Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Samostanske priče: Važno je zvati se Ernest (Re-Make Re-Model)
Dođe djevojka na ispovijed pa veli:
'Oče, jučer sam jednom čovjeku rekla: Gad odvratni'
'Rekla si nekome: Gad odvratni? Zašto kćeri moja?' upita je svećenik.
'Znate oče, rukom mi je dotaknuo grudi.' veli djevojka.
Svećenik zavuče ruku iz svog prozorčića, dotakne djevojci grudi te pita:
'Ovako?'
'Da, oče.' odgovori djevojka.
'Pa to baš i nije razlog da nekome kažeš da je gad odvratni.' veli svećenik.
'Da oče, ali me je dirao i dolje.' odgovori djevojka.
Svećenik izađe iz svog pregratka kabine i uđe u njen, pa je počne dirati dolje.
'Ovako?' pita.
'Da oče.' odgovori djevojka.
'To još uvijek nije razlog za upotrebu tako teških riječi.' uporan je svećenik u svojoj misiji.
'Da oče ali nakon toga me skinuo i stavio mi svoj što u moju znate gdje.' nastavi djevojka.
Na to svećenik stavi svoj znate što u njenu znate gdje, pa nakon što su svršili stvar ponovno upita:
'Ovako?'
'Da oče.' odgovori sva ozarena djevojka.
'Pa ni to nije tako strašno. Zašto si prema tom čovjeku bila tako gruba?' inzistirao je dalje svećenik.
'Ali Oče ... on ima AIDS.' Djevojka će.
'Gad odvratni!' uzvikne svećenik.
Gospodin Ernest bio je glavni knjigovođa i vodio financije jedne poznate i ugledne zagrebačke firme. Iako u srednjim godinama, djelovao je mladenački, pa su ga mlađe kolegice gledale sa simpatijom:
„Ah, poneki sijedi zalizak mu daje jedan tak' poseban šarm." namigivale bi među sobom na kavi.
Njegovu markantnu pojavu nadopunjavala je crvena leptir mašna u kombinaciji sa hozntregerima iste boje dok se u gornjem džepu košulje uvijek nalazila čista bijela maramica sa njegovim inicijalima koje mu naročitom pažnjom plete supruga.
Kao i većina oženjenih muškaraca, tako je i Ernest imao ustaljene navike. Svako jutro točno u osam ušao bi u ured i iz crne aktovke izvadio omot sa sendvičem koga mu je sa naročitom pažnjom spremila gospođa Erika. Gospođa Erika je šarmantna plavuša srednjih godina, domaćica i njegova supruga. Ernest bi tad odložio sako na vješalicu i na ruke navukao crne manšete kako ne bi uprljao urednu i čistu, uvijek svježe ispeglanu mirišljavu bijelu košulju. Nakon toga iz aktovke bi izvadio mali notes u tvrdom kožnom uvezu boje kestena i uključio kompjuter. Pa dok bi čekao da se na ekranu pojave Windowsi, Ernest bi otišao u čajnu kuhinju po veliku šalicu crne kave sa mlijekom.
„Prava picajzla.“ znale su ga komentirati mlađe kolegice „Navek nekaj virka u onaj svoj notes sa šiframa.“
„Da, taj notes čuva tajne. Svi prihodi, dugovi i crni fondovi koje firma presipa iz šupljega u prazno, muljanja sa plaćanjem, poreza i dugova.“ komentirale bi kolegice iz knjigovodstva.
„Uistinu, knjigovodstvo je čaroban svijet brojki, svijet za sebe i svijet u sebi. Svijet u kome spretni Ernest uvijek nađe načina kako napraviti perpetuum mobile odnosno kako da vuk bude sit, a ovčice ostanu na broju.“ nadovezale bi se na to smiješkom kolegice iz komercijale.
„Praf tak’, knjigovodstveno sve štima, a nofca i robe ni." sve bi se složno smijuljile.
„Mora se priznati kako je gospodin Ernest vrlo poželjan muškarac.“ za to bi vrijeme razmišljala Klara, Ernestova mlada pomoćnica.
„Puce, moremo mi pričati kajgod hočemo, ali priznajmo kak ga svaka od nas želi videti v svom krevetu.“ suglasile bi se na kraju sve.
Klara je bila plaha i sramežljiva djevojka. Ljepuškasta i pomalo bucmasta, osjećala bi nelagodu kada bi u prolazu načula kako kolege pričaju o njoj odnosno, kada bi na sebi osjetila njihove pohotne i skrivene poglede.
„Mala je melem za oči.“ tiho su komentirali između sebe.
Klara je bila zaljubljena u svog šefa no on, on je prema njoj uvijek bio tako strog i služben. Nije pokazivao ni trunke emocija dok je ona iza svojih debelih naočala svaki puta pogledavala u njegovom pravcu, a bi ponekad tiho, da ne primijeti nitko, samo uzdahnula:
„Ahhhhhhhhh..."
„Kaj je gospodična Klara, opet nekaj ni v redu?“ znatiželjnim i strogim pogledom pitao bi tad Ernest dok su mu misli žuborile:
„Šteta kaj je mala tak’ povučena i uz to takšna frnjoka. Tak’ zgodna pucica, a furt se nekaj duri. E da sam mlajši, kaj bi od mene bilo ...“
„Ma ništa gospodine Ernest, sve je u redu. Samo sam se nešto zamislila. Danas me nekako boli glava.“ odgovarala bi tada Klara.
„Kaj sad spet zmišlavate? Napravite točno onak’ kak’ sam vam rekel.“ pomalo ljutito rekao bi tada gospodin Ernest misleći kako mala opet radi nešto na svoju ruku. A u mislima bi dodao:
„Vražja pucica. Moram je držat’ na oku inače se ode v rit. A to, mislim da je tak držim na oku, pak to mi ne pada teško. Pak je sva nekak’ seksi, kak da sam samom anhelu Gabrijelu šapnul svoje skrivene želje.“
„Malo manje noćnih provoda i malo više spavanja.“ odgovorio bi joj značajno Ernet vješto prikrivajući svoje vragoljaste misli o ljepuškastoj gospodični Klari.
„Gad jedan. Kako mi se samo ruga. Ah, koji je on slijepac kraj zdravih očiju. A kakve divne okice ima!“ pomisli Klara, no glasno reče:
„Ništa vi ne brinite gospodine Ernest. Znam ja svoj posao.“ i značajno doda „A i sve ostalo što treba.“
„Dobro, dobro.“ postajao bi Ernest tada naglo pomirljiv. A ponekad bi na to sa smiješkom dodao:
„Gospodična Klara, ste tak hercih kad se ljutite.“ na što bi oboje prasnuli u smijeh. Ernest da razbije, a Klara da odagna nelagodu.
U raju bi dosadno, pa se neki pobožan čovjek požali Bogu:
'Kako je moguće da se u raju ovako dosađujemo?'
'Možda zbog toga' veli mu Bog 'što ja nemam pojma o vremenu. Vidiš, za mene je tisuću godina kao minuta.'
'Aha ... a tisuću dolara?' upita dalje čovjek.
'Ma i to je sitnica. Možda kao deset centi.' odgovori Bog.
'Dobro Gospode, posudi mi onda tisuću dolara.' zamoli čovjek.
'Hoću.' reče Bog 'Pričekaj samo minutu da ih donesem.'
Vrijeme maškara doba je šala, ali i vrijeme oklada. Za poklade, ovisno o situaciji, maske se ili navlače ili skidaju, a uz sve to odušak uvijek ispuni i poneka skrivena, tajna želja. Klara i kolegice za gablecom sjede u pizzeriji i pričaju.
„I tak' ti Klara, sediš v sobi sa svojim zgodnim šefom kog’ bi svaka od nas već sto puta poševila. A ti ništ'!“ zadirkuju je u šali kolegice da bi se na kraju sve završilo okladom:
„Ili ga buš poševila il’ buš nam svima platila večeru." prasnu sve u isti glas.
„A sutrašnji fašnički tulum u firmi idealna je prilika za to.“ dobaci jedna od kolegica.
„I prilika za provjeriti jesi li to uistinu napravila, jer te nam večeri moraš o tome dati dokaz.“ značajno u glas dobacuju joj kolegice.
A za to vrijeme Ernest, koji nikada ne ide na gablec, sjedi u uredu sam sa svojim sendvičem. Pa dok žvače piletinu sa kiselim krastavcima i majonezom, surfa Internetom tražeći slikice golišavih pucica.
„Nešto za moju kolekciju.“ govori u sebi.
Naime, sakupljanje umjetničkih fotografija njegov je tajni hobi za koga ne zna nitko, a pogotovo ne supruga Erika jer ... Erika za to vrijeme šeće psa i ponekad popije kavu sa gospodinom koji preko puta parka ima parfumeriju. A ima gospodin i svog ljubimca, četveronožnog čupavog Astora. A Astor svaki puta radosno maše repićem i isplazi jezik kad ugleda Miss Bo, prelijepu kujicu gospođe Erike, inače Ernestovu ljubimicu.
„Ni gazda ni tak’ loš. Ipak nis’ ja lahka ženska ali ... Ak’ bi prevarila Ernesta v krevetu bi se našel Astorov gazda, šarmantni gospon Furbi.“ smiješkom teku Eričine misli:
„Tak’ je šarmantan i tak' lepo pripoveda. A bogmeč je i galantan. Pravi prafcati kavalir!“
Dođe bračni par u čistilište i prije ulaska u raj po preporuci Gospodina osobno, za svaki preljub mora dobiti po jedan ubod iglom. Nakon nekog vremena žena upita Svetog Petra gdje joj je muž.
'Pod šivaćim strojem.' odgovori ovaj.
Postoje mnogobrojni maskirani plesovi. Neki pripadaju kategoriji bala dok se drugi svode nazivnik na običan tulum. Te večeri u firmi bi tulum. Muzika, piće, švedski stol. Neformalno druženje zaposlenika u cilju učvršćivanja međuljudskih odnosa. Klara i Ernest plešu i razgovaraju.
„Gospodična Klara, di su vam očale?“ pita Ernest.
„Stavila sam leće. Ah gospon Ernest, jesam li ljepša bez njih?“ pita ga Klara.
„Gospodična Klara, ovak’ tiho da ne čuje nitko vam moram prišapnut na vuho kak’ ste jako, jako feš puca. Tko zna kaj bi bilo da sam mlajši.“ Ernest joj se smiješi.
„Ohoho ... gospon Ernest, pa vi me iznenađujete!" očima koluta Klara i doda:
„Što bi mislila vaša gospođa? Mislim na to što ste mi malo prije rekli, mislim ... Da to ona sazna?“ priupita ga.
„Ah, gospodična Klara danas je fašnik, pak si ionak’ moremo dozvoliti nekaj više neg’ obično, kaj ne?“ milozvučnim glasom i sa smiješkom na licu gospodin Ernest igra na finoću.
„Da, za fašnik je sve moguće.“ zagonetno se smiješi Klara.
„Eh, kad bi tak’ bilo.“ pomisli Ernest no glasno reče:
„Počinju brze stvari koje ionak’ nisu za mene. Gospodična Klara, me izvinite molim vas. Bum malo prošvrljal okolo.“
„Dobro, kako želite.“ reče Klara i odlazi koketno mašući guzom.
„Ah ta guza." pa se zagleda u njene noge „I noge. Minica joj tak dobro stoji.“ pomisli Ernest i već je u kancelariji.
Zatvara vrata i sjeda za kompjutor. Pa u Internet Explorer otipka http://www.naked-angels.net i pritisne tipku .
Jedna stara časna godinama kupala opata. Osjećala se jednog dana loše pa uputi mladu časnu u ritual kupanja: koliko ugrijati vodu, koji šampon koristiti i slično. Na kraju naglasi kako časna nipošto ne smije gledati opatove intimne dijelove tijela, a ukoliko ih ipak vidi, neka ga posluša i udovolji u svemu što joj on veli.
I tako, mlada sestra okupala svećenika, a stara žrli čuti što je bilo.
'Jao, sestro, moram vam reći, spašena sam i idem u raj!' oduševljeno započinje mlada svoju priču pa nastavlja:
'Kupala ja svećenika u kadi punoj pjene kad me on primi za ruku i odvede do nečeg tvrdog, te mi kaže kako to je ključ za raj i ukoliko paše mojoj bravi, sigurno ću kada umrem direktno otić' u njega.'
'Stvarno je to rekao? ' začudi se starija časna.
'Da!' nastavi mlada 'A onda je, kako bi provjerili moju bravu, u nju stavio taj ključ od raja. U početku je jako boljelo, no mi on reče da je put do vječnog blaženstva mukotrpan, te da moram biti hrabra i strpljiva, jer ću na kraju osjetiti neopisivu sreću. A tako i bi.' završi mlada časna sestra oduševljeno svoju priču.
Stara časna na to sva ljutita odgovori:
'Prokletnik jedan! A meni je rekao da je to Gabrijelova truba i ja već četrdeset godina marljivo pušem u nju!'
Ernest se zadubio za kompjuterom kadli začuju otvaranje vrata. Brzo se okrene se i ugleda Klaru kako u polumraku sobe stoji iza njega. Na to oboje začuju tresak, jer kako se Ernest naglo okrene tako sa stola povuče sve dokumente i olovke koje se razlete na sve strane i raspu se po podu.
„Baš sam nespretan.“ govori Ernest.
Klara mu nudi pomoć. Pa dok oni tako pipkaju po podu najednom se njena ruka nađe sred njegovih prepona.
„Gospon Ernest, kaj vam je to?“ pita Klara tonom koji istovremeno upućuje i na šalu i na zbilju.
„Ah ništ’, ništ', gospodična Klara, to je ...“ zausti Ernest nešto kao opravdanje osjećajući kako Klarine ruke pozdravljaju, a njegov mali bedak im bezobrazno odzdravlja.
„Gospon Ernest, pa vama ni dobro?“ nevino glumeći zaprepaštenje nastavlja Klara.
Ernest pocrveni. A vragoljasta Klara se brzo snađe:
„Pa gospon Ernest, danas je fašnik i danas je sve moguće. Kaj to niste sami rekli?“ i dodaje „Joj, joj, ispale su mi leće. Gospon Ernest, hoćete li mi pomoći da ih pronađem, molim vas?“
„Nema problema gospodična Klara. I bez brige, se bu v redu.“ veli Ernest.
„Ah, gospon Ernest. Pa ja sam čestita žena.“ sa smiješkom uzvrati Klara.
„Joj gospodična Klara, pa kaj vi to delate?“ pita je Ernest gledajući kako mu Klara raskopčava hlače i hrli prema Gabrijelovoj trubici.
„Samo se vi opustite. Malo ću zasvirati.“ bile su njene riječi nakon kojih Gabriel postane glazbenik.
Klara je prala ruke u ženskom toaletu kadli uđe kolegica.
„Onda, je li što bilo?“ znatiželjno je upita.
„Još kako.“ sa smiješkom odgovori Klara.
„Gdje su dokazi?“ uporna je kolegica.
„Maramica.“ reče Klara i iz džepa vadi bijelu maramicu sa poznatim inicijalima i stavlja je na umivaonik.
„Nemoj mi samo reći kako su ovo unutra njegovi spermići!“ sa smiješkom dobacuje kolegica.
Kad je kolegica napokon izašla Klara se pogleda u ogledalo, otvori usta, izvadi keficu i počinje prati zube.
Uskoro su svi u uredu primijetili da gospodin Ernest razvija neki poseban, novi, odnos prema gospodični Klari.
„Vidite kako se razvijaju međuljudski odnosi." sa zadovoljstvom poslije tuluma na sastanku uprave komentirao je menadžer za ljudske resurse.
Za to vrijeme Ernest i dalje od kuće donosi sendviče, no sada ih ponekad baci u koš i sa Klarom odlazi na gablec. A i Klara se promijenila pa kada ima puno posla vrlo rado prekovremeno ostaje raditi sa Ernestom u uredu. Više nije sramežljiva i počela je nositi minice. Pogledi mlađih kolega sve su češće usmjereni na njenu lijepu guzu i skladne noge. Promijenila je i frizuru koja sada ističe njene pravilne i ljepuškaste crte lica a umjesto naočala nosi kontaktne leće.
„Knjigovođe su marljivi ljudi i pregaraju na poslu.“ ponekad se šale njene kolegice koje znaju o čemu se radi.
Zašto plavuša ostavlja novčanik na televizoru?
Da bi TV program bio bogatiji.
Erika je u kupaonici. Šminka se pred ogledalom kadli ... Zazvoni telefon:
„Ljubavi, zaboravio sam kod kuće notes. Možeš li mi preko telefona pročitati neke podatke?“ začuje milozvučno Ernestovo gugutanje.
„Samo trenutak, malo se strpi.“ odgovara Erika.
Nakon što je po njegovim napucima pronašla notes i pročitala mu na telefon tražene podatke Erici se posve slučajno otvori stranica pod slovom P. Za oko joj zapne tekst Klara napisan crvenom dok je sve ostalo napisano plavom tintom.
Ali ne stigne obratiti pažnju na to, jer u to opet zvoni telefon.
„Dobar dan gospođa Erika. Hoćete li i danas doći u park? Donio bi vam krafne napravljene po, znate, onom starom receptu?“ sluša sa druge strane ugodan glas Artonovog gazde.
„Ah, gospon Furbi. Baš vam fala.“ Erika zaklopi i odloži Ernestov notes sa smiješkom se pitajući hoće li se gosponu Furbiju dopasti njen novi parfem, Amorova strijela, koga je kupila u njegovoj parfumeriji.
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
Bocca di Rossa
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
, Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.