Zagrebački dekameron

subota, 23.07.2011.

Julijana: Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica

Smiraj ljetnog dana. Julijana i Furbi ruku pod ruku kreću put Tuškanca. Što razgovaraju niti se sjećam niti to ovu novelu zanima. Tek da znate, kad su došli do dječjeg igrališta gdje započinje Dubravkin put, skrenuli su na desno. Vrazovim šetalištem uz brijeg put Palainovke.

Palica je jedno od romantičnih mjesta koje najbolje priliči ljetu. Na terasi ispred tog pomalo skučenog kafea sjedi se i uživa u predivnom hladu. Jeste li znali? Palainovka je zapravo najstarija kavana u Europi jugoistočno od Beča. Mjesto je to na kom se od 1832. tradicionalno ispija kava. Jednako tako, ovdje se s vremena na vrijeme tradicionalno održavaju izložbe slika uz koje ide šampanjac i kolači što izgledom i okusom izazivaju sladokusace. Opušteni u gornjogradskom štimungu zelenila Ilirskog trga, parkića podno stare Zvjezdarnice, gosti pijuckaju kapučino. Pije se točeno pivo, konjak ili kakvo bezalkoholno piće, a na terasi se i slobodno zapali. Za dame je cigareta, a gospodu cigara. Vodi se razgovor što pretresa svakodnevnicu, sve njene važne i nevažne teme. Sitnice, događaje aktualne, one koji su prošli ili one koji tek dolaze. Sve to je dio rituala gostiju koji ovdje zalaze tražeći mir i spokoj, nalazeći ga podalje od gradske vreve i nesnosne buke Tkalčićeve ili Medvedgradskih šoping centara. Razgovor je to za bolje upoznavanje ili tek priča za jednostavno opuštanje. Opuštanje je to i ugodno druženje. A nakon dva tri susreta u kombinaciji sa šetnjom kroz park nema te koja se, ako joj je imalo stalo do vas, ne opusti u tolikoj mjeri da spremna je probati sve što nalazi se na strani gdje prijateljstvo prerasta u neki intimniji odnos.




Sjedite uz nju. Rame uz rame. Držite se za ruke. Jezikom ispitujete topologiju njenih usana, boju njenih očiju i osluškujete miris parfema što ga je ona nemarno nabacila iz uha. Ponekad se našalite, te naglo, ali blago jezikom uplovite pod njen vrat dok vam je slobodna ruka aktivna ispod njene košulje. Ruka traži bradavice na njenim okruglim grudima. Našavši ih, ruka tad lagano i pohotno zadrhti. Osjećate njene grudi koje spremne su podariti vam draži što ste ih do sad samo mogli slutiti. Zato ih prvo milujete rukama, a potom usnama. Jednu po jednu. Bradavicu. Ritmično. Polako. Umiljato. Nježno. Divlje. Razuzdano. Naizmjence. A bradavice vam uzvraćaju k’o ponosne šiparice i kao da se međusobno žele posvaditi koja će prva biti na redu. Ne, ne smijete ih zanemariti. Niti jednu. Već su se ukrutile.
„Jooooooooj nemojjjjjjjjj, uhhhhhhh, ohhhhhhhhh. Prolaze me žmarci. Znaš da sam tu škakljiva.” govori Julijana dok joj Furbi ljubi grudi.
„A gdje si još škakljiva?” pita je Furbi.
„Ne znam, ali ... Ti to ionako bolje znaš od mene.” vragolanski namigne Julijana osmjehom mu se unese u lice.




I dok nad gradom već pada noć ljubavni par, držeći se za ruke, lagano nogu pred nogu, promiče Jurjevskom i približava se njenom parku što nalazi se ponad Malinove. Na gornjoj strani tog parka, nekad groblja, nalazi se trafo stanica i dvije, tri klupe. Ali nema sreće, jer klupice su već zauzete parovima kao što je njihov. A i mjesto baš nije najpogodnije za one stvari, jer ... . Nekako je previše osvijetljeno. Ništa zato, par se vraća prema Palici i spušta Vrazovim šetalištem prema Dubravkinom putu. Par zamiče u mrak. I tu je najbolje mjesto za početak akcije, odmah nakon prvog lijevog zavoja. Tamo je već dovoljno mračno i skrovito, pa Furbi zavlači ruku ispod Julijaninih traperica. Kod slijedećeg okretišta u desno, s gornje strane puta, nalazi se zidić. Tu je već mrkli mrak i nema šetača koji mogu omesti obostrano planiranu akciju. Mjesto je dakle idelno za akciju. Vidite sve, a vas ne vidi nitko. A ako i tko slučajno i zaluta, to obično je par poput vašeg, pa se ne trebate brinuti. Svi zaljubljeni parovi trapavi su poput slonova i čuju se iz daleka. Primijetiti vas mogu tek kad vam priđu vrlo vrlo blizu. I da znate, ovdje nitko nikog ne dira. Svatko vrti svoj ljubavni film.




Julijanina gusta crna kosa unosi se Furbiju u lice dok njene usne traže njegov jezik. Njegove ruke već su dobrano zašle ispod njene košulje. Otkopčale su joj grudnjak koji sad stoji tek toliko da ne padne, a da ne smeta poslu. Furbi pod prstima osjeća njene nabrekle grudi koje propinju se u ritmu što otkucava njeno srce. Čujete li, oboje već teško dišu. Dahću. I onda, Furbi joj desnom rukom sa gornje strane uđe ispod gačica.
„Neeeeeeeeeemoj, što to radiš. Nećeš me valjda ovdje skinuti?” više želeći no ne želeći brani se Julijana.
„Neću, samo želim saznati što je ispod gaćica.” brže bolje odgovori Furbi na što oboje prasnu u smijeh.

Tu je večer Julijana nosila suknju na kopčanje sa strane. Suknja je imala ciferšlus i kopču sprijeda. Zato on počinje dolje, ispod njenih koljena. Furbi pod prstima osjeća vrh njenog vulkanskog brijega. A vulkan k’o svaki pravi vulkan. U dolini je krater. Prsti mu oprezno kreću put doline istražujući pri tom protivnički teren. I dok se desna ruka zabavlja svojim poslom u predjelu među butinama, lijeva se bori sa njenim grudima naizmjence pohodeći ukrućene bradavice. Julijana stenje i dahće.
„Uhhhhhhhhh, budalice.” komentira.
„Čije su to oči?” pita Furbi nakon što ih nježno izljubi.
„Tvoje.” odgovara mu Julijana.
„A čije su to usne?” nakon dugog poljupca u kome se gotovo zaguše Furbi ponovo pita.
„Tvoje.” Julijana će.
„A čije su to pikule?” pita je Furbi dotičući joj bradavice grudi.
„Mooooooojjjjjjjje.” spremno odgovori Julijana.
„A čije je to u gačicama?” Furbi odvažno podvlači ruku ispod njenih gaćica.
„Pokvarenjak.” kratko i oštro odgovori Julijana pruživši svoju ruku put njegovog mača i pri čemu mu raskopča traperice.

Njene usne traže njegove. Njen pohlepni jezik nadvlada njegov. Zatečen tolikom provalom strasti koja izbi najednom i ni od kuda, Furbi se brani. Koristi posebnu tehniku. Lagano, bezbolno gricka joj jezik i snažnim usisom zadržava ga u ustima. Njen jezik tad mora mirovati.
„Sva sam se ovlažila.” u jednom trenutku Julijana mu šapne na uho.
„Mmmmmmm, idemo dalje?” upita je.
„Joj, neko bu nas videl.” Julijana.
„Ma ‘ko nas ima vidjeti? Nek’ gleda ako želi.” veli Furbi našto oboje prasnu u smijeh.

Počeo joj je milovati jezičac na prijelazu između Venere i Pubisa. Julijana se uvijalai u ritmu milovanja trljala se o njegov mač.
„Oh, kako te žeeeeeelim” više za sebe no za njega šapuće mu na uho. Pri tome sve je dublje i teže dše. Uzdasi postaju sve jači i jači.





(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron