Marketing
Čuvar Irske u zimskom razdoblju
Negdje, ne tako daleko, na sjeverozapadu Europe nalazi se zeleni otok od smaragda koji se ovdje vade već 6000 godina. no ne bojte se, ovo nije priča o povijesti već nastavak serijala o putešestvijama po irish roundabouts. Da se podsjetimo, spojka na prošlogodišnji dio nalazi se ovdje.
Priča je to o zanimljivostima zelenog otoka i zgodama koje putnik doživi kad makne se iz Dablina. Prethodni nastavak bilježi raspjevano irsko ljeto pa je red da ovaj veli poneku o ostalim godišnjim dobima koja se po navadi zimi pribrajaju iako zbog specifičnosti klime to nisu. Pa upravo zato što ćete na vaše zadvoljstvo naći poneku bilješku o pješčanim plažama na Atlantiku koje naprasto mame da zaplovite vodenim valovima za koje morate nadasve vješti biti, vaš omiljeni pisac pridoda pokoji video što ga zabilježi njegova kamera.
A sad krenumo redom.
Za početak o hrani
Pojam irske gastronomije su tradicionalni fish&chips, steak, lamb, roasted duck legs, irish stew (seafood, fish, shrimps, lamb), apple pie i brownie. Postoje i neka druga jela ali na žalost sva ostala hrana im je, za naš ukus, manje više bljutava i neukusna a što su mi priznali i moji kolege irci. Pa se možda upravo i zbog toga svi se oni tako manijakalno okreću talijanskoj kuhinji.
U usporedbi sa Dablinskim iskustvima od prije koju godinu kada me se kvalitetom hrane dojmio Flanagan’s na O’Connell street (u njemu su snimljene neke scene filma “Patriot games”), tijekom ovog boravka isti me je potpuno razočarao. Ipak, stjecajem okolnosti otkrio sam Dunne and Crescenzi na Frederick street sa ugodnom talijanskom kuhinjom i velikim izborom dobrih vina. Ali ne zavaravajte se, irski pojam talijanske gastronomije, baš kao i u susjednoj Britaniji nema veze sa originalnim, mediteranskim. Vrijedi to čak i kad restoran vodi talijan a posluga su talijani. Sve počinje sa maslinovim uljem koje je ovdje rijetkost i ne koristi se pri kuhanju već samo kao servirni dodatak na stolu restorana. I to ne, kako smo mi navikli, djevičansko već ono miješano sa običnim uljem. Zatim se nastavlja više no čudnom navadom da vam kao side dish (prilog) uz pastu redovno serviraju chips (prženi krumpir). Nadalje, tu je pizza koja objektivno ne pripada restoranskoj već ponudi cantinette kojih u Irskoj jednstavno nema. Također, pod krinkom talijanske kuhinje u restoranima će vam bez pardona ponuditi mnogobrojne varijante irish steak što naravno nije loše ali on tu jednostavno ne pripada. Ipak, od nekilicine talijanskih restorana koje sam širom Irske posjetio, uz već uz spomenuti Dunne and Crescenzi namjernicima bi preporučio Il Padrino (Cork) i Bianconi (Sligo). Nađete li se u Galwayu ili Belfastu pa i drugdje savjetujem vam da "talijanske" restorane izbjegavate. Bolje potražite neki gdje vas čeka tradicionalna irska kuhinja koja je bilo gdje da ste zasjeli manje više ujednačena pa odabirući relikte irske gastronmije ne možete promašiti.
Full Irish breakfest
Vegetable soup
Onion soup
Seafood/fish/cord chowder
Sirloin steak
Fish&chips
Lamb stew
Chrisp duck legs
Apple pie
Brownie
Irish pubs
Definitivno Irska je zemlja piva. Jeste li znali da su s početkom 1800tih uvedene dozvole za prodaju piva i da im je broj od tada ograničen na sveukupno 10.000 a što danas uključuje ne samo Republiku Irsku već i Sjevernu Irsku (Ulster)? Zato se ne trebate začuditi vas ako u restoranu, u koji zbog dobre hrane zađete, mjesto piva posluže vinom. Ograničenje je rezultiralo da se od ugostiteljstva može dobro živjeti ne varajući državu i bez postojanja fiskalnih blagajni. Širom smaragdnog otoka postoje pabovi i Pabovi a želite li doživjeti istinsku atmosferu pravog irskog (domaćeg) paba trebate se maknuti iz Dablina. Jer u pravom irskom pabu društvo je domaće, okuplja se uz pivo i viski a muzičari na tradicionalnim instrumentima (gitara, bendžo, bas, violina, flauta, harmonika) praše veselu glazbu za što ih, kao jedinom zadovoljštinom publika časti pitama piva. Pisac ovih redova vam savjetuje i da se, prije nu što naručite piće, raspitate toči li se ovdje koje lokalno pivo i uz to vas uvjerava da nećete požaliti. Također vam jamči da, zađete li u isti lokalni pab više doli jednom, šanker će vam, prije no što izreknete svoju želju natočiti pintu ili čašu onog što inače pijete. A vi ćete se lijepo zabaviti čavrljajući sa domaćima jer irci su veseli i pristupačni, dobroćudni ljudi. Jednako kao i ameri (pogotovo amerikanke) kojih ovdje ima tijekom čitave godine.
