUJEMO
Letimo sa Air Chinom do Pekinga, potom imamo let između Pekinga i Shenzhena (još ne znamo kompaniju), pa se vraćamo iz Shenzhena preko Pekinga. Za Peking i iz Pekinga letimo sa Airbusom A350-900, a iz Shenzhena za Peking sa A330-900.

U Kini imamo jedan nastup u Pekingu, jedan na Kineskom zidu i 2 u Shenzhenu, te imamo kulturnu razmjenu u Pekingu i Shenzhenu. Tijekom turneje obići ćemo i Hong Kong.

Danas smo dobili i Pozivno pismo pa je sada isto i službeno, te smo isto danas i objavili iako tim ovo zna već mjesec dana.

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????

- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????

PLOČE SA DRŽAVAMA

Zagrebačke mažoretkinje u svom skladištu imaju 153 profesionalne svjetlo-plave ploče sa natpisima svih zemalja svijeta. Ove ploče služe za ceremonijale otvaranja prvenstava.

Zagrebačke mažoretkinje još imaju:
- 4 magnetne ploče koje se „lijepe“ za auto
- 3 ploče sa natpisima na hrvatskom i na drugoj strani na engleskom jeziku koje idu ispred povorke
- 10 različitih natpisnih ploča, različitih oblika

ZDENKA

Zdenka Mikelj je doaen hrvatske šminke. Uz vlastiti kozmetički salon, nema toga što nije šminkala Zdenka. Brojne televizijske emisije, izbori za missice, filmovi, revije, najviši političari (čak i jedan premijer), showovi, najveći pjevači i pjevačice… Malo je velikih faca koje nije šminkala Zdenka, poput Cezaria Evora, Jelenu Rozgu, Jelanu Radan, Meritas, Mladena Gavrana, Žaka Houdeka… I zato smo više nego ponosni što šminka i nas.

Većina bi rekla kako je to jednostavno. Uzmeš šminku i navali. No, istina je upravo suprotna.

Odabir šminke
Šminka za natjecanja je potpuno drugačija od šminkanja za scenu, televiziju ili film, a sve to nema sličnosti sa šminkom za izlaze ili svakodnevnom šminkom. Za nas Zdenka upotrebljava profesionalnu šminku „Temptu“, zato što su lagane, naprave debeli sloj i postojana je cijeli dan (što je jako bitno pošto se djevojke šminkaju više sati prije samog natjecanja), čak je i vodootporna.

Priprema šminke
Nekoliko tjedana prije prvenstva Zdenka u svom salonu skupi dio stručnog stožera (trenere, predvodnice i stručni stožer) te prikaže svoje ideje tako što u beskraj šminka prema svojim zamislima, a mi uspoređujemo i odaberemo. Nakon što odaberemo konkretan prijedlog šminke ista se modificira sukladno zahtjevima trenera (neki dodaci nisu praktični, neke stvari nisu izvedive, ne pašu karakteru koreografije…).

Šminka Zagrebačkih mažoretkinja je isključivo u plavim nijansama, a mora biti postojana. Šminka ne smije biti prejaka, ali se mora vidjeti, tj. suci moraju vidjeti šminku. Šminka ne smije odvlačiti pozornost od djevojaka, jer ipak koncentracija sudaca mora biti na njihov ples i tehniciranje, a ne na šminku. Na prvenstvu su dva različita modela šminkanja, jedan za defile, drugi za koreografiju, pri čemu je svaki potpuno različit (da djevojke izgledaju drugačije), no obije moraju imati poveznice, kako u boji, tako u elementima šminkanja. Ako je prvenstvo na otvorenom, vrlo se mnogo pažnje posveti poziciji šljokica i kamenčića kako curama ne bi smetali prilikom pogleda prema suncu, tj. da se ne bi desilo špigliranje. Ako je prvenstvo u dvorani onda je posao bitno lakši i moguća je veća kreativnost, jer se svjetlo reflektora lakše kompenzira i kontrolira, pa si Zdenka može dozvoliti više svjetlucavih detalja. Sve je to bitno kod odluke kako će šminka izgledati.

Naravno, šminka i frizura moraju biti kompatibilne pa tu u definiranju šminke utječe i naša službena frizerka Valentina Behin. Kad se šminka definira napravi se plan šminkanja i Zdenka nabavi svu šminku i alate, a toga na prvenstvu ima kao u omanjem beauty salonu. U posljednje vrijeme mnogo se koriste razno-razne šljokice i kamenje koje se posebno biraju u dogovoru prije prvenstva, a na kožu se lijepe posebnim kazališnim ljepilima koja ne štete koži.


Šminkanje na natjecanju
Šminkanje za prvenstvo započinje nakon doručka u prostoriji koju uvijek pripremimo za Zdenku i Behin, a u kojoj se napravi pravi salon za uljepšavanje. Prvo se stavlja podloga, pa se na nju gradi šminka. Od kada Zdenka koristi zračni kist isti joj je bitno ubrzao posao, jer sada puder nanese za samo 5 minuta, što je prije, sa spužvicama i kistovima, trajalo bitno duže. Cure pomažu Zdenki jer same nanesu maskaru, a Zdenka to samo popravi. Zdenka uvijek jako naglašava trepavice. Još više se naglašavaju usne, ali ne ružem, nego drugim tehnikama, kako bi se još više istakao osmjeh koji je vrlo važan na natjecanju. Obzirom da se sve pripremi prije, a sve djevojke se šminkaju po istom obrascu kako bi što više sličile jedna drugoj i time se još više naglasila jedinstvenost formacije, za našminkati 17 mažoretkinja Zdenki treba 4 do 5 sati. Zdenke u načelu šminka samo seniorke, no pomogne u šminkanju juniorki i kadetkinja koje se ipak daleko slabije šminkaju, što znači da na samom prvenstvu šminka nekih 8-10 sati.

Prije samog izlaza na natjecanju Zdenka u načelu nema previše posla, jer je šminka, kao što smo već spomenuli, postojana, pa se eventualno naprave manje korekcije, te se popravi ruž. Za popravke netom prije izlaska pomaže joj rezervna mažoretkinje, poglavito što Zdenka nema pristup do same B zone.


Kada nas još Zdenka šminka
Osim natjecanja Zdenka nas šminka i za najvažnije televizijske ili filmske nastupe, kao i u slučaju nekih važnijih snimanja poput reklama, dokumentaraca… Uz to Zdenka sređuje probleme sa tenom naših cura koje kod nje odlaze na tretmane. Zdenka nam održava i seminare o šminkanju gdje uči mažoretkinje 1A sastava kako da se našminkaju za svakodnevne nastupe.

JARUN
Najveća zagrebačko jezero Jarun se spominje još prije 800 godina. Oko njega su živjeli kaptolski kmetovi koji su ga zvali „Jaruga“ (rupa puna vode) od čega je i dobio ime. On je ostatak savskog toka koji je promijenio smjer pa je ostalo jezero.

Jarun je uređen 1987. godine za Univerzijadu. Ukupna površina centra je 235 ha. Od 1988. Jarun je kupalište sa 5 plaža od koje je jedna i nudistička, te jedna prilagođena za invalide i osobe sa posebnim potrebama. Godišnje oko 170.000 kupaća pliva na Jarunu. Za njihovu sigurnost brine se ekipa spasioca po čitavom parku koji godišnje imaju preko 300 intervencija. Mulj otklanja poseban stroj koji stalno usisava jezero. Krug oko jezera dug je 6,5 km, a jezero ima 6 otoka, od kojih je 4 povezano mostovima.

Na Jarunu živi 29 vrsta riba i 130 vrsta ptica. Labudovi na Jarunu ostaju cijelu godinu. Postoji legenda o somu Juri koji navodno ima preko 3 metra. Kod Divljeg otoka ostavaljeno je prirodno okružje gdje je zabranjena gradnja i razvijaju se autohtone biljne vrste i gnjezde ptice, posebno patke, kormorani i čaplje.

Jarun ima regatnu stazu, veliko jezero služi za treninge jedriličara, ima konjički klub sa hipodromom i jahanjem za djecu, dva terena odbojke na pjesku, jedan rukometa na pjesku, polivalentno igralište, softbol teren, bočalište, veliki park za ekstremne sporove (skate park), terene za mini golf, stolni tenis, na jezeru treniraju koturaljkaši, biciklisti, trkači, plivači, ronioci, sportski i rekreativni ribolovci, ukupno na jezeru ima 26 sportskih klubova. Po regatnoj stazi je izgrađena i staza za Olimpijske igre 2004. u Ateni. Jarun ima i Aleju velikana hrvatskih sportova sa 140 memorabilnih ploća.

Jarun godišnje posjeti preko 800.000 posjetitelja. Prostor ima velik broj parkirališnih površina, uređenih mjesta za roštiljadu, dječje parkove, trim staze, noćnih klubova, 4 restorana, velik broj barova, a navečer je mjesto izlaska. 2/3 vozila dolazi noću radi provoda.

Osim Jaruna Zagreb ima još jezera: Bundek, 5 jezera u Maksimirskom parku, te Rakitje.

OBLEKA ZA PO DOMA
Fartun ili šircl
1. kuhinjska pregača koja štiti tijekom kuhanja, kolinja i ostalih kućanskih poslova
2. kožna ili deblja platnena pregača koja je štitila obrtnike (kovače, tesare, postolare isl.) tijekom teških fizičkih poslova i služila je kao zaštitna odjeća (iskra, špranje, čavli..)

Bademantil i šlafruk označavaju kućnu haljinu, no uz sitnu razliku:
Bademantl = se koristio za kupaonicu (bazen, saunu), bio je jednostavniji i od jeftinijih materijala, otporan na paru i upijao je vodu, ispod se nosio donji veš, u njemu se nije izlazilo iz kuće
Šlafruk = se koristio za večernji boravak u dnevnoj sobi, kuhinji ili spavaonici, ispod njega se nosila piđama i papuće, bio je udobniji, deblji i nacifran ukrasima (paspuli, pletene trake isl.), a u njemu se smjelo ići i u dvorište

Šlape = papuće
Krpe = stara roba koja se nosi za kućne radove ponajviše u dvorištu (stari pulover, hlaće…)
Kačket = radna kapa koju su purgeri nosili po dvorištu, za „van“ je bio šrklak
Hausklajna = jednostavna haljina za po kući u kojoj se kuhalo, čistilo ili boravilo, obično je imala gumbe naprijed i uzorak ružica ili nešto slično (hausklajna nije isto što i šlafruk)

""Obriši si mast z ruke vu fertun" = Obriši si masne ruke u pregaču
"Deni si fertun da se ne zasereš" = Stavi si pregaču da se ne zamažeš
"Šircl ti se podfrknul" = Pregača ti se podvinula
"Obleći si bademantl nakon kaj se splahneš" - Odjeni kućnu haljinu nakon kupanja
"Negdo zvoni, daj si metni šlafruk i odi pogledat ko je" - Netko ja pozvonio, odjeni kućnu haljinu i idi pogledati tko je

RINGIŠPIL

Ringišpil je bio sastavni dio lunaparkova kojih je u Zagrebu bilo bitno više nego danas, iako se i danas svako toliko pojave u kvartovima, no vrlo rijetko u njima ima i ringišpila.

Ringišpil je vrtuljak na struju (prije struje su ga pokretali ljudi ili konji) na kojem iz sredine izlaze krakovi, a sa kojih vise četiri lanca na čijim krajevima je jednostavna stolica koja je imala obruč sa tri strane (da se ne padne) i pokretni obruč sa prednje strane koji se dizao kad bi ušli u stolicu, a spuštao kada ste se vrtili. Djevojke su se mirno vozila na ringišpilu u krug, dok bi mladići izvodili vratolomije na način da bi se odguravali, lovili rukama, odbacivali nogama čime su mijenjali smjer i brzinu stolice, zapetljavali i potom u velikoj brzini otpetljavali isl. Mladići bi sve ovo, ali u blažoj varijanti, radili i curama sa kojima su išli na ringišpil, one bi pritom vriskale i tražile da im se to ne radi, ali bi imale smiješak na licu i zapravo su tražile još. Što bi bio veći frajer, to bi više odguravao odabranu djevojku, i umješnije je lovio u zraku. Zapravo je dio upucavanja bio odlazak na ringišpil, a djevojka koja je sjela ispred mladića zapravo je željela da ju odguruje i lovi. Ekipe, njih i po desetak, su znali izvoditi prave vratolomije zajedno u lancima koji bi se međusobno primali, odguravali, odbacivali…

Nakon dvadesetak krugova ringišpil se usporavao dok nije stao da spokojno možete sa njega sići, no pravi frajeri bi uvijek pri kraju skočili da pokažu kako su hrabri. Prosječna osoba bi izdržala 4-5 vožnji, neki i desetak, a nakon toga bi obično povraćali od vrtnje.

Najveći ringišpil je u Asterix selu u Parizu, koji je ogroman, a u jednom momentu se diže dodatno u zrak i izvlače mu se krakovi, dok se vrh ringišpila naginje, što vožnju čini još atraktivnijom i bržom.

U lunaparkovima su još bile „balerine“, oni vlakići koji su se rotirali na krugu sa krovom koji se u nekom momentu otvarao, pa autići na struju sa odbojnicima, pa vrtuljak sa avionima ili nekim drugim letjelicama (svemirskim brodovima isl.) koji su mogli ići gore-dolje dok su se vrtili u krug, trubiti i eventualno „pucati“, pa vrtuljci sa raznim vozilima, konjima i/ili kočijama, vlakić koji je išao samo u krug isl. Često kada u lunaparkovima su bili i stolni nogometi, one kanđe za pecanje nagrade, zračni hokej isl. stolne igre. Danas lunaparkovi imaju skuplje i komplicirane vratolomije, a tek rijetki imaju nešto od gore spomenutog.

Kada Zagrebačke mažoretkinje imaju nastup u provincijskim mjestima gdje su ringišpili cure uvijek traže da se na njima izludiramo, često puta dobijemo i gratis vožnje da privučemo ostalu raju.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 14. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja


















































...nastavak u iduće postu...

Zagrebačke mažoretkinje kreću raditi koreografije za prvenstvo, te pripremati koncert za Bajku koja će biti 29.3.

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????

- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????

KOLIKO IMAMO ZASTAVA

U skladištu imamo skoro sve zastave svijeta:
- 842 zastave
- 194 države, teritorija ili ovisnih autonomija od njih 206 (čak i minijaturnih poput Isle of Man)
- većina zastava je 1x2, no imamo i nekoliko zastava 1,5x3, te 20-tak stolnih zastavica (15x30 cm), te nekih zastavica drugačijih dimenzija
- imamo i nešto zastava gradova, organizacija, instutucija, čak i poduzeća
- 50 metalnih i 20 drvenih kopalja sa tuljcima za držanje
- stative za zastave na koje stane 25 kopalja
- dva jarbola za dizanje zastava, veći visok 6 metara, i manji visok 3 metra

GODIŠNJE NAGRADE

Nagrade dodjeljuje komisija od 3 osobe. Ova komisija iznese svoje prijedlog, prodiskutira o njima, te donese zajedničku odluku.

11. Nagradu dobivaju sve mažoretkinje koje su imale prosječnu ocjenu klasifikacije od 5,0

10. Godišnja nagrada za najveće napredovanje
- dodjeljuje se mažoretkinji koja je najviše napredovala u posljednjih godinu dana
* nagrada: plaketa

9. Godišnja nagrada za najbolje tehniciranje sa štapom
- dodjeljuje se mažoretkinji koja je imala najmanje dodatnih treninga tehniciranja sa štapom, te koja je na nastupima i treninzima pokazala najkvalitetnije tehniciranje
* nagrada: plaketa i mažoret-štap

8. Godišnja nagrada za najprofesionalniji stav na nastupu
- dodjeljuje se mažoretkinji koja je na nastupima pokazala maksimalni profesionalizam, te na plesnim nastupima ima neverbalnu komunikaciju sa publikom, vrhunski smješak i položaj tijela plesačice
* nagrada: plaketa

7. Godišnja nagrada za najviše nastupa
- dodjeljuje se mažoretkinje koje je imala najviše nastupa u prošloj godini
* nagrada: plaketa

6. Godišnja nagrada za najboljeg trenera
- dodjeljuje se najboljem treneru Zagrebačkih mažoretkinja
* nagrada: plaketa

5. Godišnja nagrada za najboljeg povjerenika
- dodjeljuje se povjereniku sa najboljim rezultatima u radu.

4. Medalja Zagrebačkih mažoretkinja
- dodjeljuje se mažoretkinji prilikom odlaska iz Seniorskog 1A ili iznimno nekoj drugoj osobi koja je zadužila Zagrebačke mažoretkinje
* nagrada: medalja sa grbom Zagrebačkih mažoretkinja

3. "Zlatni štap" za 5 godina u 1. formaciji Seniorskog 1A ili 10 godina sveukupno u Seniorskom 1A
- dodjeljuje se mažoretkinji koja je 5 godina plesačica 1. formacije S1A ili je ukupno 10 godina u S1A
* nagrada: štap sa 24 karatnim zlatom

2. Nagrada za najmarljiviju mažoretkinju godine
- dodjeljuje se mažoretkinji koja se najviše žrtvovala za tim, odradila velik broj nastupa, uvijek bila na dispoziciji timu, koja nije izostajala sa treninga i pokazala izuzetnu marljivost na treninzima, te koja je na nastupima i drugim aktivnostima Zagrebačkih mažoretkinja pokazala veliku požrtvovnost i marljivost
* umjetnička slika sa motivom Zagreba jednog od poznatih likovnih umjetnika uz plaketu

1. Red zahvalnosti
- dodjeljuje se osobama koje su posebno zadužile Zagrebačke mažoretkinje u prethodnoj godini
* plaketa sa medaljom Zagrebačkih mažoretkinja
Red zahvalnosti godišnje dobije 2 do 4 osobe (o istome odlučuje uprava), a neke od najznačajnijih osoba grada Zagreba i Hrvatske su do sada dobile Red Zahvalnosti. Nekoliko osoba iz inozemstva je dobilo Red zahvalnosti.

Mecena Zagebačkih mažorekinja je najviša godišnja nagrada koja se dodjeljuje samo jednoj osobi za više godina pomoći timu.

MIMARA

Muzej Ante i Wiltrude Topić Mimare otvoren je 1987. i od tada je glavni zagrebački muzej

- 3.750 vrhunskih umjetnina
- izvanredne umjetnine Raffaella, Velasqueza, Rubensa, Rembrandta, Goye, Delacorix...
- muzej je prvo planiran na Jezuitskom trgu, ali se Mimara sa time nije složio


O zgradi
Muzej je u zgradi "donjograske gimnazije", otvorene 1895. godine.
- njemački arhitekti A. Ludwiga i L. Th. Hülssnera, specijaliziranih za projektiranje školskih zgrada
- u sjevernoj zgradi je V. gimnazija, u južnoj osnovna škola Izidora Kršnjavog (zaslužan za izgradnju zgrade), dok je u središnjoj zgradi do 1987. bila I. i IV. gimnazija, a danas je tamo muzej Mimara

OBLEKA
Obleka = odjeća
Aufinger = je drvena, plastična ili metalna mobilna vješalica za odjeću na koju se vješaju odjela, košulje, kaputi, jakne, haljine i sl. odjevni predmeti da bi se odložili na prečku u ormar.
Špigl = ogledalo
Kiklja, kikla = suknja
Oprava, klajda = haljina
Ajncug = odijelo
Mešni ajncug = svečano odijelo
Lajbek = prsluk
Rubača = košulja
Škrlak = šešir
Trapke = traperice
Vinterica, vintjakna – vjetrovka, jakna
Bicke = bisiklističke uske hlaće
Štumfe = čarape
Rupček = maramica
Pišmevrit kravata = leptir-mašna
Unterveš = donje rublje
Cichalter, brushalter = grudnjak
Canjke, canjki = stare krpe
Dronjki = iznošena i raspadnuta odjeća

„Kakva ti je to obleka“ = odjeća ti je čudna
„Pogleć se v špigl, obleka ti je zaflekana“ = pogledaj se u ogledalo, odjeća ti je umazana
„Kupil sam si mešni ajncug“ = kupio sam si svečanije odijelo
„Cool su ti trapke“ = traperice su ti stvarno lijepe
„Daj više promeni unterveš, zmazan ti je“ = promijeni više donje rublje, uprljano ti je
„Je to ti je feš cichalter“ = grudnjak ti je jako lijep

PESKO BELEGO KUKU
Dok nije bilo kemijskih prozvoda i shoping centara sa mega-trgovinama kroz Zagreb su išli prodavači koji su vikali "Pesko belego KU-KU". Pesko belego je bio bijeli fini kvarcni pijesak koji je služio za ribanje rajngli (zdijela), a istisnuo ga je prvi domaći deterđent "Vim".

U isto vrijeme kvartovima su hodali kupci boca, koje su stare boce pregledavali i otkupljivali kako bi ih kasnije preprodavali onima koji su ih trebali za prodaju domaćeg vina, malinovca, octa isl, ili preprodavali tvornicama kao sekundarnu ambalažu za ponovno punjenje. Na biciklima su kvartovima išli i majstori koji su brusili noževe. Kvartovima su tijekom jeseni išli i seljaci koji su prodavali krumpir su vikali "krumpiraaaa". Seljaci su tako prodavali i luk i zelje.

Kvartovima su hodali i ulični pjevači koji bi pjevali pod prozorima i blokovima, te "igra mečka" cigani ili brđani koji su na lancu i motki vodili medveda koji je plesao na ritam bubnja. Za svoje izvedbe su dobivali novčića koje su stanari bacali kroz prozor ili sa balkona.

Danas su "pesko belgo" zamjenili kamioni i kombiji koji razglasima urlaju "željezo staro kupujemo, veš mašine, štednjake, stare aute kupujemo...". No, zbog Covida-19 obnovila se jedna usluga koja je već izumrla, a to je da kumice svoj sir, vrhnje i mlijeko donose do kućnog praga po narudžbi unaprijed.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 13. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




































































...nastavak u iduće postu...

Drum line je dobio nove bubnjare. I nakon puno mjeseci na zadnje dvije probe smo koristili baš sve bubnjeve. Ako nam dođe još par ljudi više nećemo imati bubnjeva za probu.

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????

- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????

KOLIKO GODINA IMA S1A

Seniorski 1A sastava ima u prosjeku 18,1 godinu.

