Zagrebački dekameron

utorak, 09.03.2010.

Daj se Ines: Žena dijete (Re-Make)

Ines nije bila ni žena niti dijete. Sa najboljom frendicom, Silvom, redovito se sastajala u Kafiću. Dolazile bi one u Kafić nasuprot Ribnjaka i sjedile za šank, pijuckale piće i slušale glazbu po izboru Crnog. Ponekad bi se njihovoj zabavi pridružio njihov zajednički prijatelj, Štanga.

Ines je živjela kod bake. Poslije večernjih izlazaka hvatala bi četrnaesticu na Draškovićevoj, pa njome do Trga. Tamo presjeda na trinaesticu ili noćni tramvaj i vozila se ravno kući. Ines, ta slatka mala ... Bila je ona prefrigana i lukava. Znala je da se Štanga na nju pali, pa bi se, kad bi se našla nasamo sa Silvom, na tu temu šalila. Obje djevojke su se tome hihotale, jer kad radilo se o Štangi, Ines bi hladna, ali ga je, ipak na neki način, prihvaćala kao prijatelja.

Štanga je bio pravi kavalir. Obje bi djevojke autom izvodio u grad i vraćao ih natrag kući. Tako su uz njega mogle izlaziti i provoditi se do sitnih sati i nisu zavisile o noćnom tramvaju niti bi im bio potreban taksi. Pa bi zato u Kafiću obično ostajale sve do fajrunta, a ponekad i dulje.

Ines je uglavnom pila koka kolu, iako ... Najviše je voljela pijuckati martini. Ipak, njega bi naručila tek ponekad, uglavnom kad bi krišom da ne zna baka s kojom je živjela, dobila i džeparac od mame. Silva je pak uvijek pila kampari i tek ponekad, kad bi joj džeparac bio pri kraju, obje djevojke pijuckale bi svaka svoju koka kolu.

O Silvi se pričalo da ima nekog starog pokvarenjaka sa kojim se potajno viđa. Profesor nam je čak rekao da ju je jednom vidio u bistrou hotela Esplanade:
„Učinilo mi se da je tamo bila sa tipom puno starijim od sebe.“
Nitko od nas nije te glasine sa sigurnošću nikada mogao ni potvrditi niti demantirati. Kad bi bile u kafiću, djevojke bi bile su Štanginom društvu. Svaka je zagonetno pijuckala svoje omiljeno piće i znatiželjniku koji u nju bulji kratko odgovarale zagonetnim osmijehom. Odgovarale bi one na sva postavljena i nepostavljena pitanja. A za čitavo to vrijeme Štanga bi ih častio vjerujući kako će baš preko Silve i malih sitnih poklona za obje lakše doći do Ines.
„Ma vidi tipa kako priprema teren da zbari komada.“ komentirao je scenu Profesor, staloženi obiteljski čovjek koji je u Kafić dolazio i katkad pronalazio poneko zadovoljstvo.

Nosila je osmijeh. Uvijek je bila nasmiješena. Ines. Njen nevini mladenački osmjeh mogao je razoružati čitavu vojsku pokvarenjaka. Jednim okom bacala bi pogled na televizor koji je bio u kutu iznad šarene ptice kreštalice u krletci, a drugim okom snimala je frajere za šankom i oko njega. Njen pogled, njene oči, bili su to znaci po kojima su je svi u Kafiću poznavali. Poznavali su tu mladu, vedru, znatiželjnu i zanosnu Lolitu. Bez obzira na ukuse, svi su frajeri čeznutljivo gledali u njenom pravcu. Neki su gledali nju, a drugi pogledom proždirali Silvu, njenu frendicu. Ipak, unatoč svoj toj ponudi samo je jedna osoba iz Kafića bila predmet njenih tajnih želja.



Po nizu neobičnih i jasnih pogleda i drugih jedva zamjetnih signala Furbi je shvatio da privlači Ines. Ali nije bio siguran.
„Žene su prevrtljiva sorta." pričao je Profesor.
„Prvo je trebaš provjeriti. Postavi se namjerno iza njenih leđa ili onako, sa strane. Uzmi piće i zafrkavaj se sa društvom. Ako te u nekoj svojoj igri il' k'o slučajno pogleda, onako, znat’ ćeš na čemu si." završi Profesor priču i ispije svoj uobičajeni štok sa kolom.
Uistinu, takav pogled naprosto osjetiš. Pogled koji ti se nevino unese u oči i pogled koji ti pošalje signal, pošalje ti pozivnicu sa pitanjem u noći:
„Dragi, kad ćeš mi doći?“

O Furbiju Ines nije znala gotovo ništa, no to joj nje bilo važno. Zanimanje koje je u noj pobudio taj petnaestak godina stariji muškarac od nje rasplamsalo je plamen u kome je plivalo njeno srce.
„Je li to ljubav ili samo zaljubljenost?“ znala bi ponekad preispitivati samu sebe.
„Protivi li se to smotrenosti i razboru da se u takvim situacijama suzdržim?“ rojile su joj misli dok je iz duboke čaše lagano pijuckala koka kolu, crvenkastu tekućnu sa mjehurićima i ledom.
Odgojena da u svakoj situaciji pokazuje odmak i nepripremljena na osjećaje koji su je preplavili, Ines je na kraju ipak popustila i uletjela u nešto što joj s vremenom bivalo je sve teže i teže kontrolirati.
„Život je takav. Nikada ne znaš što donosi i kakve se sve situacije mogu razviti iz jednog bezazlenog pogleda, pogleda prepunog obostrane simpatije.“ često je u svojim lamentacijama petkom uvečer u Kafiću znao pričati Profesor.