Uz pivo u irskom se pabu uvijek nađe njegov rođak, viski. Na žalost, od nekadašnjih mnogobrojnih destilerija i brendova nadaleko čuvenog pića koje naziva se irish whiskey, u današnje se vrijeme sve svede na Jameson, Tullamore i Bushmills. A kako potonji dolazi iz Ulstera, zbog razloga, naručite li ga u Republici Irskoj, dočekat će vas smrknuti ili začuđeni pogledi. Ipak to prepreka nije da, kad ste već na otoku od smaragda, posjetite Ulster i naravno Belfast tim više što granica na otoku nema. Jedino po čemu znate da ste u Ulsteru su ograničenja brzina koja su u miljama i što mjesto irskihmasovno vidite britanske registarske oznake.
Irish roundabouts
U svakom slučaju, želite li upoznati Irsku maknite se iz Dablina i budite pripravni na rentanje automobila. A kad ste već sjeli za volan tu je i vožnja. Pa će vam, čim čuju da ste sa kontinenta, agencije pokušati naplatiti debelo osiguranje. No vi se nedajte i hrabo uzmite samo ono osnovno te prihvatite depozit na vašoj kreditnoj kartici. Pažljivo pročitajte sve klauzule ugovora o najmu kako bi bili sigurni što kupujete i vozite pažljivo. Ceste a pogotovo autoputevi u Irskoj su dobre. No na atlantskoj strani otoka nađe se loših dok na lokalnima uvijek treba paziti na trnje koje raste uz cestu stvarajući sa okolnim raslinjem ponekad tvore tunele zelenila. Sve to kako ne bi plaćali odštetu za ogrebotine. Također, kod iznajmljivanja u jefitnijim agencijama obratite pažnju na gume i felge jer tu vam mogu podvaliti svašta što bi vam kasnije nedužnom mogli naplatiti. Pisac ovih redova preporučuje vam da pri preuzimanju dobro obratite pažnju na sve postojeće ogrebotine te inzistirajte da vam na ugovoru sve one označe. A što više kilometara napravite irskim cestama, ne samo da ste bolje usavršili vožnju pogrešnom stranom ceste, već ste, a što je najvažnije, na vlastito zadovoljstvo puno toga vidjeli.
I na kraju ovog kratkog osvrta još samo dva savjeta. Na M50 oko Dablina je elektronska naplata cestarine pa zato se kod agencije informirajte hoće li vam to naplatiti ona ili to preko web stranice morate u roku 24 sata platiti sami. Na autoputevima budite pripravni da zavisno od duljine dionice (100njak ili 200njak km) na rampi platite 1,90 ili 2,90 € u kešu (pripremite kovanice unaprijed).
Irci su veseli i nadasve pristupačni ljudi. Prihvaćaju strance. Iz osobnog iskustva pisac vam veli da riječ “Croatia“ u Irskoj uvijek izaziva veliki osmijeh a vrlo često neskrivenu simpatiju i bliskost. Možda je to zato što je sudbina hrvata i iraca u neku ruku vrlo slična? A baš kao i Hrvatska, Irska je definitivno turistička top destinacija Europe. No za razliku od Hrvatske koja svoje turističke potencijale nikako da iskoristi i prevali ih na čitavu godinu, Irskoj to uspjelva. Irci luduju za amerima a ovi, bez obzira na podrijetlo i obiteljske korjene (preko 60 miliona amera je irskih korjena), luduju za Irskom. Pa stoga nije čudno da je Irska valjda jedina država u svijetu gdje se uz domaću zastavu bez pardna vrlo često vijori američka (danas još i EU zastava). No prevarili biste se ako bi pomislili da turisti iz drugih europskih država masovno ne posjećuju Irsku. Naprotiv! Pisac ovih redaka vam svjedočiti upravo suprotno baš kao i da se oko Connemare (Galway) i na jugu (Cork, Kerry) ponekad na i oko ceste nađe oznaka ili upozorenje na njemačkom i (zamislite) španjolskom.
Irska je zelena i lijepa. Takva je jer je tijekom čitave godine kišovita. Nema tog dana u godini kada barem u jednm dijelu ne pada kiša. Jednako, tamo budite pripravni na brzu izmjenu kišnih i sunčanih perioda kao i to da na vas iz gotovo vedrog neba odjednom počnu padati kišne kapi. Ipak, unatoč tome Irska je vrlo turistična. Pogotovo njena Atlantska obala. Recimo County Galway. Oboje, Logh (jezero) i River (rijeka) Corrib dijele taj poluotok na dva dijela. Na zapadu nalaze se puste i surovo prelijepa bespuća koja nemilosrdno šibaju vjetrovi Atlantika. Tek tu i tamo poneka zaštićena oaza visokog raslinja napravljena i održavana isključivo ljudskom rukom. Park je to prirode na koga irci su ponosni baš k'o i na Connemara national park te obližnji Kylemore Abbey.
Kylemore Abbey
Kylemore Abbey smješten je na rubu nacionalnog parka. To je zasigurno jedan od najljepših viktorijanskih pa i europskih dvoraca sa njegovanim parkom a što krajem 19. stoljeća bi na neki način moda. Uz dvorac je crkvica i mauzolej, a tu je i obavezni park oko jezera te predivno uređen botanički vrt koga ima smisla posjeti samo kad raslinje u njemu buja i još ne spava zimski san odnosno, kad se oni budi kao što ne bi slučaj za vrijeme mog posjeta. Priča oko dvorca pomalo je tužna i sliči tužnoj priči o Trakoščanu (Ivan i Julijana Drašković). Henry se nakon prerane smrti voljene Margaret više nikad ne oženi a njegov sin, nakon što dvorac primi u zavjet, isti pokloni benediktincima. I tako je tu danas smješten samostan. Ipak, dio glavne zgrade i svi prateći sadržaji otvoreni su za posjetitelje a ulaz se naplaćuje (12 €). Sve u svemu, dvorac predstavlja idealnu destinaciju za lijep i ugodan cjelodnevni izlet koji će vam definitivno napuniti baterije.
Wild west Galway
Put prema ili od Kylemore Abbey vodi preko Clifdena. Gradić je to smješten u malom fjordu što izlazi na predivnu divlju obalu Atlantika koja e jidealna scena za započeti wild coast drive. Pa se tako vozite kroz krajolik prelijepih i surovih goleti priobalnih krajeva prepunih fantastičnih pješčanih plaža. A sve to zajedno sa tamnozelenoplavim osunčanim Atlantikom podno kristalno plavog neba sa ponekim oblakom naprosto mami da uđete i isprobate ocean. No ne zavaravajte se jer ovdje čak i ljeti, a kamoli u neko drugo doba, bez gumenog odijela nije se uputno ni surfati a kamoli kupati.
Istočno od Corrib river krajolik Galwaya je pitom. Prepun je idiličnih livada i pašnjaka na kojima uz ovce mirno preživaju goveda i konji kojih je Irska prepuna. I dok je zapadni dio potpuno otvoren i bez međa, istočni baš k'o i čitava Irska omeđen je mnogobrojnim kamenim odnosno trnovitim ogradama. Pitate li zašto, irac će reći “da stoka ne bi bježala“ no vi intuitivno znate da to baš i nije potpuna istina jer ... Irci, iako otvoreni i ljubazni vrlo ljubomorno čuvaju svoju tradiciju, kulturu, vjeru i naciju a što im omogući da kroz stoljeća opstanu.
Belfast Castle
Irci iz Titanic muzeja
Belfast Ulster Young Militants mural
Belfast IRA mural
Belfast Titanic museum
Engleski kralj Charles u 18tom stoljeću dekretom preko noći iz Ulstera protjera irce (katolike), oduzme im svu zemlju i podijeli je svojim zemljacima, škotskim protestantima čime svaki škotski beskućnik dobi 20 akri tuđe zemlje. Pa oni lijepo ovdje zasade plantaže konoplje koja bi potrebita za izradu brodskih i drugih užadi. I to začne sve Irske sukobe, pogotovo one u njenom sjevernom dijelu Ulsteru iz koga Charles doslovce progna sve irce. U tim i takvim okolnostima irci bijahu prisiljeni se iseljavati. I to prvenstveno u Ameriku ali i Britaniju (u Londonu većina policajaca su tradicionalno irci) jer u svojoj zemlji bijahu oni obespravljeni građani drugog reda. Te kako im je prijetila potpuna asimilacije upravo im tradicija, vjera i kultura očuvaju naciju koja tako opstane unatoč tome što im britanci nastojaše zatrti jezik. Pa se danas svega 1,7 milijuna iraca služi galskim jezikom iako se on službeno uči u školi. A kao šlag na tortu, tvrdokorni i uporni irci ne samo da opstanu već s vremenom čak asimiliraju škote pa ovi u međuvremenu postanu irci protestanti. Inače, i irci i škoti potomci su starih naroda koji od davnina nastanjuju ovo otočno područje.
Town called Galway
Cliffs of Moher drive
Za Galway obično vele da je najirskiji grad na otoku a ja ću mjesto priča o njemu samo priložiti fotografije. Pa ću potom krenuti na jug vozeći se tik uz divlju atlantsku obalu prema Clifs of Moher prolazeći kroz pitoreskna primorska mjesta gdje brodice na vezu spavaju i mame na predah. Put me vodi kroz tipičan pejzaž i uz tipične utvrde koje se ovdje nazivaju dvorcima (castle).
Cliffs of Moher
O Cliffs of Moher, toj stjenovitoj irskoj atrakciji na atlantskoj obali, negdje na pola puta između Galwaya i Limericka i koja se na pojedinim djelovima strmoglavlja do gotovo tri stotine metara nad oceanom puno je toga rečeno i manje više sve je poznato. Pa vas zato mjesto riječi prepuštam fotografiji i filmu.
Sligo County
On Life on Death
Horseman pass by.
Mali gradić Sligo smješten na Atlantskoj obali, gotovo na krajnjem na sjeverozapadu otoka, osim što je administrativno sjedište okruga (County) poznat je po velikanu Williamu Butleru Yeatsu koj' tu je rođen i pokopan i definitivno pripada eliti.
I dok vi na spomen imena poznatog vam ugodno zadrhćete ili pak, za vas to nepoznato ime, radoznalo guglate da saznate tko to jest, pisac vam ostavlja nekolicinu večernjih fotografija gradića u kome, kao i uz Cork na jugu smaragdnog otoka, proboravi lijepe irske trenutke.
Town called Sligo
Doneghal County
Doneghal County je baš kao i Yeatesova poezija. Bajka. Zato navede li vas put na ovaj kraj otoka, žrtvujte još malo i odvezite se na sjever prema Kilclooney te potražite čuveni Dolmen. To je još jednom u nizu starih arheloških nalaza na otoku (procjena se kreće preko 4000 godina) koji su, uz nezaobilazni Newgrange, važni za razumijevanje nastanka ljudske civilizacije. Uz arheološku znatiželju bit će to ugodan cjelodnevni izlet u predivne krajolike i susret poneki sa fantastičnim pješčanim plažama sjevernog Atlantika.
Umjesto završetka
I na kraju što reći odnosno kako zaključiti ovaj putopisni slikopis na koji ste, nadam se ne zalud, dangubili pozamašnost svog vremena? Što reći o prelijepoj zemlji smještenoj na smaragdom otoku zelenom usidrenom na sjeverozapadu Europe? Umjesto velikih riječi možda priložiti još koju fotografiju Corka, drugog po veličini grada Republike Irske i pregršt spojki na zanimljivosti o Irskoj koje prethodno sam darovao Internetu. Ako ste ih već konzumirali, da se možda prisjetite. A niste li ter imate li volju da prelistate koju, to nek' vam zanimljiva uputa bude. U svakom slučaju, ukaže li vam prilika šansu, svakako posjetite smaragdni otok. Irska je predivna, irci su vrlo dragi pa vi sve to zasigurno nećete požaliti. Vjerujte mi na riječ.
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/07/1631681513/meeting-with-boss-cork-ireland-july-18th-2013.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/07/1631684191/corridors-of-time-newgrange-ireland.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/09/1631699286/irske-razglednice-1.html
http://zagrebackidekameron.blog.hr/2013/11/1631713854/irish-roundeabouts-belfast-55-kao-prezivljavanje-i-dozivljavanje-istine.html
Town called Cork
Post je objavljen 15.05.2014. u 09:31 sati.