Zagrebački dekameron

subota, 31.10.2009.

Novela peta: Obiteljski posao

Dragi Bocaccio,

Peronela oženila siromaha. Pošto nisu imali novaca on svako jutro iš'o rano radit' il' samo tražit' pos'o. Čitave dane on tako marljivo radio i ukasna se kući vrać'o. A za to vrijeme, dok tako rabota il' ponekad samo pos'o traži, Peronela se zabavlja sa naočitim Gianelom.

Gianelo u nje dolazio čim bi joj muž jutrom otišao na posao. I tako bi više dana sve dok se jednog jutra muž prije reda kući ne vrati. Kad Peronela primijeti da se muž vrati, reče Gianelu nek' brzo s'krije se u vel'ko bure koje su imali u kući, pa muža napadne da neće imat' što jest' misli li se on tako rano s posla vraćat'. Muž na to odvrati da je doveo kupca za ono vel'ko bure i da će mu kupac za njeg' dat pet srebrnih forinti. Lukava Peronela otpovjedi na to da i ona isto tako kupca ima, a njen će joj kupac za isto bure čak sedam srebrnih forinti dati. I k tome da kupac je već u buretu, pa ga pregledava da vidi je'l bure cijelo.

Kad to ću, muž potjera svog kupca, jer ovaj je dav'o dvije forinte manje no onaj. Ter ode kod bureta da završi s njim' pos'o. Gianelo mužu reče da bure je cijelo i kako će ga kupiti, ali samo ako mu ga muž očisti. I muž to učini. Pa dok je muž marljivo čistio bure, Peronela i Gianelo se zabavljali. Kad muž dovrši pos'o naočiti Gianelo plati bure i odnese ga kući.

Iz Firenze sa štovanjem,
Giovanni Bocaccio



Sjećate li se Filipa i Agnieszke? Istih iz one dvije novele. Prva bi Dobro jutro Margareta, a druga Do re mi fa so la si do. Filipov je posao neizvjestan, ali dobro zarađuje. Pa tako, krenulo njih dvoje u obiteljski posao. Jer sa poslom i parama jest da danas ih imaš, a sutra ih nemaš ih, a živjeti moraš i k’ tome jošte ponešto imati išćeš. Osigurati život, podići djecu na noge i k tom štogod za ugodnu starost koja nikome na teret imati ne bi bila.

„Danas jesi, sutra nisi.“ Filip je pričao Furbiju u onom istom Irish pabu u Miodowoj 3.
„Pravo veliš. Treba zaraditi i pametno uložiti kako bi se oplodilo. Da pruži ti sigurnost. Jer sigurnost u tvoj život donosi mir i spokoj.“ odgovori mu Furbi dok su oboje na ekranu gledali prijenos utakmice Manchester United – Juventus.

I tako, ukratko, Agnieszka i Filip ... Krenuli oni u posao sa nekretnina.



„Dragi, nekretnine su oduvijek bile i jesu dobar posao. Bez obzira na trenutnu situaciju i krizu. Uložiš li novce u banku ili dionice na kraju često izgubiš. Jest da je lijepo dok imaš i dok raste, ali sve se kreće gore dolje i ne pruža sigurnost. Stalno moraš brinuti. Živiš pod stresom. A ovako, kupiš nešto na zgodnoj lokaciji, malo to preurediš i čekaš da cijene porastu, pa to masno prodaš.“ pričala je Agnieszka Filipu svoje poslovne planove.
„Hmmmm“ zamisli se Filip „Imaš pravo.“ uzvrati joj nakon kraćeg razmišljanja.
„Upravo tako dragi.“ Agnieszka sa smiješkom nastavi:
„A i dosadno mi je ... Imam sve ... Našu djecu, tebe, dobar i bezbrižan život. Uživam, al' željela bi se nečim baviti. Aktualizirat’ se. A i ti se nećeš trebati toliko mučiti i stalno iz kuće izbivati potucajući se od nemila do nedraga da nam novce i život priskrbiš. Pa ćemo više vremena biti zajedno i provoditi ga ... Mmmmm ... U krevetu.“ značajno se osmjehne Agnieszka pokazujući Filipu tek slutnju draži koju muškarac u ženi traži.
Pa značajno nastavi:
„Ah, zar nije nam lijepo lješkarit' u mekom svilenom jastuku znajući kako je pred nama veliki produljeni vikend.“ još jednom se nasmiješi i mazno poljubi Filipa.
„Daaaa ... Hoćeš reći pred nama je produljena vikend jebačina?“ otegne se Filipu osmijeh od uha do uha.
„Mmmmmmmmm, nemam ništa protiv nečeg takvog.“ Agnieszka navali na Filipa.



