Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Svanulo je jutro. Sunce je još bilo nisko nad obzorom. Sa neraspremljenog stol od sinoć Furbi tiho i na vršcima prstiju pokupi čaše, odnese ih u kuhinju i stavi u perilicu. Potom se vrati i u komodu, gdje obično stoji, skloni bocu whiskeya.
„Sinoć smo dobro potegnuli. Cure mogu dobrano popiti. Tko bi to za njih rekao? Sva sreća što se kad si u dobrom raspoloženju od dobrog viskija ne možeš napiti. “ razmišljao je gledajući sadržaj poluprazne boce.
„Za sada je sve dobro i pod kontrolom jedino ... Što mi bi da pristanem da Renata sa djetetom ostane privremeno kod mene? Simpa je i draga, ali to privremeno bi moglo potrajati. No dobro i to će se nekako pregurati. A tko zna što se sve još očekivano i neočekivano može dogoditi? Čitava ova priča prepuna je iznenađenja. Sva sreća što one tri dok se negdje trajno ne smjeste stanuju u hotelu. Još bi mi samo falilo da se sve usele kod mene. Što bi ja s njima? A bilo bi i vrlo skučeno.“ razmišljao je Furbi pijuckajući prvu jutarnju kavicu kadli iz smjera sobe gdje spavala je Renata sa djetetom začuje tihu škripu vrata. Prođe tren i u kuhinji se pojavi Renata.
„Dobro jutro.“ pozdravi je Furbi „Pridruži se i popij kavicu.“ reče joj.
„Neka, prvo moram napraviti kašicu za Beatu i nahraniti je, pa ću ti se onda pridružiti.“ Renata mu namigne.
„Kako hoćeš. Dok sam te čekao ja sam već zagrijao mlijeko, pa ti samo umuti što smatraš da je potrebno.“ odgovori joj, a u sebi pomisli:
„Brzo uči i prilagođava se ovom vremenu.“
„Moram, jer me nužda tjera na to.“ na glas mu odgovori Renata.
„Oh, oprosti, neću više. Znam da mi možeš čitati misli, pa ću ti ubuduće sve govoriti. Da ne ispadne kako imam neku zadršku.“ namigne Furbi.
„Ma neka, samo ti misli. Obećajem ti da se više na te tvoje misli neću osvrtati.“ namigne Renata.
Mala se Beata zadovoljno meškoljila u kolicima pored kojih je sjedila Bo.
„Znaš kaj, ja sad moram prošetati Bo. A ti obavi sve što misliš da trebaš uključujući tu i one tvoje frendice, coprnice.“ Furbi namigne Renati, te ustajući od kuhinjskog stola pozove:
„Bo dođi, idemo u šetnju.“ na što pas sav radostan skoči i u tren se stvori pred ulaznim vratima očekujući svoju ogrlicu.
„Dobro se zabavite.“ pozdravi ih na odlasku Renata.
Padao je prvi sumrak. Par, čovjek i pas šetao je Tuškancem. Kad dođe do odvojka prema Dubravkinom putu par zamakne preko parkirališta pravac ljetnog kina.
„Bo dođi. Idemo malo ovdje.“ Furbi se obrati psu koji potrči uz strme stube prema platou sa pozornicom.
Kad se uspnu na prazan plato kina gledajući napuštenu pozornicu Furbi pomisli:
„To što mi se posljednjih dana događa scenarij je lude fantastične priče. Coprnice iz srednjovjekovnog Gradeca pred progonom dolaze u ovovjeki Zagreb. Neudana coprnica Renata sa djetetom plemenitaša bježi pred lomačom. Coprnica Agata nikako da zaboravi tog svog krvnika, gradskog notariuša, u koga je zaljubljena, a što još ni sama ne zna. Coprnice Amata i Bobata uvjeravaju je da se mora vratiti kako njihova loza na Gradecu ne bi izumrla. Sve u svemu, luda kuća.“ razmišljao je Furbi.
U međuvremenu mrak je bivao sve gušći. Upali se rasvjeta.
„Bo dođi“ Idemo natrag kući.“ Furbi pozove psa koji se okrene i pored njega šmugne u mrak.
„Ma kud si opet pobjegla? Bo, vrati se. Bo dođi!“ zadere se Furbi kadli u sumraku ispred njega promakne neka tamna prilika.
„Što je sada to?“ pomisli Furbi kadli ... Pred njim pojavi se Agata.
