Zagrebački dekameron

utorak, 15.07.2014.

Nepristojne priče: All That Jazz

Viđala sam ga na stubištu zgrade. Bio je stariji od mene i uvijek me uljudno pozdravljao. Prolazila sam pored njega i imala čudan osjećaj. Znala sam, želim biti izjebana, želim ga jako, ali ... Vrijeme je prolazilo. Prestala sam ga viđati. U međuvremenu sam se zaposlila, udala, odselila, rodila djecu, imam porodicu.

Napredovala sam u karijeri. Radim na vrlo odgovornom visokom položaju, pa često idem na poslovne večere. Jednom, ulazeći u restoran noge mi se odsjeku. Za stolom u društvu onih sa kojima sam se trebala naći sjedio je on. Prolazili su me trnci. U trenutku mi kroz glavu prolete svi naši susreti na stubištu. Prilazila sam stolu osjećajući kako me njegov pogled bezobrazno svlači.

Ustao je i ponudio mi stolicu. Sjela sam, upoznala se sa ljudima za stolom. Razgovor je potekao međutim ... Ništa nisam čula. U glavi mi je brujalo. Željela sam samo jedino. Da me dotakne, pokaže mi da me želi. Opet sam ga željela, željela ga u sebi, željela ga jako. Jako. Čitavo vrijeme gledao me je tim svojim prodornim očima. Topila sam se. Bila sam izgubljena.

Nisam mogla više izdržati. Izula sam cipelu i dotakla ga ispod stola. Pogled mu je bio dubok. Oči su mu se caklile. Znala sam. I on želi mene. Dok sam mu milovala nogu željela sam samo jedno. Da spusti ruku ispod stola i dotakne me međutim ... On nije poduzimao ništa. Samo je mirno nastavio razgovor o poslu. Odustala sam. Sastanak je bio vrlo bitan i nisam si mogla dopustiti da se izgubim. Obula sam cipelu i priključila se razgovoru. Nisam ga više gledala, nisam mogla. A ni on mene.

Otišla sam u toalet. Gledala sam se u ogledalo:
„Od sebe si napravila budalu. I to na najbitnijem sastanku.“ pomislim.
Posramljena i tužna uhvatila sam se za glavu, prekrila oči i naslonila se na umivaonik. U tom trenu osjetim dodir na svojim kukovima. Tijelom me je obgrlio i stao nježno dirati po grudima. Opet sam se gubila … Pred očima mi se sve zacrnilo. Tresla sam se od želje. Da, željela sam ga osjetiti u sebi, duboko u sebi. Da mi digne haljinu i da mi ga stavi, ali ... Umjesto toga samo otvorim oči, okrenem se i pogledam ga:
„Nemoj, molim te. Zakasnio si. Mislim da je za nas prekasno.“ rekla sam i dodala „Ne boj se, ovo ostaje među nama.“
On se ukoči. Nijemo je stajao i gledao me. Za trenutak sam mu na licu vidjela tugu i čuđenje.
„Zar je moguće da je i on čitavo vrijeme mislio na mene?“ pomislih.



Župnik i zvonar stoje uz seosku cestu i zabijaju u zemlju ploču s natpisom:
"Kraj je blizu! Okrenite se, dok nije prekasno!"
Mimo njih projuri auto. Vozač kroz prozor poviče:
"Pustite ljude na miru, vi fanatici vjerski!"
Kroz nekoliko trenutaka začu se cviljenje kočnica. Potom glasan pljusak.
Zvonar se okrene k župniku:
“Velečasni mislim da bi možda ipak bilo bolje kad bi jednostavno napisali: Most je srušen?"



Dani su prolazili, ali ... Prokletnik, opet mi je pokrenuo misli i razbudio osjećaje za koje sam mislila da su zauvijek zakopani. Stalno mislim o njemu. Ne mogu si pomoći. Emil, moj suprug, primijetio je da sam dekoncentrirana.
„Problemi na poslu?“ pita me.
„Ma ništa bitno, riješit ću ih.“ kažem mu i pomislim:
„Kako je to samo primijetio? Moram biti pažljivija.“

I onda, dogodilo se. Jedno službeno putovanje, drugi grad, hotel. Izlazim iz hotela i žurim prema parkiranom automobilu kadli ... Naletim na njega. Vjerojatno sam napravila glupu facu kad mi se nasmiješio. Pozdravio me:
„Kako lijep i ugodan susret.“ ljubazan je.
Njegove riječi izmame mi smiješak. On priđe, uzme me za ruku i povede ka svom automobilu. Ni sama ne znam zašto mu to dopuštam. Ne opirem se. Poslušno ga sljedim kao psić i sjedam do njega. Vrata automobila se zatvore. Stadosmo se ludo ljubiti.
„Mogla sam umrijeti da ovo ne doživim.“ topila sam se.
Vrijeme je stalo. Opet mi ništa drugo nije važno. On i samo on. Rukom mu prolazim kroz kosu predajući se njegovim strasnim poljupcima koji mi se spuštaju niz vrat, prema grudima.
„Nemoj molim te, ne sada. Poslije. Večeras.“ šapnem mu na uho i blago ga odgurnem.

Dan je prošao s mislima okrenutim njemu. Bili smo u njegovoj hotelskoj sobi. Njegove ruke hvatale su moju stražnjicu i snažno me privukle k njemu. Nježno makne moje ruke, naglo me okrene, grubo uhvati za ruke i povuče ka sebi. Prisloni me uz vrata i podigne mi haljinu. Noge mi klecaju, ne mogu stajati. Skida mi tange i nježno jezikom miluje unutarnju stranu bedara. Prepuštam mu se cijela. U njegovim sam rukama. Miluje me nježno i dugo. Polako joj se približava. Jezikom mi liže klitoriks. Mačkica je vruća i željna. Potom me okrene i ustane. Čitavim tijelom prisloni se na me i stavi mi ga.

Ulazak je bio strastven, osjetila sam ga čitavim tijelom. U glavi mi je bubnjalo. Zabijao se u mene, a ja, ja sam gubila tlo pod nogama. Ruke su mi klizile po vratima na koja sam se oslonila. Nisam bila svjesna okolnog svijeta. Postojao je on i samo on. Njegov kurac u meni, njegov miris po meni, njegovi uzdasi, njegove vrele usne i jezik koji klizi mojim vratom. Odgurnula sam ga od sebe i posjela na stolicu. Sjela sam na njega. Uhvatio me za bokove. Konačno. Bio je tako duboko u meni. Žestoko se nabijam dok mi ljubi grudi. Svijet nije postojao. U glavi mi se vrtio svemir. Osjećaj i samo osjećaj. On, ja, jebačina.

„Oh pardon! Zar sam konačno izrekla te nepristojne riječi? Ja fino odgojena cura iz kvarta! Nema veze. Da, želim ga. Želim. On, ja, jebačina.“

Znao je da ću svršiti. Zabacila sam glavu natrag. Nisam bila svjesna sebe. Gubila sam zrak. Držao me. Tijelo nije postojalo. Postojala je samo energija. Energija sreće, energija zadovoljstva, potpuna ispunjenost. Prosuo je spermu i ja sam svršila.

Sva izjebana i skvrčena na fotelji, polako sam se vraćala u ovaj svijet. Vidjela sam ga kroz izmaglicu. Stajao je i promatrao me tim svojim predivnim očima. Ustala sam. Kleknula. Jezikom sam prolazila po maloj glavici. Osvajala sam ga. Polako. Sve dok mi se cijeli nije našao u ustima. Usisavala sam ga snažno. Brzo sam pušila. Prstima mu pritiskala korijen mača, mazila mu testise. Zatim sam ga pogledala. Vidjela sam, gotov je. Oči mu se cakle. Želi eksplodirati. Uhvatila sam ga obim rukama i dalje masirala, jezikom lizala malu glavicu i pogledavala veliku glavicu onoga gore. Gubi se. Vidim. Znam, svršit’ će. Znala sam, svršit’ će. Opet ga stavila u usta, cijelog. Svršio je. Što u meni, što po meni. Gleda me. Pogled mu je dubok, kao da mi gleda dušu. Zatim me poljubi i mi se nastavismo strasno ljubiti. Trajalo je to čitavu noć.

Po mom povratku sa službenog puta kući, sljedeći dan, Emil primijeti:
„Izgledaš sretna i svježa.“
Nasmiješim mu se na što me on zagrli:
„Ljubavi moja, drago mi je da si opet vedra. Ne znaš koliko sam se već bio zabrinu. Toliko te volim.“ poljubi me.
„Budalice, kad bi samo znao zašto sam sretna.“ pomislim i nastavim ga ljubiti i milovati da ništa ne primijeti.



Došao perverznjak svećeniku na ispovijed.
„Oče, da olakšam dušu priznao bi što sam radio.“ priča
„Sinko, ‘ajde pričaj.“ nutka ga sveti otac.
„Oče, malo me je stid jer je to veliki grijeh.“ perverznjak nastavlja.
„Deder sinko, samo ti slobodno reci. Ispovijed je sveta i sve to ostaje između nas i Njega.“ sveti otac pokazuje prema nebesima gdje stoluje On.
„Oče ... kresnuo sam mačku.“ stidljivo i obazirući kao da ne želi da ga itko čuje perverznjak prevali preko usta.
„O čuda, o pokore! Izmoli tri Očenaša. .... Neg ček’! ... Kako si to napravio?“ sveti otac radoznalo ga pita.
„Ugurao sam je u čizmu i ...“ započne perverznjak na što se sveti otac okrene pa zavikne.
„Brate Josipe, dođi ovamo da čuješ kako se čovjek snaš’o a mi se mučimo k’o budale!“



Tvrtku preuzima novi vlasnik. Stari direktori odlaze ili su otišli. Dolaze novi. Promovirana sam.
„Napokon! To sam dugo čekala.“ veselim se.
Međutim ... Nećete mi vjerovati, jednog dana u tvrtki pojavi se on.
„Dobar dan.“ pozdravi me službeno pružajući mi ruku.
Ne znam kako da reagiram, pa odpozdravljam istom mjerom:
„Dobar dan.“
„Biste li bili ljubazni danas kad imate vremena navratiti do mene?“ govori mi otvarajući vrata svog ureda, kancelarije glavnog direktora.
Zbunjena sam.
„Što želi? Kako se samo usuđuje nakon onog što bi među nama? I ja budala, palim se na njega. Dopustila sam si da upropastim karijeru, zamalo porodicu. I sve to zbog njega, zbog tog njegovog pogleda i moje glupe želje. Nepristojnog pogleda i nepristojne želje kojima nisam mogla odoljeti, koji su od mene napravili kurvu.“ vrzma mi se glavom dok ulazim u njegov ured.
Sekretarica mi je ljubazno govori:
„Gospođo direktor, izvolite generalni vas očekuje.“
Ušla sam zbunjena. Udubljen u neke izvještaje sjedio je za stolom. Oprezno prilazim. Ne znam što zapravo mogu očekivati. On diže glavu i gleda me:
„Izvolite sjesti.“ ljubazan je „Želio bi s vama izaći na kratki ručak da se dogovorimo oko daljnjih poslova. Odmah da kažem, upravi korporacije, a i meni, dopada se vaš dosadašnji rad. Kao što ste vjerojatno već čuli ja sam ovdje privremeno, a pred vama je perspektiva.“ smješkaju mi se njegove oči dok mu slušam ozbiljan glas.

Sjedili smo za stolom bistroa. Jedno nasuprot drugog. Razgovarali smo o poslu. Nastojim se koncentrirati na razgovor i netremice ga gledam. Čitavo ga vrijeme pažljivo slušam, jer ... Radi se o mojoj budućnosti. S mukom potiskujem misli i sjećanja. Misli i sjećanja na moju želju i na našu jebačinu. Koliko sam se puta poslije nje stresla i topila. Koliko sam je puta zamišljala dok smo Emil i ja vodili ljubav. Emil je simpatičan, vežu nas djeca, ali ... Uistinu nije nešto posebno. Za razliku od njega. On. Čim ga vidiš, poželiš ga. Njegov kurac u sebi, njegova sperma da ti ispire unutrašnjost. Koliko sam si puta predbacila da sam onomad, dok smo se još sretali na stubištu roditeljske kuće, trebala biti odlučna i prići mu. Tko zna što bi se dogodilo i kako bi krenuo moj život? Ipak, ni ovako nije loše. Karijera, porodica, novac. Ne oskudijevam. A tu je i on. Uvijek se nekako uz put nađe da me usmjeri, da mi pomogne. Sudbina, strast ili što li već je, ali ... Želim ga jako, jako ga želim u sebi.

Uvlači mi ruku ispod gaćica. Jako sam vlažna. Masira mi međunožje. Predajem mu se. Zadižem haljinu i spuštam gaćice. Raskopčavam mu hlače koje padaju na pod. Skidam mu bokserice i okrećem se. Naslanjam ruke na stol. Osjećam kako mi se naslanja na guzu. Kurac mu je dignut. Tare se o moje golo dupe. Prima me i okreće. Pogledi nam se susreću. Strasno se ljubimo. Ponovo me okreće. Naslanjam na stol. Širi mi noge, ulazi. Kriknem od zadovoljstva. Njegov tvrd debeli kurac zabija se u mene kao mač. Ulazi i izlazi igrajući se mojom mačkicom. Predem od zadovoljstva.
„To, toooo, ohhh, to sam čekala.“ jecam glasno.
Mijenja tempo, čas je brži, čas sporiji. To me još više uzbuđuje. Gubim osjećaj za vrijeme i svijet oko sebe. Želim samo dugo, dugo svršavati osjećajući kako mi rafali njegove sperme ispiru utrobu. Zvijezdice Mliječnog puta okreću oko mene veselo svjetlucaju i bljeskaju mi veselim osmijehom.
Svršila sam, jako sam svršila, jako kao nikad prije.



Potraži ključeve u torbi i otvori vrata stana. U susret joj dolete dva vražićka:
„Mama, mama, Mirko mi je potrgao Barbi!“ žali se Mirela.
„Ona mi je razbila tenkić!“ žali se Mirko.
„Dajte se već jednom prestanite svađati.“ iz sobe izlazi Emil obraćajući se djeci.
„Pusa ljubavi, stigla si.“ pita me „Kako je bilo danas na poslu?“
„Pusa.“ ona veselo nastavlja „Još se prilagođavam. Danas sam dobila poziv iz centrale. Imaju neke planove, pa ih žele raspraviti. Putujem u Pariz.“
„Pariz!“ Emil me grli i razdragano govori „Grad svjetla, grad mode i parfema, predivno. Čestitam ti ljubavi moja!“
„Da, grad svjetla i parfema. I strasti s onim koji mi pruža sve što ti ne znaš ili ne želiš, budalice moja. Kad bi sve znao ne bi se tako veselio.“ nasmije se Parizu i sva ovlaži pri pomisli na slatku jebačinu s Furbijem.





(gotovo)

Oznake: Zagrebački dekameron