NAŠE UNIFORME

Uniforme Zagrebačkih mažoretkinja mijenjale su se više puta u 31 godina tima

1993-1994
Dizajn i izrada su bili "home made", tj. doslovce su mažoretkinje i roditelji šivali uniforme na zajedničkim "radnim akcijama". Kombinacija je bila tamno-plavo / svijetlo plavo / žuta, još nije bilo razlike između predvodnice i ostatka formacije. Cizme su crne samo zato sto nismo imali novaca pa su djevojke nosile svoje vlastite čizme od velura koje su tada bile jako moderne i svaka djevojka ih je imala.

>

1994-1995
Uniforme su dobile akselbendere (ukrasne gajtane), predvodnica je imala obrnutu kombinaciju boja, a oznake činova vidjele su se na suknji i rukavima (broj linija), te na reverima (broj pletova). Štapovi su i dalje bili drveni i to u žuto / tamno-plavoj kombinaciji, no dobil su žute trakice po štapu, te su trakice visjele pokraj kugli, te su time opisivale kruznicu. Tada su se samo radile osmica i kuhanje pa te trakice koje su visjele nisu smetale pri tehniciranju.

1995-1999
Potpuni redizajn uniforme su doživjele 1995. godine kada je Turistička zajednica grada Zagreba (TZGZ) tražila da, zbog popularnosti tima, dobijemo prepoznatljive uniforme. TZGZ je sama isfinancirala unifome, a angžirala je i profesionalnu dizajnericu. Uniforme su bile rađene od vrhunskog materijala, kombinacija je bila kao i današnja (tamno-plavo / svijetlo plavo / bijele), pletovi su bili profesionalno napravljeni (habsburški plet, a koji imamo i danas), na ramenima smo imali admiralske epolete, čizme su bila sa uniforme bana Jalačića i nisu imale pete, a kapa je bila čako (popularni "lonci"). Razlika u činovima se i dalje razlikovala prema broju traka na suknjama (ne i na rukavima).

1999-2004
Još jedna korjenita promjena desila se pred Europsko 1999. Pred nekoliko dizajnerica stavio se zadatak: boje se moraju zadržati, brend mora ostati prepoznatljiv, a uniforma se mora osuvremeniti i poženstveniti. Na natjecaju je pobjedila Matea Novosel iz Samobora, naša bivša dugogodišnja mažoretkinja, koja je diplomirala dizajn na visokoj talijanskoj školi za dizajn. Interesantno je da je Matea pobjedila najpoznatije hrvatske dizajnerice koje su se javile na natječaj. Oznake činova bila su vidljive samo na rukavu (broj pletova), čizme su dobile 6 cm pete, a kape su dobile metalne znakove. Izgubljeni su svi ukrasi koji su smetali tehniciranju (epolete, čako kapa, reveri, reljefni pletovi...), uniforma je poženstvenjena (linije figure, strukirani sako, diskretan otvor dekoltea, dizajnerska rješenja, visoke čizme, kapa, kosa pod kapom...), boje su bile vidno izraženije, a izrada uniforme bila je kvalitetnija (hidrofobnost, kvalitetniji materijali).

2004-2011
Nova uniforma djelomično je poženstvenila postojeću (linije figure, oblik kragne i dekoltea posebno na ljetnim uniformama), izgubila je oznake činova na reverima i dobila zvjezdice na kragni, no prvi puta smo izradili ljetne (kratki rukav, bitno tanji materijal od samo 210 gr) i zimske uniforme (320 gr. materijal, pelerina, hlače i marama). Samim time i rok trajanja uniforme se produljio sa 5 na 8 godina.

2011-danas
Za Europsko prvenstvo 2011. Matea Novosel je dobila zadatak da još jednom redizajnira uniforme, ali da iste ostanu prepoznatljive. Boja je bitno potamljena čime se dobilo na elegantnosti, te suknjom koja postaje tamnoplava umjesto svjetloplave. No zato se stavljaju svjetloplavi detalji oko struka koji istiću struk, večim brojem paspula, razdiobom ramena u dvije boje i atraktivnijim izgledom kragne. Predvodnica više nema obrnute boje uniforme, što je prvenstveno napravljeno radi protokola gdje je inverzna boja previše odstupala, no razlikuje se po svjetloplavoj suknji i inverznom rasporedu boja na kapi.

juniorske uniforme 1996-1999
koje su kasnije bila kadetske uniforme 1999-2004
Uniformice su bile vrlo jednostavne, ali i funkcionalne, na nogama su imale tenisice, a na glavama beretke. Kasnije uniforme juniorki i kadetkinja pratile su linije seniorskih uniformi

ZAGREBAČKE ZIDINE I VRATA

Dok je ugarski kralj Bela IV bježao pred Tatarima kratkotrajni spas je pronašao i u Zagrebu (Gradecu). Stoga je kao zahvalnost gradu 1242. dodijelio "Zlatnu bulu", status slobodnog kraljevskog grada koji je bio pod osobnom zaštitom kralja, nije ga smio napasti ni jedan vlastelin ili plemenitaš, a grad je smio organizirati sajmove i obrtnike, imao je slobodnu trgovinu, svog suca i direktno je potpadao pod kralja. No, grad je imao obvezu da se opaše zidinama, kulama i drugim fortifikacijskim objektima. Ipak prvi gradski zidovi datiraju još iz 7. stoljeća, a ostaci se nalaze ispod Muzeja grada Zagreba gdje se mogu i razgledati.

Gradec se za ono vrijeme utvrdio vrlo brzo, za samo 15 godina. Gradski bedemi su bili debeli 2 metra i visoki 5 do 6 metara. Grad je imao 13 kula, no o njima u idućem nastavku ovog serijala.

Kroz gradske zidine se moglo ući na petora velika vrata i jedna mala vrata (Mesnička vrata, Gradec, Nova vrata Frauentor, Surovo dverce, Kamenita vrata i Poljska vratašca ili Dverce). Frauentor ili "ženska vrata" tako su se zvala jer je uz njih bio samostan Klarisa. Vrata su čuvali čuvari koje je na godinu dana odabirala gradska četvrt. Sva vrata i sam grad za vrijeme opsade su branili gradski stražari na čijem je čelu bio kapetan.

Kod Dverci ili Poljskih vratašca bilo je zvonce koje je pozivalo građanstvo da se vrati sa polja u grad jer se vrata zatvaraju. Vrata su se ljeti zatvarala u 22 sata, a zimi u 21 sat. To zvonce zvalo se Campana Latronculorum ili zvono pljačkaša, iskrivljeno zagrebački "lotrijaša", a po njemu je i kula Lotrščak dobila ime.

Nakon što su se zatvorila gradska vrata, a do jutra, kroz grad je hodao noćobdija, gradski redarstvenik koji je pazio da na ulicama nema lopova i pljačkaša dok građani spavaju, te da nečija vatra u peći ili svijeća nije izazvala požar dok spava. Noćobdija je u 22 sata vikao ulicama "Deset je sati, pošteni ljudi ideju spati, a ne cesti ostaju samo tati (lopovi)".

Tijekom kuge u Zagrebu otvorena su bila samo Kamenita vrata jer se tamo jedino moglo kontrolirati ulazak u grad i spriječiti ulazak onima koji su imali simptome. Kamenita vrata su i najšira gradska vrata.

Kaptol je imao bitno slabije zidine, a jedino su oko Katedrale bile ozbiljne zidine i kule koji je dio sačuvan i danas. Dio zidina oko Gradeca također je sačuvan, no veći dio je pretvoren u gradske palače nakon što je minula opasnost od Turaka.

HIŽA
Hiža = kuća
Bajta, bajtica = kućerak, neugledan kućica
Haustor = stubište, ulaz
Viksa = vikendica
Šlos = dvorac

“Oko jene hiže navek ftiči lete“ = oko jedne kuće uvijek ptice lete
„Štera je to hiža“ = koja je to kuća
„Pak nemre on živet v toj bajti“ = nije moguće da živi u ovom kućerku

KAUGUME
Prije smo imali nevjerojatne kaugume, za koje ne mogu vjerovati da su se izgubile.

Top je bila Bazooka, ljubičasta četvrtasta kauguma, bogatog i speficičnog okusa koja je trajala bitno dulje nego ove danas. I radila je prilično velike balone. Slične kaugume ali drugačjih okusa su bile Doubble Boubble. No, najveće balona radila je Hubba Bubba, kauguma od koje su bila puna usta.

Kraš je radio Efektu, kaugumu na baš dobrog okusa, kratkog trajanja i vrlo slabih balona, ali zato je nakon nje zadah bio cool. Mentolaste žvake su bile i Pepermint. Pliva je radila žvakaće Tin i Tina. Bile su još i kaugume Džuboks sa sličicom. Jako dobra kauguma je bila slovenska Žviačilna guma C, sa okusom naranče. Slovenci su radili i Čunga Lungu. Vočne su bile Juicy Fruits.

Imali smo i žvaka cigarete, koje su istinski bile upakirane kao cigarete (čak je i filter bio nacrtan), a kad ste ih otpakirali (za što se morala dobro protrljati između dlanova) dobili ste dugoljastu usku kaugumu. Danas bi netko završi na robiji da to pokuša prodati klincima. Kako li smo mi preživjali ta vremena? Imali smo i žvaka loptice koje su se prodavale u dugačkim linijama pa su se vadile kao tablete.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 12. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




























































...nastavak u iduće postu...

Ovaj vikend smo imali ispite za Trenersku školu. Bilo je nešto palih polaznika, ne previše. Najbolje rezultate ima Paula Sičaja iz Zagreba koja je devet odličnih ocjena i jednu vrlo dobru. Time se izjednačila sa ocjenama sa polaznicom od prije dvije godine Teodora Tomašević iz Bele Crkve (Srbija) koja je do sada imala najbolje ocjene. Ogromno bravo Sič!

Sad još ostaje da vidimo kakvu će odjenu Sič dobiti na prakričnom ispitu.

- četvrtak 22.1. u 18:00 sati hotel Westin (Izbor za sportaša godine sa invaliditetom), o/o Suza

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????

- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????

LJETNI KAMP

Ljetne kampove radimo svake godine:
- do sada smo imali 12 ljetnih kampova (prvi 2014.)
- prije smo odlazili u Crivenicu, no zadnji 9 godina smo u Posedarju
- 523 mažoretkinja je do sada bilo u Ljetnom kampu

Svake godine u ljetnom kampu potrošimo 314 kg hrane:
- 70 kg mesa
- 35 kg priloga
- 30 kg kruha
- 20 kg salate
- 15 kg deserta
- 15 kg voća
- 10 kg kompota
- 14 kg mussla i žitarica
- 100 bureka
- 60 pizza
- 60 jogurta
- 1 kg kave
- 50 litara različitih pića
- 350 listova papira
- 1200 novčanica "mažoret kuna"
- sa sobom donesemo oko 30 kubičinih metara opreme

SAVJET

Savjet Zagrebačkih mažoretkinja je tijelo koje savjetuje upravu i trenere oko bitnih odluka Seniorskog 1A. Članovi savjeta su predvodnice, razvodnice i nekoliko djevojaka 1. formacije S1A, trenerice S1A i Šef.

Savjet raspravlja o
- Izboru razvodnica
- Mažoretkinjama koje ulaze u 1. formaciju S1A
- Prvim zamjenama i djevojkama koje ulaze u S1A
- Novim članovima Savjeta
- Kome se daju uniforme
- Pohvalama u timu
- Kaznama za prekršitelje pravila tima
- Strategiji tima
- Dodatnim treninzima, turnejama, team buildinzima i drugim aktivnostima tima
- Raspravlja o predvodnicama tima, te daje mišljenje o budućim predvodnicama
- Ostalim bitnim pitanjima koja utječu na budućnost tima

Savjet o većini svojih odluka glasa, no koji puta se traži i konsenzus Savjeta. Nemalo puta se desilo da Savjet donese potpuno suprotnu odluku stavu Uprave i da Uprava prihvati odluku Savjeta. Gotovo nikada se ne desi da Uprava ne prihvati odluku Savjeta (ukupno u 24-godišnjoj povijesti Savjeta to se desilo tek 3 puta).

Savjet se sastaje po potrebi, a sjednice Savjeta znaju trajati i po nekoliko sati, čak i više dana ako se ne uspije donijeti odluka na jednoj sjednici.

MEDVEDGRAD
Mevedgrad (Arx Ursina) je utvrda i stari grad na Medvednici (brdo Mali Plazur) koji je sagrađen 1254. godine nakon provale Tatara (1242.), a utemeljio ga je zagrebački biskup Filip kako bi branio Kaptol i biskupske posjede. Kako je utvrda sagrađena na kraljevoj zemlji Bela IV ju je prisvojio nakon smrti Filipa. Utvrda je stoga bila predmet sukoba između svjetovne i crkvene vlasti. 1436. vlasnici Medvedgrada su postali Grofovi Celjski. Krajem sedamdesetih Medvedgrad je restauriran.

Medvedgrad je vremenom postao sinonim za zlo, te su se oko njega predale mnoge priče i legende, od kojih je najpoznatija ona o Crnoj kraljici (Barbara Celjska, žena hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog), koja je prodala dušu vragu. Tvrdi se da je njeno blago još danas zakopano negdje u unutrašnjosti medvedgradskih zidina. Stoga je u tajnim kaptolskim zapisima Medvedgrad prozvan Maledictum Castrum Medved (Prokleti grad).

Grad ima kapelu i Oltar domovine (spomenik žrtvama Domovinskog rata). Danas je Medvedgrad izletište sa najljepšim pogledom na grad, te nacionalnim restoranom u podrumu stambene zgrade.

Zagrebačke mažoretkinje su imale nekoliko nastupa na Medvedgradu, a najupečatljiviji je bio postavljanje ogromne zastave koju je predsjednik Tuđman postavio na Kninsku tvrđavu prilikom oslobađanja Knina.

KAK PURGERI ZOVU SVOJE TRGOVE I ULICE

Trgač ili Trg = Trg bana Josipa Jelačića
Pod vurom = javni sat na Trgu bana Jelačića, omiljeno mjesto sastanka poglavito zaljubljenih
Pod repom = još jedno sastajalište purgera i to kod spomenika banu Jelačiću

Kazališni trg = današnji Trg Republike Hrvatske koji je mijenjao naziv čak 8 puta (1878. Sajmišni trg, 1888. Sveučilišni trg, 1919. Wilsonov trg, 1927. Trg kralja Aleksandra I, 1941. Trg I., 1945. Kazališni trg, 1946. Trg Maršala Tita, 2017. Trg Republike Hrvatske), no pravi purgeri su ga uvijek zvali Kazališni trg zbog HNK koji je na centralnom mjestu trga

Štros = Strossmayerovo šetalište na Gornjem gradu

Cvjetni plac = Trg Petra Preradovića

Keglbajs ili Keglić (Keglevićev trg) = kvart koji se danas zove Trg Francuske Republike

Britanac, Ilički Plac ili Mali Plac = Britanski trg

Glavni = onaj tko za Trg kralja Tomislava ne kaže Glavni nije iz Zagreba

Kvatrić = Kvaterikov trg

Đamija = Trg žrtava fašizma (jer je tamo bila đamija tijekom NDH), tako smo ga zvali i za komunizma iako je to nasljeđe NDH, ali ni komunisti to nisu mogli iskorijeniti iz purgera

Pimpekplac = spomenik golog atletičara na uglu Svetica i Maksimirske, mjesto sastanka ljudi koji idu na Maksimirski stadion ili Maksimirski park (ZOO)

Tkalča = Ulica Ivana Tkalčića

Nikoličina ulica = Ulica Nikole Tesle

Prilaz = danas Prilaz Giure Deželića, bio je Prilaz JNA, a purgeri su ga uvijek zvali samo Prilaz

Zeleni val = postoje dvije ulice i to „gornji“ (sjeverni) koji je zapravo Boškovićeva-Hebrangova-Klaićeva, i „doljni“ (južni) koji je zapravo Kršnjavoga-Žerjavića-B.Trenka-P.Hatza, no ove nazive ne zna ni jedan purger, već ih jednostavno zove Zeleni val jer su tako sinkronizirani semofori

Špica = Bogovićeva ulica, subotom prije podne tamo se „treba biti viđen“

Miškecov prolaz = Prolaz Sestara Baković između Masarykove i Varšavske, ime dobio po mladiću koji je živio u kotlovnici tadašnjeg kina Balkan (danas Europa), bio cirkusant i nakon što je sve izgubio u ratu bio prisiljen živjeti u kotlovnici, i svirao je vergl

Neboder prolaz = prolaz ispod Nebodera na Trgu bana Jelačića koji se službeno zove Petrićev prolaz

Stara Vlaška = dio Vlaške ulice koji se proteže između Bakačeve i Palmotićeve

Gluhakova = je danas Gospodska, ali svima je i dalje Gluhakova

Grič = Gornji grad

Črnkas, Črnek = Črnomerec

Đu'brava = Dubrava

Pešća = Peščenica

Pruđe = Zapruđe

Folka = Folnegovićevo naselja

Rotor = iako Zagreb ima više rotora, pa i većih poput onog kod Zapruđa, jedini „pravi“ je onaj kod Kajzerice

Stari autoput = Zagrebačka i Slavonska avenija zajedno, naziv je dobio jer je to bila prva glavna tranzitna prometnica (tada na periferiji) prije izgradnje Zagrebačke zaobilaznice

Petlja = iako ima puno petlji, samo je jedna „petlja“ na Držićevoj i Slavonskoj

Zaobilaznica = Autoput A3 koji se proteže od Jankomira do Ivanje Reke i preusmjerava tranzitni promet izvan Zagreba

Burza = zgrada Hrvatske narodne banke jer je 1927. napravljena kao Zagrebačka burza

Gumica = Autobusni kolodvor (naziv je dobio jer su se sedamdesetih jedino tamo mogli kupiti kondomi)

Kockica = nekad zgrada CK SKJ, danas je u njoj nekoliko ministarstava, za kvart se kaže „Kod Kockice“ iako je on zapravo Trnje Jug

Vinogradska bolnica= KBC Sestre Milosrdnice

Rebro = KBC Zagreb

Zajčeva bolnica = KB Markur

Klaićeva bolnica = Klinika za dječje bolesti

Ludnica ili Ludara = Psihijatrijska bolnica Vrapče

Interkonti = Hotel Westin

Sava = Studentski dom Stjepan Radić

Remiza = Okretište tramvaja na Trešnjevci iako Zagreb zapravo ima dvije „remize“ tj. spremišta tramvaja, tu na Trešnjevci i drugu na Dubravi, svi Remizom zovu ovu stariju trešnjevačku

Hrelić = najveći zagrebački buvljak i sajam automobila na Jakuševcu

Sljeme (ili Sleme) = zapravo purgeri tako zovu cijelu Medvjednicu iako je to samo njen vrh

K CARU AUSTRIJSKOMU
U 19. stoljeću jedno od prvih svratišta bilo je u Ilici 4, gdje je Teodor Demetar 1837. izgradio jednokatnicu i uredio svratište "K caru austrijanskomu". 1867. izgrađen je i drugi kat pa je svratište uređeno u reprezentativni "Hotel k caru austrijanskomu" u kojem su odsjedali visoki dostojanstvenici i najvažniji gosti grada. Upravo zato je hotel među prvima u Zagrebu, 1881, dobio telefon, a 1887. i električnu rasvjetu.

U hotelu je otvorena i prva zagrebačka putnička agencija, 1.4.1840, a ispred nje je svaki dan vozila kočija do Varaždina i Beča.

Odmah do "Hotela k caru austrijanskomu" bilo je na Ilici 6, svratište "K ugarskoj kruni" čija je glavna atrakcija bila biljar i najbolji gulaš u gradu. I tamo je od 1844. bila putnička agencija, a kočija je išla do Karlovca, kasnije i do Budimpešte. 1868. srušeno je svratište i napravljen "Hotel k kruni Ugarskoj" (1894. preimenovan u "Hotel Grand"). Veliki bečki trgovci Kastner i Öhler su 1911. pretvrili oba hotela u popularnu robnu kuću, a 1929. su preuredili pročelje i time napravili jedan od najvećih kulturocida i sramota grada Zagreba. Nakon 2. svjetskog rata u tom prostoru je bila NAMA.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 11. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




























































...nastavak u iduće postu...

Krenula je sezona. Svi timovi od ponedjeljka imaju treninge. Sad se spremamo za veliki godišnji koncert "Mažoret bajka".

- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????

- četvrtak 22.1. u 18:00 sati hotel Westin (Izbor za sportaša godine sa invaliditetom), o/o Suza

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

KOLIKO HUMANITARNIH NASTUPA SMO ODRADILI

Od prosinca 1993. do danas. odradili smo 406 humanitarnih nastupa. Naš prvi humanitarni nastup bio je podjela poklona djeci palih hrvatskih vojnika na Božićnom sajmu Zagrebačkog velesajma, 22.12.1993.

KAKO SE PROIZVODE ŠTAPOVI

Zagrebačke mažoretkinje nikada nisu uvozile štapove. Uvijek smo ih proizvodili sami, a nakon 30 godine proizveli smo preko 110.000 štapova.

DRVENI ŠTAPOVI
Prve štapove proizveli smo prije više od 28 godine, davne 1993. godine. Bio je to doslovce štap iz kućne radinosti. Imao je plavu palicu i žutu nepravilnu kuglu, te žute resice iz kugle. Nikako nam nije bilo jasno zašto „trokira“ prilikom vrtnje, t.j. nepravilno se okreće. Morate znati da u to vrijeme nije bilo interneta, a da je u Hrvatskoj bilo tek tri mažoret tima, koji ili nisu imali štapove ili su imali štap sa jednom kuglom. Dok nam jedan tata, profesor fizike, nije rekao da je to zato što je kugla teža na jednoj strani. Stoga smo pokušali sa dvije kugle i ostali totalno pozitivno šokirani. Plavo-žuti štapovi su kasnije promijenjene u plave štapove sa bijelim kuglama, koji su krajem devedesetih godina postali bijeli štapovi sa plavim kuglama. No, kako su plave kugle ostavljale tragove po zidu, a bijele su i bolje opisivale kružnicu što daje bolji efekt kod bacanja i rotacija, nekoliko godina kasnije ponovno smo se vratili na plave palice i bijele kugle, što imamo i do danas.

Prvi seriju manufakturnih štapova napravili smo 1994, njih stotinjak. Štapove smo radili tako da smo kupovali dva metara dugačke palice koje smo rezali na 60 cm, dok smo kugle dali tokariti. Sami smo lakirali štapove i spajali ih. I danas slično proizvodimo drvene štapove. Kugle i dalje dajemo tokariti našem stalnom proizvođaču, samo što palice dajemo strojno rezati i baždariti. Potom se kugle i palica lakiraju prvo temeljnim lakom, a potom sa dvije boje koje zahtjeva naručilac. Ovo lakiranje se obavlja u posebno izrađenom gnijezdu za lakiranje, te se suše na visokim temperaturama na posebnim kalupima. Nakon toga se štap spaja posebnim ljepilom. Godišnje proizvedemo oko 300 drvenih štapova za nekoliko mažoret-timova.

1995. godine naša nova trenerica Virginie Cathelain iz Francuske je sa sobom donijela metalne štapove iz SAD-a. Ovi štapovi su nas očarali, a sa njima smo mogli daleko više. Stoga smo krenuli sa intenzivnim istraživanjem kako materijala, tako i zakonitosti štapa. Za tu svrhu angažirali smo niz vrhunskih stručnjaka koji su ustanovili kakav omjer težine same palice i utega treba biti, kakav treba biti oblik utega, koje materijale trebamo napraviti, te na koji način spajati komponente. U tu svrhu je izrađen i elaborat. Nakon toga smo izradili nekoliko protutipa i dali ih mažoretkinjama na testiranje. Temeljem tih proučavanja i testiranja smo se odlučili za slijedeće:

1. Štapovi će imati zvjezdaste stožaste nastavke (okrugli se kod pada otkotrljaju nekoliko metara, a zvjezdasti se zaustave već nakon pola metra)
2. Štapovi će imati stožaste nastavka različitih veličina (manju i veću)
3. Pod manjim stošcem će biti teži i duži uteg, pod većim lakši i kraći. Težina većeg stošca + manjeg utaga = težini manjeg stošca + većeg utega
4. Definirali smo težine utega i stožaca radi centripetalne sile
5. Definirali smo težinu i debljinu palica
6. Definirali smo materijale i debljinu stjenki palice
7. Definirali smo da štap mora biti balansiran na +/- 1 mm

Potom smo u svibnju 1997. napravili gnijezda za vulkanizaciju gumenih stožaca i prvu seriju metalnih štapova, te jedini imali metalne štapove na prvom državnom prvenstvu mažoretkinja RH. Istime smo štapove počeli prodavati i drugim timovima u Hrvatskoj. Nažalost trebalo nam je dvije godine i stotine reklamiranih štapova da proizvedemo dovoljno dobar proizvod. Glavni problemi su bili savijanje palice nakon malog broja padova na pod, pucanje gume stošca, brzo mijenjanje bolje gume iz bijele u smeđu, posebno na suncu, odvajanje glave stošca od tijela, pretvrda guma stošca, pucanje prokroma na palici zbog čega se od istog moglo porezati, ispadanje utega iz tijela palice. Nekoliko puta smo mijenjali načine učvršćivanja utega, ako i oblike istih. U prvoj godini 80% štapova je reklamirano, a potom su po cijele serije bile vraćene. Za reklamiranje štapova (mi smo preuzimali sve troškove poštarine i reklamacija) smo potrošili ogroman iznos novaca, nekoliko tisuća EUR. No, na kraju smo dobili odličan i konkurentan proizvod, tako da smo u prošloj godini imali tak jedan jedini reklamirani štap. Konkurentnost se očituje i u tome da je naš štap za 5% jeftiniji od najjeftinijeg mađarskog, te oko 30% od najjeftinijeg američkog štapa.

KAKO DANAS PROIZVODIMO ŠTAPOVE
Štapovi se danas proizvode manufakturno. Iz Italije uvozimo tijelo štapa i to u serijama od po 5 kilometara. Tijelo se reže na potrebne dimenzije od 45, 50, 55, 60, 65, 70 i 75 cm, a moguće su i dimenzije po narudžbi. Sve ostalo proizvodi se u Hrvatskoj. Utezi se strojno tokare na propisane dužine i dimenzije te se posebnim hladnim, pa potom vrućim postupkom ubacuju u tijelo štapa i tamo lijepi. Gumi se dodaju svi aditivi po posebnoj tajnoj recepturi koja je produkt naših istraživanja, a potom se isti vulkaniziraju u posebnim gnijezdima koje smo sami proizveli i nekoliko puta usavršavali. Ovako vulkanizirana guma se termički obrađuje. Zadnja faza izrade štapa je poliranje palice i spajanje stožaca i palice, te kontrola finalnog proizvoda. Štap je originalan hrvatski proizvod i kao takav ima oznaku „EU“.

KOJE ŠTAPOVE PROIZVODIMO
Danas proizvodimo nekoliko različitih štapova:
- Beginner (drveni) za početnike
- Economic (prokrom) - on je 90% naše proizvodnje
- Adriatic (mesing) – za Pakoštane no i još neke timove
- Gold (zlatni), sa certifikatom zlata (suvenir)
- Toy (igračku od 30 cm bez utega koja je samo suvenir)
- Par kugli koji se mogu posebno naručiti

Do danas smo proizveli preko 110.000 štapova. Štapove prodajemo u 132 tima iz Velike Britanije, Francuske, Češke, Slovačke, Bugarske, Slovenije, Rumunjske, BiH, Crne Gore, Srbije, Poljske, Mađarske, Austrije, Italije, a pregovaramo oko prodaje u Mađarskoj, Rusiji, Ukrajini, Makedoniji, Irskoj, Njemačkoj i Martiniku. U Francuskoj, Rumunjskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori imamo prodajnog zastupnika. Najviše štapova prodaje se u posljednjem kvartalu godine (zbog audicija i novoupisanih članova).

OKTOGON
Oktogon je prolaz nekadašnje Prve hrvatske štedionice koji povezuje Cvjetni trg i Ilicu. Projekt zgrade i oktogona je napravio Josip pl. Vancaša. Oktogon je bio prvi zagrebački natkriveni pješački prolaz.

Sa obije strane prolaza nalaze se trgovine, među kojima i trgovina Croata kravata, koja promiće hrvatsku povijest kravata (Hrvati su izmislili kravatu). U središnjem dijelu oktogona gdje prolaz svija za 90 stupnjeva. nalazi se mali osmerokutni trgić sa staklenom kupolom i vitrajima. Iz tog trgića je ulaz u banku. Podovi pasaža pokriveni su kvadratni pločicama u dvije boje.

Oktogon ima ploću i spomenik psu Plutu koji je dolutao na gradilište, gdje su ga radnici udomili i hranili. Pluto je nastradao pred sam kraj izgradnje, prema legendi u sukobu sa razbojnicima. Radnicima i arhitektu to je teško palo, pa su mu podigli spomenik.

KVART
Kvart, firtl = gradska četvrt
Elitni kvart = sjeverni dio grada u posljemenskoj zoni (Pantovčak, Šestine, Gračani...)
Čorava ulica, čorsokak = slijepa cesta
Plac = trg, tržnica

„S kojeg si ti kvarta“ = Iz koje si ti zagrebačke četvrti
„To ti je drek od kvarta“ = Živiš u lošoj četvrti

NAMA
Nama (NArodni MAgazin) je bila jedini „shoping centar“ u komunizmu.

Preteća Name su bili Kastner i Öhler koji su imali veliku robnu kuću u Beču i češkoj Opravi, pa su 19.11.1881. u Ilici 51. otvorili prvu trgovinu lakatne i manufakturne robe. Zbog protesta građana trgovina se seli u Mesničku ulicu, a drugu trgovinu otvara 1.8.1882. u Ilici 16. 1903. kupuju prostor u prizemlju elitnog hotela „K caru austijanskom“. 1928. trgovina se širi na cijelu zgradu hotela i potpuno preuređuje pročelje čime je napravila jedan od najvećih kulturocida i mega-sramotu u Zagrebu, uništivši prekrasno pročelje modernističkim zdanjem. Nedugo nakon toga su preuzeli i susjedi „Hotel Grand“. Politika ove trgovačke kuće je da osobe mogu doći samo razgledati, bez obveze kupnje, da sve cijene moraju biti istaknute, da se naglase veliki popusti koji su bili konstanta, te su prodavači imali posebnu edukaciju za komunikaciju sa kupcima. Prvi su uveli i izloge kao „mamac za kupce“. Prvi su pokrenuli i katalošku prodaju koji se izdavao 4 puta godišnje. NDH je oduzela trgovinu od Franje Öhlera jer je bio židov, te je deportiran u koncentracijski logor, a firma se preimenovala u „Kastner i Grgić“ po novom vlasniku.

1945. je osnovana trgovačka organizacija „NAMA“ koja nacionalizira „Kastner i Grgić“. NAMA je vrlo brzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Tijekom godina NAMA uz glavnu trgovinu u Ilici, otvara i robne kuće na Trešnjevačkom trgu, Kustošiji, Volovčici, Dubravi, Trnskom, Kvaternikovom trgu, na Remizi, Vrbanima, Žitnjaku, a u ostalim dijelovima Hrvatske u Kumrovcu, Sisku, Bjelovaru, Klanjcu, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, Varaždinu, u BiH u Prijedoru, te u Sloveniji u Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofiji Loki, Velenju i Žalecu. 80-tih je NAMA imala 3300 zaposlenih i 21% udjela u maloprodaji. Nakon neovisnosti Hrvatske NAMA se vrlo sumnjivo privatizira, te joj udio pada na samo 5,3%. 2000. NAMA odlazi u stečaj. Na koncu nekada ogroman lanac zadržava objekte u Ilici i na Kvaternikovom trgu, dok se svi ostali prostori prodaju.

NAMA je bila pojam, tamo se kupovalo redovno i obavljali su se sezonski i važni šopinzi. Danas je NAMA blijeda slika onog što je bila, a prosječan purger tamo vrlo rijetko ulazi, prije greškom nego namjenski.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 10. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




























































...nastavak u iduće postu...

U Zagrebu se održava Trenerska škola. Ove godine škola ima 10 polaznika iz Hrvatske i Srbije. I u ovoj 11 generaciji imamo 10 predmeta i 100 sati školovanja, te vrunske predavače, sveučilišne profesore...

- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????

- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????

KOLIKO IMAMO BANERA I PANOA

- 1 veliki samostojeći pano 3x4 metra
- 3 samostojeća "pingvina" 1x2 metra
- 6 banera koji pokazuju dvije turneje u Kini, te Tajvanu i tri na Martiniku
- 15 različitih navijačih banera i transparenata
- 20 zastava Zagreba i Zagrebačkih mažoretkinja 1x2
- 1 zastava Zagreba 1,5x3
- 2 ploće za autobus
- 4 magnetna natpisa za vozila
- 10 različitih ploća za najave tima na raznim jezicima
- natpise na cassa bubnjevima

VOZNI PARK

Zagrebačke mažoretkinje imaju vozni park od dva vozila (po jedan BMW X5 i Citroen C4). Automobilima idemo na nastupe, turneje, natjecanja, prevoze mažoretkinje iz škole na treninge, a doslovce služe i kao kamioni za prijevoz robe na nastupe i druge događaje.

Za automobile se brine dostavljač, koji prati njihovu ispravnost, servise, registraciju, doljeva ulje, vodu i ostale potrepštine, vodi evidenciju i to svaki tjedan... O tehničkoj ispravnosti vozila brigu brine mehaničar sa kojim imamo ugovornu obvezu i koji popravlja sve automobile.

Svaki automobil ima mjesečni putni radni list u koji se bilježe sve vožnje i detalji (ovo je naša zakonska obveza), te kontrolni karton na kojem su svi detalji o ispravnosti i stanju vozila, obavljenim servisima i registracijama.

Svi automobili su kasko osigurani upravo zato što ih vozi veliki broju ljudi. Za sva osiguranja vozila, kao i ostala osiguranja brine se Lucija Milas, naša bivša mažoretkinja S1A i mama naše sadašnje juniorke, koja ima svoje poduzeće za osiguranje.

Uz urede imamo garažu u kojoj su smještena sva vozila, te gume, ulja, antifriz i ostale tekućine, rezervni dijelovi i sva ostala oprema vozila. Svako vozilo ima aparat za gašenje požara u prtljažniku. Uz to u opremu vozila spadaju i dva mobilna razglasa za automobile, krovni nosači, te četiri žuta rotacijska svjetla.

Sva vozila su obojana u brendirana (brendiranje svakog košta 1100-1800 EUR), a automobili imaju velike oznake "ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE" na sve četiri strane.

CRKVA SV.KATARINE

Crkva svete Katarine Aleksandrijske je barokna crkva na Gornjem Gradu. Crkva je bila dio Isusovačkog samostana.

Na mjestu današnje crkve bila je mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća koja se tijekom turskih provala koristila kao vojno spremište. Po dolasku isusovaca crkvica im je data na uporabu, a kako je bila premala, između 1620. i 1632. su sagradili potpuno novu crkvu, te uz nju podigli samostan (danas Galerija Klovićevi dvori). U požaru 1674. crkva je potpuno izgorjela, pa su obnovu pomogli hrvatski velikaši, zbog čega su im postavljeni grbovi u crkvi, a dobili su i pravo da u njoj budu sahranjeni. 1874. crkva postaje sveučilišna crkva. Nakon stradanja u velikom potresu 1880. crkva je obnovljena prema projektu Hermanna Bollea.

Crkva ima pet drvenih i jedan mramorni oltar (iz 1729.). Svodovi i zidovi su ukrašeni raskošnim baroknim štuko dekoracijama iz 1732. godine. Crkva ima i baroknu propovjedaonicu iz 1690. Crkva ima raskošne orgulje. Zbog posebnog ambijenta u njoj se organiziraju koncerti ozbiljne glazbe.

MRTVIK
Mrtvik = mrtvac
Hmerl, kapnul, riknul, odapel = umro
Zdotrl se = umro je od starosti (potrošio se)
Sušica = bolest u kojem je osoba fizički propala (vjerojatno od raka što se prije nije znalo)
Posušil se = umro je od sučice
Pod ledinu = pokopan je
Particepl = osmrtnica

“Riknul je“ = umro je
„Hitili smo ga pod ledinu“ = pokopali smo ga

FILOZOF NA CVJETNOM
Na Cvjetnom trgu se sredinom osamdesetih muvao vrlo neugledan lik, puno pretio, neokupan, zarastao, u ofucanoj trenirci. Ponašao se vrlo vulgarno, priprosto i bez imalo manira (pljuvao po podu, vrijeđao prolaznike, puno psovao…). Iskreno, čovjek bi mu dobacivao par dinara jer je izgledao kao prosjak i lutalica.

No, pričalo se da je bio sveučilišni profesor filozofije koji je „prošvicao“, a svima nam je to bio dokaz da je mala granica između genijalnosti i ludila. U svakom slučaju čim bi ga obični prolaznici potakli na raspravu o nekoj temi iz društvenih znanosti, ne bi stao izbacivati podatke i filozofske teze. Mogao je satima pričati.

Mi bi nakon škole, kad su nam dali zadaću iz filozofije, marksizma ili sociologije dolazili na Cvjetni i nabacili bi mu temu iz zadaće, a lik bi u beskraj mljeo o tome. Mi bi lovili njegove misli i tako bez puno muke napisali zadaću. I pritom nije htio za „uslugu“ primiti nikakve nadoknade, niti cugu, niti lovu.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 9. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja






























































...nastavak u iduće postu...