Isusovci su red Katoličke crkve koji osnuje Ignacije Loyolski (1491.-1556.). Geslo im je: ‘Ad Maiorem Dei Gloriam' odnosno ‘Sve na veću slavu Božju'. Zanimljivo kako svi crkveni redovi do svetog Ignacija uzimaju ime svog osnivača no Ignacije i drugovi od početka su protiv toga. U jednom mističnom viđenju u La Storti blizu Rima Ignaciju se ukaže Isus s križem, a pokraj njega bi i Otac koji mu se povjeri:
„Želim da ovoga uzmeš za svoga slugu"
Isus se tad okrene Ignaciju i reče mu:
„Hoću da nam služiš."
Bi to događaj koji je utjecao na osnivanje i davanje imena redovničkoj zajednici. Zanimljivo, prvi Isusovci od početka ne htjednu da im glava bude itko drugi doli sam Isus Krist kome jedinome služe, pa tako red dobije ime 'Družba Isusova’.
Vrlo brzo, već 1575., Isusovci dolaze u Dubrovnik odakle se šire po čitavoj Hrvatskoj.
Svugdje gdje djeluju, Isusovci se usmjeravaju ka čovjeku, širenju znanja i obrazovanja, pa tako zbog dobrog prihvaćanja od puka i vladara širom svijeta, oni uz pronositelje kulture postaju i neka vrsta tihe diplomacije a što je katkada u opreci sa politikom i interesima moćnika i Države i Crkve. Bio je to razlog zašto ih papa Klement IV 1773. ukine čime izgube veliku imovinu koju steknu po čitavom svijetu. No ne prođe dugo pa ih papa Pio VII 1814. ponovo uspostavlja međutim, sa vrlo suženim djelovanjem kojim se još i dan danas bave.
Pokraj gradske kuće Dverce, nekad palače grofice Klotilde Buratti Vranyczany, zgrada je najstarije zagrebačke škole. Tu na Katarininom trgu nedugo po dolasku na Gradec Isusovci 1607. otvaraju šestogodišnju gimnaziju da bi 1632. otvorili i Teološki tečaj, takozvanu Bogoslovnu Akademiju. Trideset godina kasnije uvode Filozofski tečaj, pa na molbu i uz sve pismene i usmene dokaze, Car Leopold I dne 23. rujna 1669. izda svečanu povelju kojom se zagrebačkoj Bogoslovnoj-filozofskoj Akademiji daju sva prava tadašnjih Europskih sveučilišta.
Prije raspuštanja reda Isusovci učilištu pridodaju i seminar Pravnih znanosti što sve 1776. carica i kraljica Marija Terezija potvrđuje dekretom osnivajući Kraljevsku Akademiju Znanosti (Regia Scientiarum Academia) sa tri studija: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim.
Na poticaj mecene hrvatske prosvjete, kulture i umjetnosti biskupa Josipa Jurija Strossmayera Hrvatski Sabor 1861. donosi zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu koju car Franjo Josip prilikom boravka u Zagrebu 1869. potpisuje, pa ban Ivan pl. Mažuranić dne 19. listopada 1874. svečano otvara moderno Sveučilište u Zagrebu. Sveučilište djeluje u dograđenom dijelu gimnazije na Katarininom trgu. Zgrada ubrzo postaje pretijesna, pa se 1882. seli u zgradu izgrađenu nasuprot zagrebačkog sajmišta, koji kasnije posta trg neko vrijeme spornog imena, danas Trg republike, na kome dne 14. listopada 1895. car Franji Josip I svečano otvori Hrvatsko Narodno Kazalište.
„Bok Agata. Što radiš ovdje?“ upita je Furbi.
„Nisi nimalo iznenađen?“ protupitanjem mu odgovori Agata.
„Nisam. Vi ste me istrenirale na svakakva iznenađenja. Pa se time više uopće ne opterećujem. Puštam nek’ bude kako bude.“ namiguje Furbi.
„Ohoho, namigivanje. Vidim, brzo učiš od Renate.“ zagonetna je Agata.
„Zašto ne? Čovjek uči dok je živ.“ našali se Furbi.
„Pogotovo ako je sposoban učiti od onog tko mu se sviđa.“ značajna je Agata.
Na te riječi Furbi se pažljivo zagleda u Agatu.
„Ima dobru figuru. A ispod izazovno odjeće po svemu sudeći nalazi se atraktivno tijelo." Pomisli, ali glasno kaže:
„Dopusti mi da preskočim odgovor.“ namigne joj i nastavi „Nego što ti radiš ovdje. Zavodiš slučajne prolaznike?“
„Paaa ... Tako nekako. Prvo odaberem žrtvu, zatim je slijedim i onda se neočekivano pojavim pred njom. Na kraju je zavedem.“ smije se Agata.
„Ma nemoj mi reći. A ja mislio da si ti samo coprnica, no kad ono ti si prava vampirica.“ smije se Furbi.