Uvijek imala izbor. Ines. Trenutno, bio je to Furbi za koga je gajila zaljubljenost, možda čak i ljubav iako, poslije je shvatila da za njega je, barem u početku, to bila samo šala. Zatim, tu je bio Štanga. Zaljubljeni Štanga. Ali je on kao ljubavnik naprosto nije zanimao. Treći izbor bilo je otići negdje, recimo u Milano na što ju je stalno nagovarala Silva. Otići, promijeniti društvo i sredinu. Baciti se u vode glamura o kome sve mlade ljepuškaste djevojke sanjaju, no za nju je tada to bila još samo neka daleka budućnost.

Nitko od nas koji smo se redovito okupljali u Kafiću sa sigurnošću ne može potvrditi tko je kome prvi prišao, Ines Furbiju ili Furbi Ines. Bilo kako bilo, jedne smo večeri samo primijetili kako ulaze u Kafić zajedno držeći se za ruke. Iste večeri primijetili smo da su ranije no obično, opet zajedno, ruku pod ruku, izašli u zagrebačku noć. Odmah nam je bilo jasno o čemu se radi. U zraku se osjećala ljubav.

Puno godina kasnije sjećajući se te večeri Ines još nije shvaćala da je to bila njena prva i jedina prava ljubav. Ljubav koja će potrajati sve do današnjih dana. Zaljubljenost? O da, imala je ona toga i prije, a i poslije. I ševila se već odavno tako da joj Furbi nije bio prvi, ali... Bio je onaj pravi i onaj jedini. Te večeri Furbiju je to bilo drago, jer se nije želio ozbiljnije vezati.



Dogodilo se to kad je Ines kod njega došla na instrukcije iz Statistike. Statistika je bio predmet sa kojim je na fakultetu ratovala. I ne samo ona već sa tim predmetom ratuju svi studenti psihologije, kako tada, tako i danas. A Furbi je u tom predmetu bio što se ono veli kod kuće, ponudi joj pomoć.

Sjedili su na trosjedu u njegovom dnevnom boravku. Ispred Ines bila je otvorena knjiga, a Furbi je na CD plejeru tražio muziku. Slave to love, Brian Ferry i objašnjavao joj metodu najmanjih kvadrata odstupanja. Ines ga je pažljivo slušala i ponekad samo kratko prekidala pitanjima. I tada se dogodilo. Naprosto samo od sebe. Ruke su im se spojile, a jezici počeli dodirivati i ispreplitati. Strasno su se ljubili dok su u zanosu jedno drugom rukama mrsili kosu i milovali leđa. Ruka mu zađe podno njene majice, a jezik započne lagano kliziti niz njeno mlado, čvrsto i podatno tijelo. Odozdo na gore, a zatim natrag prema dolje. I tako naizmjence u ritmu koji u takvim situacijama obično bubnja u glavi. Kružio je oko njenih čvrstih bradavica na grudima, zavirivao u njen pupak. Pažljivo je ispitivao topografiju tijela. Vrat, grudi, pupak, bokovi. A kad joj jezikom uđe u uho ona se samo lagano strese. Furi je tad otkrio njenu malu tajnu. Bi to mala kvržica, madež, polu lijevo ispod pupka. Prvo joj se uzbudi jedna, a zatim nadraži se druga dojka. Furbi je pod jezikom osjećao njihovu krutost dok je ona sve dublje i dublje disala. Njeno disanje se postupno pretvaralo u jecanje. Čuo je njen uzdah:
„Oooooh.”

Desnom joj rukom zađe pod suknju i krene odozdo prema gaćicama. Nije se opirala. Žmirila je, a usne su joj se lagano trzale u ritmu koji je obuzimao unutarnju stranu njenih bedara. Ines se strese i malo raširi noge. Tek toliko koliko treba da mu pomogne na tom uzbudljivom putovanju. Disala je duboko. Ona lagano otvori usta i vrškom jezika obliže vlastite usne.
„Uffffffff” frktala je od zadovoljstva “Kako to volim. Uhhhhhh. Daaaaaj.”

Rukama je kružila oko svojih grudiju i strastveno masirala nabrekle bradavice. Kad mu ruka milujući njena bedra doputuje do njenih gaćica, Ines konačno raširi noge. Prsti njegove desne ruke bili su prethodnica, hrabri izviđači koji uvijek prvi zalaze na protivnički teritorij ispitujući njegove točke obranu. A oni ispod njenih gaćica zateknu carstvo. Lagano su provocirali sve što u njem' i oko njega su zatekli. Njeno tijelo se započne uvijati oko bokova. Iz početka to bi to sasvim lagano, a potom bivalo je sve brže i brže. Pratilo je ritam što diktira događaje. Furbi lijevom rukom krene prema njenim ustima. Ugura je kažiprst, a ona ga započne pohlepno milovati jezikom i oblizivati usnama. Odjednom se trgne i brzo raskopča suknju, a on joj pomogne skinuti gaćice. Potom njena ruka uhvati mač i hrabro ga povede prema svojim dvorima.





(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron