Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Osebujni i tankoćutni, baš kao i ljudi, vampiri su vrlo vrlo prilagodljivi ali ... Imaju oni jednu osebujnu potrebu zbog koje ih se zaista može lako uočiti. Naravno znate o čemu je riječ, potreba je to za krvlju. Kako za ljude tako i za vampire, krv predstavlja izvor života. A nje po bolnicama, hvala Bogu, ima koliko poželiš. Zato nije čudo da je bolnica za vampira idealno utočište. Utočište je to gdje vampir bez problema obavlja svoju rabotu za koju mu se ljudi ponekad čak još i dive naravno, ne znajući što on potajice, skriven od znatiželjnog pogleda čovjeka, zapravo tamo radi. Nekada, u vremena davna, vampiri bijahu prisiljeni do krvi dolaziti napadajući ljude. Obično su to činili skrivajući se po mračnim kutcima sve da ih ne ljudi vide jer bi ih kasnije možda mogli prepoznati. Danas međutim, za tako nešto više nema razloga jer ... Bolnice imaju dovoljno krvi da zadovolje sve potrebe, kako ljudi tako i vampira.
U bolnicama susrećemo razne vrste ljudi. S jedne strane imamo bolničko osoblje a s druge nevoljnike koji tu završe, najčešće ne svojom voljom ali često puta svojom krivnjom. I zato u bolnici rabota vampira nikome nije sumnjiva i ne upada u oči. Prevarili bi se ako bi pomislili da vampire možete naći na transfuziologiji jer ... Transfuziologija je po njihovom mišljenju odjel na kome su previše izloženi pogledu javnosti pa bi se tako možda mogli neoprezno odati. Zato oni obično odabiru hitnu ili intenzivnu. Svakog dana na tim se odjelima u bolnicama, iz ovih ili onih razloga, umire. U mnoštvu ljudi pokoja smrt više, što djelo je vampira, ni ne primijeti se. Ta ionako svaka se smrt uvijek može pravdati valjanim medicinskim razlozima. S druge strane, obzirom na svoju tankoćutnost i izrazite seksualne apetite vampiri na tim odjelima mogu zadovoljiti i te vrlo specifične potrebe jer ... Duga noćna dežurstva idealno su mjesto za takvu rabotu.
Pustolovine između liječnika i medicinskih sestara, kao i one između liječnika i liječnica stereotip je kroz koji se gleda na medicinsku profesiju. Razlog tome su duga noćna dežurstva koja postaju još duža ako se nečim prikladnim ne prikrati vrijeme. A kako je medicinska profesija takva da se ljudi uglavnom kreću u društvu sebi sličnih pa zato nije čudo da poslovni kontakti često prerastaju u vrlo prisne, intimne, odnose koji ponekad su javni a ponekad su tajni. Sve u svemu, to bi ukratko bili osnovni razlozi zašto je današnja bolnica idealno okruženje za jednog vampira.
Vampirica Ela pripadala je jednoj staroj i nadasve cijenjenoj vampirskoj lozi. Njena loza potiče iz Dalmacije a naziv se Kozlacima. O kozlacima se malo toga zna a razlozi se najčešće pravdaju njihovom urođenom lijenošću zbog koje se baš u vampirskom svijetu oni previše ne ističu. Ta gotovo poslovična lijenost vrijedi kako za vampire tako i za ljude. Iz nje proizađe mnoštvo šala i pošalica. Na primjer:
'Tri su dokaza da je Isus bio Dalmatinac. Prvi, pretvarao je vodu u vino. Drugi nije ništa radio, nego je samo hodao okolo. I treći, ako je nekad nešto i napravio, onda je to bilo pravo čudo.'
Ela je radila na intenzivnoj. Bila je ona mlada liječnička zvijezda, štono se veli, zvijezda u usponu ali zvijezda kakva se obično ne pojavljuje u medijima. Za doktoricu Elu, kako su je svi tamo zvali, među osobljem se pričalo da vrlo je strasna. Ili kako bi neki njeni kolege to izravnije i bez dlake na jeziku rekli:
„Vrlo vrlo jebežljiva doktorica Ela.“
Mnogi njeni kolege liječnici onako, kad bi se našli između sebe, jedan drugom su se hvalili da su je povalili.
„Bilo je to na noćnom dežurstvu.“ ispali na kavi doktor Kazimir a društvo se slatko nasmije.
No baš k’o u svim takvim pričama, tako i u ovoj najveći dio bi pusto hvalisanje bez pokrića. No kako svugdje gdje ima dima i vatre ima, tko zna, ponekom od njih se možda i posreći da ponešto od toga i bude. Ipak, nitko ne zna je li bilo ili nije a ako je i bilo, onom kome se to dogodi, taj obično skromno šuti i smije se prostačkim vicevima koje pričaju doktori u godinama kad im preostaje samo to.
Ela je vrlo vješto koristila urođenu profinjenu tankoćutnost vampira i uspješno zadovoljavala sve svoje prohtjeve i zahtjeve. Bila je ona izrazito aktivan i promoćuran vampir a pa zato nigdje nije nailazila na probleme. I sve joj je išlo k’o podmazano. Karijera joj je bila strelovita a kako s vremenom u te stiču povjerenje i sve te manje i manje kontroliraju, ona je tu činjenicu vješto koristila da potajice, da ne sazna nitko, zadovolji sve svoje potrebe za krvlju.
Malo je svjedočanstva o tome kako vampiri vode ljubav a još manje je onih koja se mogu pronaći u vrlo rijetkim, dragocjenim, vampirskim zapisima. Zapisi su to u kojima se prepoznaje autorski rukopis samih vampira. A jedan takav zapis se, štovani čitatelji, igrom slučaja zatekne u rukama vašeg omiljenog pisca.
Bocaccio je čitao: Bespomoćno zavodljiv ležao je ispod mene i uspaljeno me gledao na način kako to mogu samo ljudi. Ni slutio nije što će mu se dogoditi, što mu ja to spremam pa je onako podatan od želje i napaljen pohotom bio spreman prihvatiti sve što od njega sam tražila. S pravom. Očekivao je da ću mu prirediti nešto uistinu posebno, nešto što nikad do sada još doživio nije. Dlanovima sam mu milovala lice, prstima mu zalazila u usta sugerirajući neslućenu putenost i pohotnu slutnju tih slatkih užitaka. Bio je potpuno moj a ja sam bila samo njegova, njemu posvećena. Bila sam njegova kraljica. Bila sam njegova kurva. Bila sam njegova misao. Bila sam njegova želja. Bila sam njegova sudbina i zato mi se tako lako i s radošću predavao. Rukama sam mu masirala testise, jezikom mu milovala prsa. Polako igrajući se dlačicama na prsima spuštala sam se prema njegovom trbuhu. Ruke su mi prelazile preko vrha glavića i nježno natezale finu kožicu što prekriva mališana. Pogled iz njegovih očiju stapao se s mojim. Sad je već potpuno bio u mojoj vlasti. Želio je sve što od mene može dobiti i za uzvrat bio spreman pružiti mi sve što mi može dati. A ja, ja sam za uzvrat od njega tražila sve. Ama baš sve. Užitak, putenost, seks. Predivno svršavanje i na kraju njegovo potpuno predavanje bez ostatka. I vjernost do smrti.
Gutala sam njegov ponos i halapljivo ga uvlačila u sebe. Najprije u usta a kasnije, kad je bio spreman i tvrd, u svoju mačkicu. Jahala sam na njemu tiskajući ga nogama i rukama. Prolazila mu svojim dugim prstima kroz kosu, a zatim se polako i nezaustavljivo spuštala preko njegovog vrata, do prsiju. Pokušavao me je primiti za ruke ali to mu nisam dozvoljavala. Jebala sam ga kako nijedna prije do tada ga ševila nije. Osjećala sam kako mi unutrašnjost izgara u vječnom plamenu bez vatre, približavala se vrhuncu. Rekoh mu:
„Jooooj, svršit ću.“
„Samo svrši ljubavi moja.“ vrisne on.
„Zaista to žeeeliš, jooooj?“ upitala sam ga.
„Da, samo svrši,“ reče on nemajući pojma što ga čeka.
Osjećajući kako svršavam, stadoh se divlje bacati i stenjati. Ni on se više nije mogao suzdržati. Ispirao me je iznutra slatkim sokovima strasti, tim ostvarenjima užitaka i vječnog zaloga života.
A poslije, dok je onako gotov i zadovoljan zatvorenih očiju sanjario moji ga poljupci obasuše neslućenom ljubavlju. Grickala sam mu trbuh, penjala se na prsa i završila na vratu tako da nije bio ni svjestan kad ispuštao je dušu. A ja, ja sam se častila njegovom krvlju. Ne nisam bila pohlepna, uzela sam samo toliko koliko mi treba, samo toliko da nitko ne primijeti. Obdukcija će ionako pokazati da je umro od unutarnjeg krvarenja nastalog kao posljedica srčanog infarkta a čiji je uzrok prsnuće glavne arterije. Kako je bio prikopčan na aparat što dijagnosticira tlak i otkucaje srce, smrt će ionako biti zabilježena tijekom jutra izvan moje smjene i noćnog dežurstva.
Zavaljen u naslonjač Furbi je sjedio u društvu meštra Bocaccia. Prisjećao se dana kad upoznao je Elu. Bilo je to na Intenzivnoj gdje, igrom slučaja, dospije nakon lakšeg srčanog baš u vrijeme kad dežurna liječnica bi doktorica Ela. Ela, zgodna i naočita, duboko mu se zagleda u oči a on joj, iako u lošem stanju, ni sam ne znajući zašto uzvrati istim pogledom. No njegova izražena intuicija odmah osjeti neobične vibracije i slike koje mu prodiru u najskrivenije kutke duše. Činilo mu se kako slike dopiru direktno iz dubokih crnih očiju te prelijepe i neobične doktorice. Slijedećih je dana, ležeći na odjelu, vrlo često viđao kako ga doktorica obilazi. Svaki puta kad bi se ona pojavila Furbi je osjetio nešto neobično. Promatrao je njenu privlačnu guzu, prodirao joj duboko ispod dekoltea i kao opčaran odgovarao na njene poglede svjestan da ih nitko drugi izuzev njega samog, ne zamjećuje.
I tako, jedne noći, dok je Ela bila dežurna, Furbi se najednom prene iz sna. Nije mu bilo jasno kako je dospio u sobu koja je rezervirana za odmor dežurnog odjelskog liječnika. Nalazio se na ležaju a pokraj njega stajala je ona, doktorica Ela.
„Gdje sam to? Sanjam li sve ovo?“ upita je.
„Ne, ne sanjaš. Nalaziš se u sobi dežurnog liječnika.“ odgovori mu Ela.
„Kako sam ovamo dospio? Izvini što te pitam ali nešto se baš i ne sjećam.“ nastavi Furbi.
„Prenijela sam te ovamo da ne sazna nitko. Svi drugi misle da ležiš u bolesničkoj sobi. Dapače, tamo te čak mogu gledati kako spavaš.“ objasni mu Ela.
„Znači imaš nadnaravne sposobnosti?“ dobaci Furbi.
„Zašto me pitaš kad znaš da je tako?“ Ela mu odgovori protupitanjem.
„I tako dođe trenutak kad ćeš mi uzeti krv. Pa me više neće biti.“ nastavi dalje Furbi slušajući na radiju jebežljive pjesmice Brian-a Ferry-a.
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
Bocca di Rossa
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
, Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.