„Vampirice ostavi za neke svoje druge priče. Ja sam coprnica.“ značajno namiguje Agata.
„Dobro, dokaži. Da vidim. Vjerujem samo onom što vidim vlastitim očima i čujem vlastitim ušima.“ Furbi se i dalje šali.
„A kako je sa onim što opipaš vlastitim rukama?“ zagonetna je Agata.
„Tu vjera prelazi u doživljaj i iskustvo ,a to je već nešto drugo, nešto puno više od same vjere.“ namiguje Furbi.
„Jesi li siguran?“ upita ga Agata ponovo, pa mu ne skidajući ništa na tren izazovno pokaže predivne grudi .
„Voliš ti voliš male jabučice, zar ne? Baš kao i izazovne prćaste stražnjice.“ govori dalje Agata na što se Furbiju pojavi vizij,a pa pred očima na tren ugleda Agatinu prćastu guzu. No već sljedećeg trenutka vizije nesta i ostane samo realnost sumraka i okruženja osvjetljenog šetališta na Golubovcu.
„Sada si već počela sa copranjem.“ šali se Furbi.
„Zašto ne. Copranje uvijek uspijeva. Pogotovo ono koje pali male glavice.“ Agata naglasi posljednju riječ.
Gledam svoj odraz u ogledalu. Donje rublje sa crnom čipkom, najlonke, halteri. Duga kosa, prirodne grudi i tetovaža pri dnu trbuščića. Ipak, u posljednjem trenutku odbacujem to rublje. Želim da osjetiš moje tvrde bradavice, moju vlažnu mačkicu, sve one željne su tvog dodira. Želim te izluditi.
Zvoni na vratima. Vrijeme je. Puštam muziku, navlačim malu crnu haljinu. Otvaram vrata. Pružaš mi cvijeće i butelju vina. Privlačiš me k sebi i ljubiš me. Jednom rukom me grliš dok mi drugom stišćeš guzu. Osjećam kako ti ponos raste, ali ne, nećeš me dobiti samo tako. Moraš me poželjeti, poželjeti sve do granica izdržljivosti.
Ritam muzike. Gledam te u oči, vrtim kukovima, sišem srednji prst. Polako mazim svoje grudi i pružam ruku ka tvojim preponama. Prihvaćam tvoj pogled kojim mi govoriš svoju želju. Čitam te, digao ti se je.
„Legni na trbuh.“ naređujem ti.
Mirisnim uljem i blagim pokretima masiram te od vrata na niže. Niže, još niže. Zavlačim ruku među tvoje noge. Lagano ti ljubim unutrašnjost bedara. Moj dah je topao, ti uzdišeš, a ja jezikom kružim oko tvojih jaja. Sama se već počinjem vlažiti. Toliko te želim.
Okrećeš se na leđa. Tvoj pogled u mojim očima, hvataš me za grudi. Osjećam dotok krvi u tvoj kurac.
Bradavice su mi već tvrde od želje. Skidaš mi haljinu i kružiš po njima jezikom. O Bože, kako me to izluđuje. Sva sam vlažna, a iz mene već curi. Trljam se o tvoj nabrekli kurac. Želim te, želim ga. Spuštam se k njemu. Jezikom. Masiram ti trbuh i zalazim u prepone. Moj vreli dah i usne. Izluđuju te. Ljubim te i pružam ti grudi. Evo, liži ih. Kako je tvrd taj tvoj kurac i kako sam ja vlažna. Počinjem ti drkati. Polako. Stenješ od užitka, plamtiš od želje. Nježno ti kružim usnama po glaviću. Vidi, vidi, na njemu već je jedna mala kap velike muške požude.
„Uzmi ga.” govoriš mi.
„Ne još.“ odgovaram ti.
Jezikom ga ližem od korijena do vrha. Uzimam ga u usta. Cijelog. Hvataš me za kosu i nabijaš mi ga duboko, duboko u grlo. Gutam ga, ližem glavić. Drkam ga jako, jako brzo. Ližem ti jaja. Ti stenješ, a ja te želim do boli. Od neizdržive želje počinjem se trljati tvoju nogu. Znam, moram se nabiti na taj tvoj veliki tvrdi kurac. Ne mogu više bez njega.
Bacaš me pod sebe i jednim trzajem mi ga nabijaš duboko u pičku. Vrisak mi otima strast. Jebeš me brzo, fukaš me duboko. Osjećam svakog trenutka ću svršiti. Ali ti zastaješ i bezobrazno me gledajući u oči.
„Ne želim da još svršiš.” govoriš mi.
Potom me jebeš lagano prodirući tek do pola, a ja i dalje ludim. Kako li te samo životinjski želim!
„Jebi me jako, jebi me jako. Divlje, jebi me divlje!“ zapovijedam ti.
