Bilješka autora
Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
© Proslov od zrna bibera
© Il Testamento
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
© Zagrebačke priče: Posljednji fijaker
© Zbudimo se purgeri
© Priča iz Saloona
© Duhanski put
© Pimpek plac
© Zrinjevac
© Republika peščenica
© Adventske špelancije
© Zagreb, Amerika u malom
© Zagrebačke sponzoruše
© Mekon
© Something stupid ...
© Đukica
© We will rock you
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
© Ukratko iz Nairobija ...
© Advent u Nairobiju ...
© Prvi mačići se red blogere bacaju ...
© Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati ...
© Sva čuda svijeta ...
© Cheri Cheri Lady ...
© Pit i to je Amerika ...
© Chicago - my kind of town ...
© Born to be Wild ...
© From Moscow with love ...
© Space oddity - part 1 ...
© Space oddity - part 2 ...
© Meeting with the Boss ...
© Corridrs of Time (Newgrange)...
© Irske razglednice ...
© Belfast 55 ...
© Čuvar Irske u zimskom razdoblju ...
© Paris latinos ...
© Proud to be Scotch ...
© Legenda o Sretnom Princu na dvoru Kralja Artura ...
© Piratice s Kariba ...
© Stockholmske vertikale i paralele ...
© Galebovi u slici i riječi ...
© Heidelberg - Stars on 45 ...
© Geiles Leben ...
© Domovina u slučajno nabacanim fotografijama ...
© Gastronautika u pregršt fotografija ...
© Gastronat - Stars on 45 ...
© Moja najljepša priča
Copyright © by Bocaccio, Zagreb
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
© Vožnja je strast
© Coolest things in the world
© Mercedes-Benz
© Snovi
© Pet razloga zašto se šveđanke ne boje zime ...
© Švedski brendovi u slici i riječi ...
© Ja się boję sama spać
© I mi konja za trku imamo
Copyright © by Bocaccio, Zagreb
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
© Večernja škola
© Dvije i po basne
© Tata ti me voliš
© Božićne priče za velike i male
© Re-Make Re-Model: To Be or Not To Be
© IzPonova
© Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666
© Ljevica i desnica u vrijeme adventa ...
Copyright © by Bocaccio, Zagreb
Balduccijev brevijar
• Sve što ste željeli znati
• Victor i njegova družba
• Majstor Martin i Margarita
• Alexov svijet ljepotica
• Daniel bez Daniele
• Objašnjenja nisu potrebna
• Occupazione: Fotografo
• Svaka slika priča priču
• Vizualnost jedne Marine
• Stav jednog fotografa
• Sveto ime Thomas
• Srebro je zlato
• Let's paint together
• Što reći o legendi?
• Ljepotice Madamme Olge
• Kako to rade drugi
Znate li zašto proroci uvijek umiru mladi? Ein Erinnerung an die Beste der Besten:
• Thomas Karner, ein Fotograf aus Wien
Edited by Bocaccio, Zagreb
četvrtak, 15.05.2014.
Čuvar Irske u zimskom razdoblju
Negdje, ne tako daleko, na sjeverozapadu Europe nalazi se zeleni otok od smaragda koji se ovdje vade već 6000 godina. no ne bojte se, ovo nije priča o povijesti već nastavak serijala o putešestvijama po irish roundabouts. Da se podsjetimo, spojka na prošlogodišnji dio nalazi se ovdje.
Priča je to o zanimljivostima zelenog otoka i zgodama koje putnik doživi kad makne se iz Dublina. Prethodni nastavak bilježi raspjevano irsko ljeto pa je red da ovaj veli poneku o ostalim godišnjim dobima koja se po navadi zimi pribrajaju iako zbog specifičnosti klime to nisu. Pa upravo zato što ćete na vaše zadvoljstvo naći poneku bilješku o pješčanim plažama na Atlantiku koje naprasto mame da zaplovite vodenim valovima za koje morate nadasve vješti biti, vaš omiljeni pisac pridoda pokoji video što ga zabilježi njegova kamera.
A sad krenumo redom.
Za početak o hrani
Pojam irske gastronomije su tradicionalni fish&chips, steak, lamb, roasted duck legs, irish stew (seafood, fish, shrimps, lamb), apple pie i brownie. Postoje i neka druga jela ali na žalost sva ostala hrana im je, za naš ukus, manje više bljutava i neukusna a što su mi priznali i moji kolege irci. Pa se možda upravo i zbog toga svi se oni tako manijakalno okreću talijanskoj kuhinji.
U usporedbi sa Dablinskim iskustvima od prije koju godinu kada me se kvalitetom hrane dojmio Flanagan’s na O’Connell street (u njemu su snimljene neke scene filma “Patriot games”), tijekom ovog boravka isti me je potpuno razočarao. Ipak, stjecajem okolnosti otkrio sam Dunne and Crescenzi na Frederick street sa ugodnom talijanskom kuhinjom i velikim izborom dobrih vina. Ali ne zavaravajte se, irski pojam talijanske gastronomije, baš kao i u susjednoj Britaniji nema veze sa originalnim, mediteranskim. Vrijedi to čak i kad restoran vodi talijan a posluga su talijani. Sve počinje sa maslinovim uljem koje je ovdje rijetkost i ne koristi se pri kuhanju već samo kao servirni dodatak na stolu restorana. I to ne, kako smo mi navikli, djevičansko već ono miješano sa običnim uljem. Zatim se nastavlja više no čudnom navadom da vam kao side dish (prilog) uz pastu redovno serviraju chips (prženi krumpir). Nadalje, tu je pizza koja objektivno ne pripada restoranskoj već ponudi cantinette kojih u Irskoj jednstavno nema. Također, pod krinkom talijanske kuhinje u restoranima će vam bez pardona ponuditi mnogobrojne varijante irish steak što naravno nije loše ali on tu jednostavno ne pripada. Ipak, od nekilicine talijanskih restorana koje sam širom Irske posjetio, uz već uz spomenuti Dunne and Crescenzi namjernicima bi preporučio Il Padrino (Cork) i Bianconi (Sligo). Nađete li se u Galwayu ili Belfastu pa i drugdje savjetujem vam da "talijanske" restorane izbjegavate. Bolje potražite neki gdje vas čeka tradicionalna irska kuhinja koja je bilo gdje da ste zasjeli manje više ujednačena pa odabirući relikte irske gastronmije ne možete promašiti.
Full Irish breakfest
Vegetable soup
Onion soup
Seafood/fish/cord chowder
Sirloin steak
Fish&chips
Lamb stew
Chrisp duck legs
Apple pie
Brownie
Irish pubs
Definitivno Irska je zemlja piva. Jeste li znali da su s početkom 1800tih uvedene dozvole za prodaju piva i da im je broj od tada ograničen na sveukupno 10.000 a što danas uključuje ne samo Republiku Irsku već i Sjevernu Irsku (Ulster)? Zato se ne trebate začuditi vas ako u restoranu, u koji zbog dobre hrane zađete, mjesto piva posluže vinom. Ograničenje je rezultiralo da se od ugostiteljstva može dobro živjeti ne varajući državu i bez postojanja fiskalnih blagajni. Širom smaragdnog otoka postoje pabovi i Pabovi a želite li doživjeti istinsku atmosferu pravog irskog (domaćeg) paba trebate se maknuti iz Dablina. Jer u pravom irskom pabu društvo je domaće, okuplja se uz pivo i viski a muzičari na tradicionalnim instrumentima (gitara, bendžo, bas, violina, flauta, harmonika) praše veselu glazbu za što ih, kao jedinom zadovoljštinom publika časti pitama piva. Pisac ovih redova vam savjetuje i da se, prije nu što naručite piće, raspitate toči li se ovdje koje lokalno pivo i uz to vas uvjerava da nećete požaliti. Također vam jamči da, zađete li u isti lokalni pab više doli jednom, šanker će vam, prije no što izreknete svoju želju natočiti pintu ili čašu onog što inače pijete. A vi ćete se lijepo zabaviti čavrljajući sa domaćima jer irci su veseli i pristupačni, dobroćudni ljudi. Jednako kao i ameri (pogotovo amerikanke) kojih ovdje ima tijekom čitave godine.
Iza deset uveče u irskm pabu se okupljaju muzičari i zabava može početi ...
Uz pivo u irskom se pabu uvijek nađe njegov rođak, viski. Na žalost, od nekadašnjih mnogobrojnih destilerija i brendova nadaleko čuvenog pića koje naziva se irish whiskey, u današnje se vrijeme sve svede na Jameson, Tullamore i Bushmills. A kako potonji dolazi iz Ulstera, zbog razloga, naručite li ga u Republici Irskoj, dočekat će vas smrknuti ili začuđeni pogledi. Ipak to prepreka nije da, kad ste već na otoku od smaragda, posjetite Ulster i naravno Belfast tim više što granica na otoku nema. Jedino po čemu znate da ste u Ulsteru su ograničenja brzina koja su u miljama i što mjesto irskihmasovno vidite britanske registarske oznake.
Irish roundabouts
U svakom slučaju, želite li upoznati Irsku maknite se iz Dablina i budite pripravni na rentanje automobila. A kad ste već sjeli za volan tu je i vožnja. Pa će vam, čim čuju da ste sa kontinenta, agencije pokušati naplatiti debelo osiguranje. No vi se nedajte i hrabo uzmite samo ono osnovno te prihvatite depozit na vašoj kreditnoj kartici. Pažljivo pročitajte sve klauzule ugovora o najmu kako bi bili sigurni što kupujete i vozite pažljivo. Ceste a pogotovo autoputevi u Irskoj su dobre. No na atlantskoj strani otoka nađe se loših dok na lokalnima uvijek treba paziti na trnje koje raste uz cestu stvarajući sa okolnim raslinjem ponekad tvore tunele zelenila. Sve to kako ne bi plaćali odštetu za ogrebotine. Također, kod iznajmljivanja u jefitnijim agencijama obratite pažnju na gume i felge jer tu vam mogu podvaliti svašta što bi vam kasnije nedužnom mogli naplatiti. Pisac ovih redova preporučuje vam da pri preuzimanju dobro obratite pažnju na sve postojeće ogrebotine te inzistirajte da vam na ugovoru sve one označe. A što više kilometara napravite irskim cestama, ne samo da ste bolje usavršili vožnju pogrešnom stranom ceste, već ste, a što je najvažnije, na vlastito zadovoljstvo puno toga vidjeli.
I na kraju ovog kratkog osvrta još samo dva savjeta. Na M50 oko Dablina je elektronska naplata cestarine pa zato se kod agencije informirajte hoće li vam to naplatiti ona ili to preko web stranice morate u roku 24 sata platiti sami. Na autoputevima budite pripravni da zavisno od duljine dionice (100njak ili 200njak km) na rampi platite 1,90 ili 2,90 € u kešu (pripremite kovanice unaprijed).
Irci su veseli i nadasve pristupačni ljudi. Prihvaćaju strance. Iz osobnog iskustva pisac vam veli da riječ “Croatia“ u Irskoj uvijek izaziva veliki osmijeh a vrlo često neskrivenu simpatiju i bliskost. Možda je to zato što je sudbina hrvata i iraca u neku ruku vrlo slična? A baš kao i Hrvatska, Irska je definitivno turistička top destinacija Europe. No za razliku od Hrvatske koja svoje turističke potencijale nikako da iskoristi i prevali ih na čitavu godinu, Irskoj to uspjelva. Irci luduju za amerima a ovi, bez obzira na podrijetlo i obiteljske korjene (preko 60 miliona amera je irskih korjena), luduju za Irskom. Pa stoga nije čudno da je Irska valjda jedina država u svijetu gdje se uz domaću zastavu bez pardna vrlo često vijori američka (danas još i EU zastava). No prevarili biste se ako bi pomislili da turisti iz drugih europskih država masovno ne posjećuju Irsku. Naprotiv! Pisac ovih redaka vam svjedočiti upravo suprotno baš kao i da se oko Connemare (Galway) i na jugu (Cork, Kerry) ponekad na i oko ceste nađe oznaka ili upozorenje na njemačkom i (zamislite) španjolskom.
Irska je zelena i lijepa. Takva je jer je tijekom čitave godine kišovita. Nema tog dana u godini kada barem u jednm dijelu ne pada kiša. Jednako, tamo budite pripravni na brzu izmjenu kišnih i sunčanih perioda kao i to da na vas iz gotovo vedrog neba odjednom počnu padati kišne kapi. Ipak, unatoč tome Irska je vrlo turistična. Pogotovo njena Atlantska obala. Recimo County Galway. Oboje, Logh (jezero) i River (rijeka) Corrib dijele taj poluotok na dva dijela. Na zapadu nalaze se puste i surovo prelijepa bespuća koja nemilosrdno šibaju vjetrovi Atlantika. Tek tu i tamo poneka zaštićena oaza visokog raslinja napravljena i održavana isključivo ljudskom rukom. Park je to prirode na koga irci su ponosni baš k'o i na Connemara national park te obližnji Kylemore Abbey.
Kylemore Abbey
Kylemore Abbey smješten je na rubu nacionalnog parka. To je zasigurno jedan od najljepših viktorijanskih pa i europskih dvoraca sa njegovanim parkom a što krajem 19. stoljeća bi na neki način moda. Uz dvorac je crkvica i mauzolej, a tu je i obavezni park oko jezera te predivno uređen botanički vrt koga ima smisla posjeti samo kad raslinje u njemu buja i još ne spava zimski san odnosno, kad se oni budi kao što ne bi slučaj za vrijeme mog posjeta. Priča oko dvorca pomalo je tužna i sliči tužnoj priči o Trakoščanu (Ivan i Julijana Drašković). Henry se nakon prerane smrti voljene Margaret više nikad ne oženi a njegov sin, nakon što dvorac primi u zavjet, isti pokloni benediktincima. I tako je tu danas smješten samostan. Ipak, dio glavne zgrade i svi prateći sadržaji otvoreni su za posjetitelje a ulaz se naplaćuje (12 €). Sve u svemu, dvorac predstavlja idealnu destinaciju za lijep i ugodan cjelodnevni izlet koji će vam definitivno napuniti baterije.
Kylemore Abbey: Kratki filmski zapis
Wild west Galway
Put prema ili od Kylemore Abbey vodi preko Clifdena. Gradić je to smješten u malom fjordu što izlazi na predivnu divlju obalu Atlantika koja e jidealna scena za započeti wild coast drive. Pa se tako vozite kroz krajolik prelijepih i surovih goleti priobalnih krajeva prepunih fantastičnih pješčanih plaža. A sve to zajedno sa tamnozelenoplavim osunčanim Atlantikom podno kristalno plavog neba sa ponekim oblakom naprosto mami da uđete i isprobate ocean. No ne zavaravajte se jer ovdje čak i ljeti, a kamoli u neko drugo doba, bez gumenog odijela nije se uputno ni surfati a kamoli kupati.
Wild west Galway: Vožnja kroz zanimljive pustopoljine poluotoka.
Tipičan fjord atlantske obale, negdje oko Clifdena.
Wild west Atlantic: Pogled na ocean i plažu.
Clifden se priprema za navalu amera.
Istočno od Corrib river krajolik Galwaya je pitom. Prepun je idiličnih livada i pašnjaka na kojima uz ovce mirno preživaju goveda i konji kojih je Irska prepuna. I dok je zapadni dio potpuno otvoren i bez međa, istočni baš k'o i čitava Irska omeđen je mnogobrojnim kamenim odnosno trnovitim ogradama. Pitate li zašto, irac će reći “da stoka ne bi bježala“ no vi intuitivno znate da to baš i nije potpuna istina jer ... Irci, iako otvoreni i ljubazni vrlo ljubomorno čuvaju svoju tradiciju, kulturu, vjeru i naciju a što im omogući da kroz stoljeća opstanu.
Belfast Castle
Irci iz Titanic muzeja
Belfast Ulster Young Militants mural
Belfast IRA mural
Belfast Titanic museum
Engleski kralj Charles u 18tom stoljeću dekretom preko noći iz Ulstera protjera irce (katolike), oduzme im svu zemlju i podijeli je svojim zemljacima, škotskim protestantima čime svaki škotski beskućnik dobi 20 akri tuđe zemlje. Pa oni lijepo ovdje zasade plantaže konoplje koja bi potrebita za izradu brodskih i drugih užadi. I to začne sve Irske sukobe, pogotovo one u njenom sjevernom dijelu Ulsteru iz koga Charles doslovce progna sve irce. U tim i takvim okolnostima irci bijahu prisiljeni se iseljavati. I to prvenstveno u Ameriku ali i Britaniju (u Londonu većina policajaca su tradicionalno irci) jer u svojoj zemlji bijahu oni obespravljeni građani drugog reda. Te kako im je prijetila potpuna asimilacije upravo im tradicija, vjera i kultura očuvaju naciju koja tako opstane unatoč tome što im britanci nastojaše zatrti jezik. Pa se danas svega 1,7 milijuna iraca služi galskim jezikom iako se on službeno uči u školi. A kao šlag na tortu, tvrdokorni i uporni irci ne samo da opstanu već s vremenom čak asimiliraju škote pa ovi u međuvremenu postanu irci protestanti. Inače, i irci i škoti potomci su starih naroda koji od davnina nastanjuju ovo otočno područje.
Town called Galway
Cliffs of Moher drive
Za Galway obično vele da je najirskiji grad na otoku a ja ću mjesto priča o njemu samo priložiti fotografije. Pa ću potom krenuti na jug vozeći se tik uz divlju atlantsku obalu prema Clifs of Moher prolazeći kroz pitoreskna primorska mjesta gdje brodice na vezu spavaju i mame na predah. Put me vodi kroz tipičan pejzaž i uz tipične utvrde koje se ovdje nazivaju dvorcima (castle).
Vožnja kroz tipičan gradić negdje na atlantskoj obali otoka.
Cliffs of Moher
O Cliffs of Moher, toj stjenovitoj irskoj atrakciji na atlantskoj obali, negdje na pola puta između Galwaya i Limericka i koja se na pojedinim djelovima strmoglavlja do gotovo tri stotine metara nad oceanom puno je toga rečeno i manje više sve je poznato. Pa vas zato mjesto riječi prepuštam fotografiji i filmu.
Cliffs of Moher: Vidikovac
Cliffs of Moher: Ajmo malo o visini (samo za hrabre).
Sligo County
On Life on Death
Horseman pass by.
Mali gradić Sligo smješten na Atlantskoj obali, gotovo na krajnjem na sjeverozapadu otoka, osim što je administrativno sjedište okruga (County) poznat je po velikanu Williamu Butleru Yeatsu koj' tu je rođen i pokopan i definitivno pripada eliti.
I dok vi na spomen imena poznatog vam ugodno zadrhćete ili pak, za vas to nepoznato ime, radoznalo guglate da saznate tko to jest, pisac vam ostavlja nekolicinu večernjih fotografija gradića u kome, kao i uz Cork na jugu smaragdnog otoka, proboravi lijepe irske trenutke.
Town called Sligo
Doneghal County
Doneghal County je baš kao i Yeatesova poezija. Bajka. Zato navede li vas put na ovaj kraj otoka, žrtvujte još malo i odvezite se na sjever prema Kilclooney te potražite čuveni Dolmen. To je još jednom u nizu starih arheloških nalaza na otoku (procjena se kreće preko 4000 godina) koji su, uz nezaobilazni Newgrange, važni za razumijevanje nastanka ljudske civilizacije. Uz arheološku znatiželju bit će to ugodan cjelodnevni izlet u predivne krajolike i susret poneki sa fantastičnim pješčanim plažama sjevernog Atlantika.
Umjesto završetka
I na kraju što reći odnosno kako zaključiti ovaj putopisni slikopis na koji ste, nadam se ne zalud, dangubili pozamašnost svog vremena? Što reći o prelijepoj zemlji smještenoj na smaragdom otoku zelenom usidrenom na sjeverozapadu Europe? Umjesto velikih riječi možda priložiti još koju fotografiju Corka, drugog po veličini grada Republike Irske i pregršt spojki na zanimljivosti o Irskoj koje prethodno sam darovao Internetu. Ako ste ih već konzumirali, da se možda prisjetite. A niste li ter imate li volju da prelistate koju, to nek' vam zanimljiva uputa bude. U svakom slučaju, ukaže li vam prilika šansu, svakako posjetite smaragdni otok. Irska je predivna, irci su vrlo dragi pa vi sve to zasigurno nećete požaliti. Vjerujte mi na riječ.
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/07/1631681513/meeting-with-boss-cork-ireland-july-18th-2013.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/07/1631684191/corridors-of-time-newgrange-ireland.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/09/1631699286/irske-razglednice-1.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/11/1631713854/irish-roundeabouts-belfast-55-kao-prezivljavanje-i-dozivljavanje-istine.html
Town called Cork
Oznake: Irska
nedjelja, 17.11.2013.
Irish roundeabouts: Belfast 55 kao preživljavanje i doživljavanje istine
Belfast je preživio Vukovar, hoće li Vukovar doživjeti Belfast?
Ovog vikenda šećem Belfastom i fotkam. Grad koji je doživio i preživio kalvariju polako se oporavlja.Tragovi prošlosti još su uočljivi, rane ne zacjeljuju tako lako. Policijsko osiguranje još dan danas budnim okom prati marševe, parade i proteste tipa "proud to be british" koje zbog slabe vidljivosti iPhone-a po mraku nisam fotkao. Baš kao što se britanske zastave još i dan danas, poderane i nikakve, vijore na vjetru koji puše protestantskom četvrti oko Fall road.
Policijsko osiguranje vikend partija u srcu grada. I dok mlade majke, pretežno katoličkog porijekla ponosno šeću svoju mnogobrojnu djecu, i dok mladi očevi zajedno s majkama vikendom ponosno pokazuju svoje potomstvo u dječjim kolicima, srce Belfasta prepuno je mladeži. Proputovao sam mnoge gradove svijeta ali nigdje, zaista nigdje na svijetu, nisam vidio toliko mladeži kao u Belfastu. Naravno, u odnosu na broj stanovnika. Znak je to da samo mladi mogu neopterećeno ići naprijed. Putokaz je to Domovini koja se ovih dana guši i grca u žabokrečini balkanske krčme a što nikako ne znači da su druge krčme ili pabovi bolji.
Belfast je nositelj simbolike. Grad je to sa svojedobno najvećom brodograđevnom industrijom na svijetu koja je 60ih godina prošlog stoljeća dosizala gotovo 50ak tisuća zaposlenih. Grad je to u kome je izgrađen Titanic, brod koji na svojoj prvoj vožnji doživi kalvariju. Baš kao i Belfast pedesetak godina poslije. Početkom 60ih godina Belfast bi grad veličine Zagreba da bi krajem 90ih spao je na svega 200njak tisuća duša. Tridesetak godina urbane gerile i terorizma otjeralo je iz grada sve željne mirnog života, rada i prosperiteta. Brodogradnja danas zapošljava svega 700njak zaposlenika no tu je nova nada koju donosi turizam jer ... Vjerovali ili ne ali Belfast je uz najmanji broj policajaca po glavi stanovnika jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. A tu su i nove tehnologije jer ... Grad je to u kome u ova tri dana gotovo da nisam vidio starih ljudi. Posvuda uokolo su mladi a grad dostiže veličinu Zagreba.
Ipak, prevarili biste se ako bi pomislili da su "ratne sjekire" zakopane. Policija još uvijek budnim okom prati marševe, parade i proteste tipa "proud to be british". Ironija je to podijeljenosti koja unatoč vidljivom prosperitetu i visokom standardu života tinja još i dan danas.
Povlačim paralele sa Vukovarom i ne samo zbog godišnjice Vukovarske golgote koja je prije 22 godine kulminirala baš ovih dana već i radi nevinih žrtava koje su se dogodile. No paralelu mogu povući samo na nekoj općoj humanoj razini. Razini krvnika i žrtve jer ... Dok se u slučaju Vukovara radi o otvorenoj agresiji tuđinaca pod vodstvom komunističke petokrake i četničke kokarde podržanim lokalnim srpskim stanovništvom na narod koji napokon želi biti svoj na svome, ovdje se radi o netoleranciji koja začudo dolazi od strane koja samu sebe smatra tolerantnom na što se pokojni Martin Luther sigurno okreće u grobu. I ne zavaravajte se, nema to veze sa netolerancijom i nasiljem koje se ovih dana orkestrira u Domovini od strane režimskog EPH medija i vladajuće Partije koja zlorabi pitanje ćirilice i istospolnog braka kako bi pokrila svoje više no očite neuspjehe i promašaje lažnih obećanja.
Večeras je subota, 16 studeni. Sutra sa sjevera Irske vozim 600njak kilometara natrag na jug. Ponedjeljak 18. studeni je radni dan prepun nekih novih/starih izazova. Da ne duljim dalje sa simbolikom koja postoji, ostavljam vas sa izborom iz hrpe fotografija snimljenih ovih dana u Belfastu. I nadam se da mi nećete zamjeriti na predugom učitavanju web stranice u memoriju vašeg elektronskog ljubimca.
Bilježim se sa štovanjem sa zelenog otoka,
Bocaccio
Oznake: Irska
četvrtak, 26.09.2013.
Irske razglednice
Negdje, ne tako daleko, na sjeverozapadu Europe nalazi se zeleni otok od smaragda koji se ovdje vade već 6000 godina. No, ovo nije priča o tom, možda jednom od najznačajnihih arheoloških nalazišta ljudskog roda svih vremena. Ovo je serijal o putešestvijama po irish roundabouts, zelenom otoku i zanimljivostima koje putnik doživi kada se makne iz Dublina.
A za to pak ne treba poći daleko već samo skoknuti nasuprot aerodroma, s druge strane M1, autoputa koji povezuje Dublin sa Belfastom. Irska je, baš kao i Britanija, otok starih i zanimljivih dvoraca, od kojih je Malahide, nekad posjed lordova Malahide koji Irskom u ime Njegovog Engleskog, kasnije Britanskog kraljevskog veličanstva upravljaše gotvo 900 godina, sve tamo do 20ih godina prošlog stoljeća kada irci u krvavom ratu sa Englezima izbore nezavisnost. Ideja je to kako ugodno i zanimljivo provesti sunčani nedjeljni dan u dvorcu i parku oko dvorca koji je veličine zagrebačkog Donjeg grada od mitnice na Černomercu do mitnice na Kvatriću. Zateknete li se pak ovdje ljeti dio vremena ćete posvetiti Malahide rivijeri koja za Irsku fancy nency, baš nešto kao Opatija, Hvar i Dubrovnik za Hrvatsku. Dvorac je to koji posluži kao predložak za serijal Talbot family. Park je to gdje se ljeti odigrava najveći i naznačajniti kriket turnir na svijetu koji se još jedino može usporediti sa tenisom u Wimbeldonu. Mjesto je to gjde početkom kolovoza ove godine, na sveopće odušavljenje lokalnog pučanstva, nakon dvodnevne borbe na zelenom travnjaku Irska porazi Englesku sa trocifrenom razlikom i do nogu je potuče.
East coast drive
Jedan od načina kako u Irskoj ugodno provesti vikend je revijalna vožnja lokalnim cestama uz istočnu obalu. Za razliku od zeleno-plavo-crnog Atlantika, za sunčanih dana Irsko je more predivno plavo iako za naše poimanje nešto nedostaje jer temperature mora jedva prelaze 16 stupnjeva. Ipak, šetnja po predivnim 20 i više kilometarskim pješčanim plažama, wind surfing uz vrhunsko lokalno pivo u lokalnom pabu (preporuka: u Irskoj u pabu uvijek traži lokalno pivo). Sama vožnja je ugodna i prolazi pitoresknim krajevima Wicklowa, Arklowa, Wrecklowa i ostalim mjestima i gradićima. Golf igrališta nadvisuju more čiji se valovi razbijaju o prastaru stjenovitu obalu koja ponekad dosiže visinu od preko stotinjak metara. Poučak je to svima kako kombinirati ekologiju, plažu i sadržaje na njima i oko njih.
Maharees sa potpisom National Geographics
National Geographics ima vrlo stroge, da ne velim vrhunske, kriterije koji vrednuju zemljopisne i kulturne specifičnosti te ih rangiraju na ljestvici jedinstvenih svjetskih destinacija. Maharees ili Scraggane Pier, kako ga još naziva lokalno stanovništvo, prastari je rt na sjevernoj strani poluotoka Dingle i na toj je ljestvici među top 10. Ne, nije to egzotičan ili divlji krajobraz koji pripada tropima ili Latinskoj Americi. To je sirov i surov, jednostavan, krajobraz koga je napravio Atlantik milionima godina nanoseći valovima pjesak o podmorske grebene zapadne obale Irske.
Krajobraz je protkan pješčanim dinama i niskim raslinjem koga uglavnom čini trava. Prošaran je jednostavnim kućama oko kojih pasu goveda i ovce, kao i ponekom farmom konja. Zato, ukoliko imate prilike i preferencije tipa "povratak prirodi" - ronjenje, jahanje, džogiranje, vožnja biciklom ili surfanje, navratite u Harbour House B&B sa potpisom i preporukom National Geographicsa.
Ukoliko ste ljubitelj dobrog piva i lokalnih specijaliteta, tu je Spilannes bar, pab gdje uz vrhunsko lokalno pivo odnosno uvozno vino i domaći whiskey možete uživati u svježim školjkama (recimo dagnje u bijelom umaku sa vinom), bijeoj ribi ili rakovima netom ulovljenim u Atlantiku ili ostati vjerni tradicionalnim irskim specijalitertima kao što je Sirloin steak, Roasted lamb, duck ili chicken. Da, Irska je zemlja kvalitetne stoke krupnog i sitnog zuba. I još nešto, u gotovo svakom boljem pabu Irske uveče vas čeka živa svirka koja u kombinaciji sa dobrim pivom i druženjem, jer irci su vrlo otvoreni, dragi i druželjubivi, boravak čini više nego ugodnim.
Brandon beach (Dan dobrih valova)
Brandon bay odnosno beach je plaža na koju silazite pješice direktno iz Spilannes bara ili joj prilazite autom sa ceste na sjevernoj strani poluotoka Dingle. Na toj gotovo 30 kilometara dugoj plaži parkirate automobil, zatim oblačite zaštitno odijelo i uzimate svoj surfboard te odlazite u susret avanturi valova koji se počinju dizati sa Atlantika kad obližnjim horizontom zakrile oblaci a vjetar i sitna kiša počnu plesti magičnu igru valova koje traže svi surferi ovog svijeta. Mako izgleda taj početak, to pogledajte na filmu u prilogu.
Dingle (Meeting with Julia Roberts)
Dingle je poluotok na zapadu Irske u Kerry county. Osim po surferskim plažama (Brandon beach, Inch beach) i fotoreportažama u svjetskim časopisima, poznat je i po tome što za njime luduju amerikanci koji ovdje svakog ljeta hrle u gomilama.
Ukoliko ste sretne zvijezde, ovdje ponekad možete susresti Julie Roberts, krhku i pomalo žgoljavu ali simpatičnu glumicu velikoog i nezgrapnog nosa (sva čudesa Hollywooda) poznatu po romantičnim filmovima sa Hugh Grantom (recimo Nottingham Hill) baš kao što je to na vlastito zaprepaštenje doživio pisac ovih redova. Iznenađenje bi toliko a atmosfera takva da se nije usudio okinuti njenu fotku jer se u baru nitko na nju nije osvrtao. Ona bi u pratnji korpulentnog bodyguard-a i ugodno je čavrljala sa svojim društvom. Općenito, odraz je to irskog mentaliteta koji poznate osobe doživljava obično a što ove obilato koriste kako bi tu u miru proveli odmor daleko od svih paparaca ovog svijeta. Pa je tako, izuzev osobne uspomene, jedino što osta zabilježeno fotografijom metalna ploča sa njenim imenom i par fotki opaljenih izvan paba.
Inch beach (U susret danu velikih valova)
Inch beach se spominje između deset najpoznatijih svjetskih surferskih plaža. Nalazi se na južnoj strani poluotoka Dingle i suočena je direktno sa Atlantikom koji u jesen i zimu donosi dane velikih valova baš kao na onom filmu. Tokom ljetnog razdoblja valovi nisu veliki ali su zato idealni za trening i prepremu sa ono što slijedi u jesen. Obično kad je dan sunčan a vrijeme lijepo surfanje nije moguće ali zato kada se digne olujni vjetar i sa Atlantika počinju pristizati oblaci donoseći sitne kišne kapi ili pljusak, surferi se bude poput zombija, izlaze na plažu i zabava počinje.
Ring of Kerry
Kerry county se nalazi na zapadu Irske i obuhvaća neke od najljepših dijelova Irske. Iz tog vrlo surovog i nekad vrlo siromašnog kraja započelo je prvo iseljavanje iraca u Ameriku. Danas je to područje vrlo razvijenog obiteljskog turizma tipa B(ed) & B(reakfest) i raznovrsne zabave. Zato, ukoliko se ikada ovdje zateknete svakako se provezite rutom označenom na priloženoj karti koja je uistinu jedna of the most scenic drive ne samo u Irskoj već i u Europi općenito. Ukoliko se odvažite na vožnju po uskim cestama unutrašnjosti bit ćete u prilici vidjeti i doživjeti predivne ali još surovije predjele gdje vas na trenutke prati osjećaj da ste usred divljine daleko od civilizacija. No to je samo privid jer civilizacija je svega desetak kilometara zračne udaljenosti od vas.
Ukoliko navratite sredinom kolovoza (vikend oko 12. kolovoza) preporuka je posjetiti Killorgin i njegov čuveni sjam na koga, u gradić od 10ak tisuća duša, u dva dana vikenda navrati preko četvrt miliona turista od kojih polovinu čine amerikanci. Od Glenbeigha uska cesta vodi uz živopisno jezero Logh Caragh prema parku prirode Caraughtohill gdje je vaš omiljni psac imao zanimljiv susret i druženje uz pivo sa dvjema fotoreporterkama iz časopisa National Geographics, baš kao u onom vicu o Muji:
Dođe Mujo u bar i naruči pivo. Popije ga pa uzme još jedno i tek što je počeo piti kadli spazi dvije zgodne cure sjede same same. Plavuša i crnka. Pa im priđe i upita:
- Je li slobodno?
Zatim sjedne pored njih pa započne priču.
- Uzalud se trudiš Mujo, vele cure.
- A zašto, upita Mujo.
- Mi smo lezbe, vele one.
- A što je to, Mujo je zbunjen.
- Mujo, to ti je jednostavno. Mi ne pušimo kurac, mi ližemo pičke, vele u glas.
Sav ozaren Mujo se na to okrene šankeru pa vikne:
- Bolan, daj tri piva za tri lezbe!
Ipak, bez obzira na gornje, da mu se umjesto iPhona u ruci zatekla profesionala kamera fotke bi bile ljepša. No i ovako se iz poneke može vidjeti zanimljiv detalj i prirodna ljepota pozadine.
Cork county
Cork county nalazi se na jugozapadu Irske. Unutrašnjost countya vrlo je pitoreskna, posebno dolina oko rijeke Lee. Sve je puno malih gradića i popunjeno bezbrojnim ruševinama starih dvoraca (ili ono što ovdje zovu dvorcem), baš kao u čitavoj Irskoj. Južna obala Irske vrlo je turistična, baš kao i zapadna koja je baš kao i u obližnjem Kerry county-u vrlo specifična.
Irska je prepuna megalitskih spomenika pa ćete tako vozeći se na putu za Crookhaven, najjužniju točku otoka, proći pored jednog starog preko 3500 godina a što vaš pisac zabilježi na fotografiji.
Ukoliko se priviknete na vožnju po krivoj strani ceste, vožnja po Irskoj je užitak. O njoj samo toliko da na lokalnim cestama morate biti pažljivi jer ne samo da su vrlo vrlo uske, već sa strane raste granje koje će ako ne pazite ogrebati vaš automobil. Ovdje vrlo često vozite kroz prave tunele žbunja, živice, raslinja i drveća a što nije čudo jer gotovo svaki dan pada kiša. NIje rijetkost da se ispred vas odjednom stvori gomila stoke od kojih su najopasniji bikovi. Jer da zaštite svoje kravice, spremni su krenuti na vas i vaš automobil, kao da znaju da niste uzeli puno osiguranje te imate 1000 do 2000 EUR depozita (rezervacije) na računu svoje kreditne kartice od rent-a-car kompanije. Jednako morate bi pažljivi ma mostovima koji su svi redom vrlo uski i preko kojih može istovremeno samo jedan automobil a prilaz im je u iznenadnom i nepreglednom oštrom zavoju iz oba pravca.
A sada, za sve ljubitelje Bruce Springsteena i one koji bi to željeli postati, Bocaccio vam po prvi puta u povjesti bloga.hr poklanja pravu ekskluzivu - iPhone video snimku "Dancing in the Dark" napravljenu na koncertu u Corku o čemu je svojedobno više pisao u postu o Bossovom koncertu a što možete naći na prethodnoj spojci.
Titanic drive (Midleton - Cobh - Cork)
Na svojoj prvoj i posljednjoj plovidbi zadnja luka u koju je pristao Titanic i iiz nje isplovio bio je Irski gradić i luka Cobh (čitaj: Kov). U Cobh-u se je u ono vrijeme, baš kao i danas nalazio Američki konzulat. Irci su tradicionalno vezani sa Amerikom i luduju za amerima baš kao i obrnuto jer... Potomci iraca druga su po brojnosti skupina u SAD (prvi su, vjerovali ili ne, potomci njemaca). Zato ovdje nije čudno pored Irske zastave vidjeti zastavu SAD, počevši od golf igrališta, preko hotela pa do službenih zastava irskih county-a (nešto kao naše županije) po gradovima. U tom smislu, aerodom u Dablinu je jedino mjesto na svijetu gdje se izvan SAD a prije slijetanja u SAD mogu obaviti sve carinske formalnosti, naravno ukoliko ste američki ili irski državljanin. A o tome kako je Irska, posebno zapadna (atlantska) obala prepuna američkih turista ne treba trošiti previše riječi.
Nedaleko od Corka, drugog po veličini grada u Irskoj, nalazi se i gradić Midleton, poznat po najčuvenijoj irskoj destileriji viskija, Jameson. U tom gradiću, točno ispod fotke destilerije nalazi se fotka B&B-a gdje Bocaccio obično odsjeda kada poslom boravi na jugu Irske. Ukoliko ikada budete imali priliku putovati Irskom, umjesto hotela vam vaš omiljeni pisac preporučuje B&B čija tipična cijena iznosi 35 EUR uključujući tu obilan irski doručak, čistu sobu sa kupaonicom i internetom uz što uvijek ide ljubazni domaćin i još češće simpatična domaćica a sve to mjesto skromnog hotela sa tri zvjezdice koji će vas odrapiti najmanje tri puta više.
(nastavlja se)
Oznake: Irska
srijeda, 31.07.2013.
Corridors of Time, Newgrange, Ireland
Davne 1965e Paul Anderson objavio je čuveni sci-fi roman "Hodnici vremena" u kome vješto isprepliće budućnost, sadašnjost i prošlost koju locira u megalitsko razdoblje prije otprilike 5000 godina. Pri kraju romana, spominje se gradnja grobnica i hrama sunca, aludirajući na tada jedino poznati Stonhendge u Engleskoj.
Paul Irsku spominje samo uz put jer tada svetište, a što kasnije bi potkrijepljeno i dokazano kompletim arheološkim iskapanjima u dolini rijeke Boinne, nije bilo poznato. Samo se znalo da da se na teritoriju Irske nalaze brojni megalitski spomenici iz mlađeg i srednjeg kamenog doba. Ponukan tim i tada još uvijek naistraženim artefaktima, otkrivenim u 17 stoljeću nedugo nakon bitke između rojalističih i Cromwellovih snaga u dolini rijeke Boinne, prof. Michael Kelly sa University Colleague of Cork započeo je 1962e godine arhloška iskapanja koja 1975 rezuliraju potvrdom jedog od najznačajnijih arheloških otkrića svih vremena. Najpoznatiji Newgrange, najveći Knowth i do danas još uvijek potpuno neistražen Dawth, tri su središta vrlo napredne civilizacije, daleko starije od Stonehengea, Egipatskih i Yucatanskih piramida, civilizacije koja je tu obitavala cca. 3500 godina prije Krista. Tijekom otkapanja otkriveno je preko 40 hodnika koji sadrže sve elemente svetišta a pretpostavlja se da ih ima daleko više. Zanimljivo je da štogod te građevine predstavljaju, sve imaju oblik hodnika koji završava nekom vrstom izbe sa tri niše a što i dan danas predstavlja misterij o svrsi i razlogu postojanja takve građevie.
Najzanimljivije u svemu tome ja da u tom dijelu irske nadaleko nema sličnog kamena a najbliža nalazišta nalaze se 80ak kilometara jugoistočno na morskoj obali. Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da su ih čudnovati graditelji kameog doba mogli dopremiti jedino odatle. Još je nevjerojatnije da su središnji kameni blokovi vrlo precizno obrađeni a svaki pojedinačno teži preko 3 tone za što je u ono doba, daleko prije otkrića kotača, bilo potrebno 80 do 100 ljudi posvećenih isključivo transportu blokova i to u razdoblju od tri godine. Takvih središnjih kamenih blokova je na tisuće a njima su podbočeni svi prolazi tunela baš kao i kružni zidovi okolo svakog od tri centralna i mnoštva manjih svetišta. Svako centralno svetište u promjeru, zavisno od lokacije izosi 100 do 200 metara. Uz ostali sitniji građevni materijal sve to govori da su za gradnju svetiša i niza sličnih okolnih nastambi bile potrebne tri do četiri generacije ljudi što pak priča da je u pozadini neki izuzetno važan razlog ili motiv jer ... Graditelji su čitavog svog radnog vijeka manje više posvećeni jedino i isključivo graditeljstvu, što uključuje i urezivanje ukrasa, čudnovatih šara u kamenu i to sa obje strane svakog od kamenih blokova. I sve to bez kotača, oslanjajući se samo na snagu vlastitih mišića. Svetišta su izvana obložena kombinacijom kamenih blokova i savršeno uglačanog bijelog kamena koji reflektira sunčeve zraka a konstrukcija je prošarana crnim oblucima koji čine izbočine. Središnji dio zida oko samog ulaza je od savršeno uglačanog crnog kamena što građevini daje gotovo umjetnički dojam. Valja istaći da su rekonstrukcije rađene na temelju nađenih ostataka i položaja kamenja. Newgrange je sačuvaiji dok je Knowth djelomično uništem kasijim nastambama i građeviama koje su se tu sa prekidima nalazile tijekom raznih razdoblja a što je djelomičo uništilo originalni materijal i strukturu odakle su svi kasniji graditelji crpili kamen. Razlog tome jest to što su sve građevine prekrivene tisućama tona zemlja iz koje su napravljeni umjetni brežuljci a koji su se potonjim stanovnicima učinili vrlo pogodnim za gradnju utvrda i okolnih naselja pri čemu su koristili kamen kog su otkopavali iz zemlje a koji je pripadao originalnoj građevini.
Zanimljivo je da je u sva tri središnja svetišta glavni hodnik točno okrenut prema dijelu neba gdje se na prvi dan zimskog solsticija pojavljuje Sunce. Rozeta iznad ulaza precizno vodi sunčeve zrake do, nazovimo ga, oltara ,koga baš kao i sam prolaz vrlo precizno zimsko sunce obasjava točno sedamnaest minuta nakon čega ponovo nastupa tama. Sunčeve zrake na tlu tvore vrlo jasnu oštricu svjetlosnog mača koji točno na vrhu završava u sredini savršeno oblikovanog okruglog kamenog oltara. Ljudi oltaru prilaze hodnikom koji počinje vratima precizno postavljenim ispod rozete i uspinju se prateći pod istim kutem u odnosu na horizontalu put koga prevaljuju sunčeve zrake, da bi se sa njima susreli točno na oltaru. Ponad oltara, na svodu kamene kupole sa svodom visine desetak metara u središnjem dijelu, sunčeve osvjetljavaju čitav prostor narančastim svjetlom itvore kratku ilizuju koja razbija mrak. Lijevo i desno od središnjeg prostora nalaze se još dvije polukružne niše. Tih sedamnaest minuta kamen je obasjan suncem i u prostoriji je svjetlo. Sve to govori o vrlo precizim matematičkim proračunima, vrhunskom poznavanju astronomije i savršenom graditeljskom umijeću ne samo za preciznu obradu kamena i tehnikama sa precizno spajanje kamena već i u pogledu statike da čitava konstrukcije izdrži teret od nekoliko tisuća tona zemlje kojom je svetište naknadno ručno pokriveno. Zato je opravdano pitanje kakvi su to bili ljudi srednjeg kamenog doba da su ondašnjom tehnologijom sve to mogli napraviti baš kao i pitanje o kakvoj se to vrlo naprednoj civilizaciji radi a koja je po prosječom znanju astronomije identična našoj, dok joj je u smislu poznavanja matematike, građevnih materijala i tehnologija vrlo bliska jer ma štogod mislili, ni danas se to ne bi moglo napraviti drugačije. I sve to ompletno kmijenja našu predodžu o primitivnom i zaostalom čovjeku koji živi u kameno doba jer je on po svemu sudeći potpuno drugačiji.
Na prvi dan zimskog solsticija, prva sunčeva zraka kroz rozetu iznad ulaznih vrata u svetište u svojoj veličanstvenosti savršeno i precizno osvjetljava četrdeset metara dugačak tunel bacajući sunčevu svjetlost na kameni oltar. Prizor je to istovremeno veličanstven i mističan. Iskustvo je to koje se pamti, a kog svake godine ima prilike, ako nebo nije oblačno, doživiti svega nekolicina slučajno odabranih stretnika od preko dvadeset tisuća kandidata koji se za to predbilježili i to iz svih krajeva svijeta. I to sve za vrlo skupi i ekskluzivni susret koji traje točno 17 minuta. U Knowthu u jednom od podzemnih tunela nalazi se zaglavljen predivan kameni oltar na kom je onomad nakon izlaska iznad okolnih brežuljaka stolovalo Sunce. Kameni oltar je zaglavljen jer ga nepoznati kradljivac nije uspio iznjeti. Oltar predstavlja možda najskuplji kameni predmet ikad izrađen ljudskom rukom na kugli Zemaljskoj pa je zato on danas najveće Irsko nacionalno blago. Replika kamena nalazi se u arheološkom muzeju u Dublinu dok je original ostavljen tamo gdje je s njim zaglavio kradljivac.
Mogao bi ovdje još puno o svemu nu mjesto priče ostavljam vas sa fotografijama zabilježenim te subote u Bru na Boinne (tako se naziva šira lokacija) i internet spojkama na kojima možete saznati puno toga uključujući tu i National Geographic, gdje se nalaze isječci iz filma sa vrlo skraćenom snimkom Prikazanja.
U svakom slučaju, ukoliko putujete u Irsku, žrtvujte jedan dan za izlet i posjetu Bru na Boinne a ako ste sretnik, u istom danu možda stignete i na brežuljke Tare gdje su stolovali prvi kraljevi Irske u vrijeme oko 2000 godina prije Krista. Automobilom do svih tih lokaliteta možete samo na parkiralište centra za posjetitelje gdje se morate predbilježiti i čekati svoj red za autobus na svaku od navedenih mikrolokacija. I vjerujte, čekanje se zaista isplati jer je svakoj grupi središnje kripte u Newgrangeu omogućena krataka iluminacija izlaska Sunca što će vas zajedno sa doživljajem viđeog još dugo ostaviti pod dojmom.
Iz Irske sa štovanjem,
Meštar Bocaccio
Oznake: Irska
subota, 20.07.2013.
Meeting with Boss, Cork, Ireland, July 18th 2013
Svojedobno je Boss najavio koncert u Zagrebu ali se predomislio. Pa je umjesto Zagreba pohodio Irsku. Irska je zeleni otok na sjeverozapadu Europe gdje irci ljubomorno obitavaju svoj tradicionalni mentalitet veseljaka i šaljivđija. Irkinje, onako malene i zdepastih guza u ljetnim haljinicama su neka druga priča jer ... Osim šale morate biti spremni za akciju koja ne smije svršiti prebrzo.
Bio kako bilo, ljeto u Irskoj je osim tradicionalnih festivala ispijanja piva u i oko pabova, sezona vrlo dobrih koncerata. Irci toliko vole glazbu da je ovdje pravo čudo naići na bolji pab bez žive muzike. Bilo da se radi o tradicionalnoj irskoj pjesmi ili dobrom rocku. Da ne duljim priču, umjesto tradicionalnih hvalospjeva Bossu i E Street Bandu koji su u punom sastavu prašili te večeri prelazim na fotke s koncerta.
Mjesto radnje je Cork, grad na jugu Irske koji do proljeća iduće godine postaje neka vrsta mog drugog doma. Cork je izuzetno simpatičan grad. Ljepši i gostoljubljiviji od Dublina koji je u tri godine koliko me dijeli od zadnjeg drugovanja s Irskom postao prljava rupčaga. Cork je naprotiv sačuvao i još više razvio lice urednog grada po mjeri čovjeka. Lice je to bez naličja. Gostoljubivost i prisnost vrline su koje uz muziku predstavljaju stimulans za ispijanje dobrog lokalnog piva po mnogobrojnim ovdašnjim pabovima. Ovog ljeta Irska je vrlo vrlo topla. U zraku je 30ak stupnjeva a irkinje su u lakim ljetnim haljinama.
Pedesetak tisuća duša na Bossovom koncertu u Corku, među kojima je puno vatrenih irkinja Bocacciu su uz nadasve štovanje Bossovog opusa bili više nego dovoljni razlozi da se pridruži Bruceu na njegovom koncertu u Corku. Okupljanje je počelo u popodnevnim satima. I dok su neki već na stadionu, drugi uživaju na ljetnom suncu uz čips, kobasice, dobro pivo i poneku fotogeničnu irkinju. Početak je to koji obećava dobar provod.
Bossovi koncerti počinju rano, oko sedam uveče jer traju dugo. I uvijek okupljaju mnoštvo (čitaj: desetke tisuća) kojem treba dati šansu da poslije koncerta dograbi prijevoz do kuće. Publika je što bi se reklo od 7 do 77 godina a na koncert dolaze čitave obitelji: od baka i djedova do unuka. Tog dana Cork je zbog koncerta bio praktično zatvoren grad pa se je na koncert moglo ili orgaiziranim javnim prijevozom ili pješice. Bez obzira na vrstu prijevoza do stadiona je ipak trebalo pješačiti dva to tri kilomera.
Iako je na Bossovom webu pisalo "soled out" vaš je omiljeni pisac uspio nabaviti kartu u utorak, dva dana prije koncerta, prekot ticketmaster.ie što je u klijenta za kog radi izazvalo oduševljenje pa mu je startu podiglo rejting. Karte su ga čekale na ulazu gdje mu je irac s druge strane na riječ "Croatia" uz veliki osmijeh dao kuvertu s kartom i računom od 100 EUR plus 6,12% VAT (prethodno plaćenim Amexom preko weba). Bilo je to još jedno piščevo iskustvo da je ovdje riječ "Croatia" vrlo vrlo simpatična i izaziva veliki prijateljski smiješak.
Počelo je sa tzv. predigrom. Nešto iza sedam uveče, dok je na nebu sunce bilo još visoko i jako, izlazi Boss i kompletan E Street Band. Publika na stadionu je na nogama na kojima im neće biti teško ostati slijedeća tri i po sata koliko u pravilu traje vrhunski šou program jednog od "najvećih" i najboljih rock autora svih vremena.
Nakon svakog bloka pjesama Bruce odlazi do publike i sakuplja kartone na kojima publika ispisuje naziv pjesme po želji. A Boss i E Street Band ih sviraju i pjevaju zajedno sa publikom bez obzira radi li se o njihovma pjesmama ili pjesmama drugih autora. Sve u svemu, pravo pravcato veselje i zabava uz pjesmu i ples po čemu je jedinstven među svim izvođačima rock glazbe.
Da ne budem dalje dosadan, ostavljam vas sa fotografijama koncerta i muzikom Bruce Springsteena i E Street Banda u istoj ili vrlo sličnoj atmosferi kakva bi te večeri na Pairc Ui Chaoimh, stadionu u Corku, gdje je u dobroj muzici, vrhunskoj zabavi, veselju, pjesmi, plesu i stotinama hektolitara pive uživalo preko pedeset tisuća ljubitelja Bossa, njegove glazbe i njegove energije, energije i iskrenosti kakva se rijetko susreće na rock koncertima a što je kod njega posve uobičajeno.
Oznake: Irska
U fokusu
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
@ Bocca di Rossa
@ La Dolcenera
@ La Redenzione
@ La Partita
@ La Manipulazione
@ La Prestazione
@ La Finestra
(kraj)
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
@ Zvezdišče
@ Coprnica stuba Kapucinskih
@ Vještičje sijelo
@ Čarobni pehar
@ K Crnom Orlu
@ Tajni Grad
@ Okrutne igre
@ Sveti Gral
© Seks i grad
(kraj)
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
© Satellite of Love
© Izgubljeni u prijevodu
© Kad najljepše je voditi ljubav
© Dražesni poljupci svibanjski
© Soulmates (Do kraja svijeta)
(kraj)
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
© Novela prva: Soba s pogledom
© Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može
© Novela treća: Svetac
© Novela četvrta: Što jest, jest
© Novela peta: Obiteljski posao
© Novela šesta: Kako Izabela očuva čast a sebi da počast
© Novela sedma: Kato, Kato, moja ljubav, moje zlato
(kraj)
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
© Tramvaj zvan čežnja
© Dugo toplo ljeto
© All That Jazz
© San ljetne noći
© Kako sam postala sponzoruša
(kraj)
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
© Jeftini ljubavni romani
© Priča o ljubičici i ruži
(kraj)
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
© Pogled u zjenicu oka
© La Mariposa ala cart
© Kako uhvatiti zlatnu ribicu (Doručak u krevetu)
© Priča o ružnom pačetu (Jedna obična priča)
© Kako prevariti vraga (True love story)
(kraj)
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
© Novela o ključiću i bravici
© Zlatokosi konjušar
© Klavirski koncerti Ewe Bonerowsky
© Evanđelje po Zorki
© Novela o Nevici i Franiću
© Kad top prepolovi dan
© Tramwajčica
(kraj)
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
© Gondoli, Gondoli, Gondola
© Važno je zvati se Ernest
© Dobro jutro Margareta
© Do re mi
© Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto
© Kako konju prebrojati zube
© Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse
(kraj)
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
© Prolog: Tajanstvena karta
© Dolazak: Batangas na kraju svijeta
© Otok: Mindoro Oriental
© Plaža: Rajski vrt tropskih mora
© Plaža: Tamaraw ili povratak iz plave lagune
© Plaža: Hey Sir, do you want to buy a Massage
© Indiana Jones: Ultravox na terasi Vienna caffea
© Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental
© Ermita, Ermita: Metro Manila na dlanu Intramurosa
© Epilog: Snovi jedne stjuardese na letu OU491
(kraj)
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
© Toranjj
© Povratak
© Čokolada
© The Blogger
© Latice padaju
© Svi naši svršetci
(kraj)
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
© Katarina sa Gornjeg grada
© Harvest End
© Fantastični snovi Gospodara prstenova
© Do the Strand
© Kod kuće je najljepše
Bonus:
- © Na tem Práhskyem mostě
- © Violinski koncerti u Veronikagaβe 17
- © Syrena Ryneka Warszawszkogiego
(kraj)
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
© Djevojke na fotografijama
© Portret jedne balerine
© Posljednja večera
© Labuđe jezero
© Ljubav na kraju grada
(kraj)
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
© Legenda o vampirima
© Hitna služba
© Sutra je novi dan
(kraj)
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
© Pastirova priča
© Crime of Passion (Shekespear's dream)
© Tajna receptura ili Kako se radi roquefort
(kraj)
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
© Cvjetna nedjelja
© Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
© Na Tri kralja ili Sve je dobro što se dobro svrši
(kraj)
Lepršave novele posvećene ljubavi o zagrepčanki koja živjela je za ljepotu što pruža je umjetnost zbog koje Pariz posta njen drugi dom.
© Ljetna razbibriga - Zagrebački fukodromi
© Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica
© Umjetnički paviljon
(kraj)
Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
© Gdje je najbolje voditi ljubav?
© Poslovni ručak zagrebačkog fakina
© Vesele žene zagrebačke
(kraj)
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
@ Dvije i po novele
© The Story
© Moja ljubav
© Čista pornografija - Tjelovo
© Može li žena silovati muškarca
(kraj)
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
© Umjesto predgovora
© Žena dijete
© Ljeto je u gradu, a ribice u ribnjaku
© Dekadencija na reliju Pariz - Dakar
© Samo za odlikaše
© Mille miglia - La corsa piu bella del mondo
(kraj)
Copyright © by Bocaccio, Zagreb