Zagrebački dekameron

nedjelja, 03.06.2012.

Do kraja svijeta: Kad najljepše je voditi ljubav

Postoje mnogobrojne teorije o tome gdje je najljepše voditi ljubav. Jednako, teorije postoje i po pitanju kada je najljepše voditi ljubav. Zamislite situaciju: ljeto, vrućina, sparina. Moraš biti mazohista da se prije ponoći baviš ljubavnim užicima. Prema tome, logično je, vrijeme kad sat otkuca ponoć najpogodnije je za seks. Ili pretpostavite: zima. Noć sviće rano, pa se vrijeme kad ptičica ševa cvrkuće milopojni pijev pomiče u kasno poslijepodne odnosno rano predvečerje. A poslije dobrog seksa još uvijek stignete izaći u kafić. Popiti koje piće i opušteno i neformalno sa društvom voditi razbibrigu. Po završetku zabave otpratite je kući. I dok se polako i zadovoljno vraćate svom domu oko vas jure frustrirani i obijesni koji nemaju odnosno kojima njihova nije dala, pa višak energije ispucavaju u glupostima.

Furbiju je najslađe vrijeme za vođenje ljubavi jutro. Lagano otvori oči i promeškolji se u krevetu. Pored njega, spokojno, s očima punim sna leži Maja. Spava snom pravednika. Crna kosa rasuta joj po leđima i jastuku. Furbiju se ta slika u izmaglici ranog jutra učini i nestvarnom i nježnom i privlačnom, sve istovremeno. Kroz glavu mu prolaze slike sinoćnjeg tuluma u što je prerastalo otvaranje izložbe poznate slikarice, Furbijeve prijateljice Julijane, kojoj Bocaccio posveti novelu.

„Da vas predstavim. Vinko, organizator izložbe.“ Julijana je upoznavala Furbija.
„Drago mi je.“ otpozdravi Vinko ponosno predstavljajući Maju, svoju netom vjenčanu suprugu.
„Znate, pred tjedan dana smo se vjenčali, a ja baš večeras poslije izložbe moram na put. Večernji avion za Dubrovnik odakle imam direktnu vezu za Dubai.“ objašnjavao je Vinko.
„Da posao ponekad uistinu zna biti neugodan ako se upliće u privatni život.“ govori Furbi dok krajičkom oka pogledava Maju.
„Svijet je malen.“ govorila je Maja kad su u jednom trenutku ostali na samo.
„Uistinu.“ nasmije se Furbi „Zna li on za naše poznanstvo iz aviona?“ pita.
„Nisam mu rekla.“ širokim osmijehom odgovori Maja zagledavajući mu se ravno u oči.
„Imaš predivan osmijeh.“ Furbi joj se nasmiješi.



Slučajni suputnici sa putovanja koji se susreću i upoznaju u avionu i koji baš zato što jedno drugom nisu bliski s vremenom počnu jedno drugom povjeravati sve svoje najdublje tajne. A onda, baš kao u ljubavnoj noveli, slučajni susret preko zajedničkih prijatelja i poznanika. Pa sad, leže u krevetu jedno pored drugog.

Furbi je svjestan da je sinoć popio previše. I nije siguran što se sve uistinu dogodilo. Je li između njih uopće nešto bilo? Po tome kako spavaju učini mu se da jest, ali po onom čega se sjeća, nije. Kako i zašto se onda ona nađe pored njega, tu u njegovom domu? Je li to zato što i ona bi previše pijana, pa joj on, jednako pijan, ponudi svoje gostoprimstvo da usput ne izgubi vozačku ili da na putu do kuće ne strada? Ili je to stoga jer se napokon između njih počelo nešto događati?

Morao je provjeriti. Probati što ide i do kuda ide. Lagano je započne milovati po leđima na što se ona zadovoljno promeškolji i nastavi dalje spavati. Ruke su mu nježno plovile gipkim valovima njenog tijela. Njen miris opijao mu je nosnice dok joj je jezikom ljubio međunožje. Doživljaj mu pobudi želju. Osjeti da je spreman, kako mu anđeo šapuće:
„Kreni, što čekaš! Ja sam spreman.”



Primakne se i nadvi se nad njom. Ljubi je u vrat. Njegove ruke dlanom maze njena bedra i trbuh. Maja se stisne uz nj. Lagano se meškolji i zanjiše bokovima stražnjicu. Potom se stražnjicom očeše o mač. Osjetivši malog koji joj svojom tvrdoćom daje na znanje da je budan i spreman za borbu Maja tiho promrmlja:
„Mmmm”.

Furbi sa njihovih tijela zbaci pokrivač. Mač je spreman za akciju iako ona još zapravo spava ili se pravi da spava. To mu uopće više nije važno. Poljubi je vlažnim jezikom ljetnog dana koji osjeća znoj njenog tijela. Usta, a zatim se spusti preko vrata da bi se na čas zaustavio naslađujući se bradavicama njenih grudiju. Potom prijeđe na trbuh gdje napravi krug oko pupka i spušta se prema njenim preponama. Krajičkom oka provjerava. Maja još uvijek spava iako se na njenom liucu vidi smiješak. Njene usne, grč na licu, sve to odaje znakove života i naslućuju užitak.

Nastavlja dalje. Kad siđe do prepona Maja instinktivno raširi noge. Mač je spreman, a anđeo mu šapuće na uho:
„Što čekaš? Kreni!”

Rukom joj do kraja raširi noge i, onako s boka, uloži mač u korice. Maja je još u polusnu, ali mu drhtavim znakovima tijela šalje poruku kako joj to godi. Klima glavom kroz polusan mrmljajući u ritmu zadovoljstva neke nerazumljive riječi.

Još uvijek ne može odrediti spava li ili se samo pretvara. Jutarnje zrake sunca probijaju se u spavaću sobu i crtaju nestvarne sjene na zidovima igrajući se čudnim izrazima njenog lica. Oči su joj sklopljene. Usta raširena u smiješak, no to nije važno. Furbi odjdenom prekine i odmakne se. A Maja otvori oči, okrene se na leđa i prozbori:
„Dođi budalice moja.”

I budalica dođe. Uđe u vlažnu Maju spremnu raširenih i dignutih nogu dočekati svog jebača. Oboje se ritmično gibaju. Njene ruke zarivaju mu se u leđa. Njihovo stenjanje sve je glasnije i glasnije. I na kraju oboje uz grleni vrisak svrše. Poslije su se još dugo dugo ljubili i mazili. Igrao se bradavicama na njenim malim oblim grudima. Igrala se dlačicama na njegovim prsima i milovala mu prepone. Jezici im se isprepliću u igri smijeha koja uz jutarnji program radija najavljuje još jedan sunčani dan.



Odjednom Maja pogleda na sat.
„Joj, pa već je tako kasno. Moram ići.” govori mu.
„Čekaj, napravit ću ti kavu i otpratiti te.” odgovara Furbi.
„Nemoj, nije potrebno. Ne smijem zakasniti na posao.” Maja ga prekida.
Ležeći u krevetu iz kupaonice slušao je šum vode. Bio je još u krevetu kad se ona na vratima spavaće sobe pojavila obučena. Ona se potom nadvi nad njega i poljubi ga.
„Ne boj se, nema opasnosti. Isprala sam se kalodontom. Ajde sada bok. Vidimo se.”
I ode.




(gotovo)

Oznake: Zagrebački dekameron