Opet mi ga nabijaš do jaja, imam tvoj kurac, ovaj puta do kraja. Divlje! Opet! Silno i duboko mi nabijaš taj tvoj kurac. Osjećam pulsiranje svoje vlažne pičke. Drhtim, gorim, borim se za dah. Prvi val eksplozije prolazi mi kroz cijelo tijelo. Pulsiram, vlažim, nogama ti stišćem leđa i nabijam te duboko, dublje, najdublje što mogu, nabijam te u sebe. Večeras mi je to prvi orgazam. Puna sam tvoje sperme, ali još nisam gotova. Ni izbliza nisam još gotova.
Opet uzimam tvoj kurac, Ovaj put u usta. Drkam ga, ližem jezikom.
„Kako pušiš, joj Bože moj!” stenješ.
Noge ti se grče, jaja su ti već nabrekla od nakupljene sperme. Uzimam ih u usta, ližem. Ližem ih. Pa ga pušim i drkam. Naizmjenično. Kako je tvrd. Opet osjećam vrelinu u pički. Sjedam na njega i lagano idem gore dolje, gore dolje, hopa cupa. Ti uzdišeš, mučiš se, želiš ubrzati. Hvataš me za guzu, podižući me i spuštajući u divljem ritmu. Klitoris mi je nabrekao, spremna sam za još.
I dok mi sišeš bradavice počinjem se trljati o tebe. Kako me to pali. Ja se trljam sve jače i jače, trljam se sve brže i brže, a ti mi ližeš grudi.
Ne mogu to više izdržati. Opet svršavam. Dobro i jako osjećajući kako me ispiru zvijezdice mliječnog puta što dolaze iz tvog svemira. Svršavam tako žestoko da vrištim. A ti me potom nježno ljubiš u usta i zatim se spuštaš dolje. Lagano grickaš vanjske donje usne ne dodirujući mi klitoris na kom osjećam tvoj topli dah i nove valove požude. Oh, kako sam opet napaljena. Ne, nije mi dosta. Guraš mi prst u pičku i kružiš. Jezikom prelaziš po njoj. Noge mi se grče. Opet ludim. Ti kružiš jezikom po mom klitorisu polako, brzo, zatim brže, sve brže i brže, Grudi su mi nabrekle, pička pulsira, a ja drhtim. Guraš mi prst sve dublje, ližeš me sve brže. Bože, izvan sebe sam od užitka. Opet svršavam silovito.
„A sad te želim od pozadi!” naređujem ti.
I guram ti svoju vlažnu pičku koja još pulsira od divljeg orgazma. Nabijaš ga u mene, u pičku. Od pozadi.
„Bože kako je tvrd!“ vrisnem.
I kako je duboko. Jebeš me sve brže i jače. Vučeš me za kosu i nabijaš mi ga tako duboko i brzo da mislim kako ću eksplodirati. Drugom rukom trljaš mi pičku. Drhtim, vrištim, izvan sebe sam. Opet svršavam. Najjače. Eksplozija užitka. U meni se slijevaju potoci sperme. Borim se za dah.
A ti me opet me bacaš pod sebe. Osjećam kako se boriš izdržati. Znam, umireš koliko opet želiš svršiti u meni. Jebeš me polako boreći se sa željom. Ne vrijedi, ne vrijedi mali moj. Sav se već treseš. Ne možeš više izdržati.
„Klekni na koljena.“ govoriš mi.
I ja to činim. Pušim ti ga. Kurac samo što ti ne pukne. Jaja su ti potpuno nabrekla. Sav drhtiš. Skupljam usne i pušim taj tvoj krasan kurac. Sišem ga, gutam ga. Ti uzdišeš, stenješ dok ti ga drkam, jako ti ga drkam. Grickam ti jaja dok se ti grčiš i drhtiš. Tvoj kurac je u mojim ustima i duboko mi je u grlu.
„Nemoj stati, nemoj stati.“ govoriš mi.
I ja ne stajem. Nastavljam. Ubrzavam ritam. Sve brže i brže, sišem sve jače i jače. Svršavaš mi u usta dok se ja trudim isisati svaku tvoju kapljicu, progutati sve što je tvoje, sve do posljednje kapi.
„Uh kakav seks!“ govorio je Furbi gledajući u kupaonici vitku Agatinu figuru kako pere zube „Možda jedan od najboljih u mom životu.“ namiguje joj.
Agata se na to okrene, kratko ga pogleda ga, pa mu kaže:
„Nemaš ti pojma što te još čeka. Sada se idi obući. Mi smo gotovi.“ zagonetno namiguje Agata.
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
Bocca di Rossa
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
, Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.