„Uhhhhh ... Toooo ...“ Agnieszka je stenjala dok su zvjezdice prskale mliječnu stazu posred Svemira. A sunce na to samo značajno zatrepće, pa se svijet nasmiješi.
„Uf koja jebačina.“ nasmije se Filip promatrajući u odsjaju njene plavetne oči, ljubeći joj prćast nosić dok mu ova jezikom tanano miluje bradu.
„Dragi, bilo je predivno.“ uzvrati Agnieszka otvorenim smiješkom „Daj ostani još malo u krevetu da se mazimo. To je tako je ugodno ...“ otpovjedi mu želju na što on sa užitkom pristane na još.

I bi upravo tako kako se njih dvoje dogovore. Pa dok je Filip radio i novce kući donosio, Agnieszka ih je oplođivala.
„Draga, postala si prava poslovna žena.“ govorila je Vedrana, dobra prijateljica i supruga Filipovog kolege Furbija koja je jednako tako u životu uživala.
„Samosvjesna si, dobro zarađuješ, uvijek si lijepo dotjerana i uređena. Predivna majka, voziš dobar auto.“ komentirala ja pogledavajući u pravcu automobila koji bi parkiran tik podno terase Palainovke.



Palainovka, stara zagrebačka kavana. Prva kavana u tom dijelu Europe utemeljena davne 1844 godine podno kule što kasnije posta zvjezdarnicom i gdje mlađahni Furbi dobi prve poduke o zvjezdoznanstvu, astronautici i raketoplanima. Sa terase pruža se pogled na Ilirski trg okupan rano jesenskim suncem. I to baš tako kako to samo može pružiti lijeno popodne podno starog kestena što krošnjom širi ugodnu svježinu. Tihi cvrkut ptica u obližnjem se parku miješa sa lavežom pasa koje na šetnju izvode dokone gospođe koje ovdje redovno svraćaju poslijepodnevnu na kavu i trač partiju.



„A moja Vedrana ... Pa ni ti se ne možeš požaliti da ti baš nešto fali! I ti imaš ama baš sve.“ zatitra Agieszkin osmijeh pogledavajući na auto parkiran ispred Palainovke a koji je mamio poglede znatiželjnika.
„Nego pusti sad to. Daj da se mi dogovorimo oko posla sa onim, kako li se zove ... Aha Marko ... Kako ćemo nastupiti. Čovjek je malo tvrd i pravi se pametan. Misli zato što je muško i ima posla sa ženama, k tome plavušama, kako ima posla sa glupačama.“ nastavi Agnieszka.
„Imaš pravo. Misli da smo glupače i kako se ne razumijemo u posao. Nego hajde ... Ovako ... Mi ćemo se praviti glupe, a za to vrijeme ćemo ...“
I tako se žene slože i sve lijepo međusobno dogovore. Kako će nastupiti i kako napraviti dobar posao na kome će osim zarade imati i ugodnu zabavu i to baš onakvu kakvu žene žele.
„Nema tog muškića koji neće stradati zbog malog crnog trokuta.“ obje se u glas zadovoljno osmjehnu.
„Mogu oni biti ne znam kakvi biznismeni, doktori, profesori, inženjeri ... Mogu biti bogati ili siromašni ... Mogu biti pismeni ili nepismeni. Ali kad zatitra glavić, glava, čak i ako ima pameti, e ona tu puno ne pomaže. I baš svi su u tome jednaki.“ obje su se smijale ispijajući kavu na ugodnoj zelenoj terasi Palainovke.



„I tako veliš, pokloni joj auto." Furbi se smješkao dok se FIlip prisjećao riječi kojima je Agnieszka prihvatila njegov poklon. Veselo je zagledavala u smjeru Porschea parkiranog u vrtu obiteljske kuće.
„Carerra! Oduvijek sam željela takvu igračku. Savršeno. I za posao i da Malenka i ja sjednemo u njega i brzo, brže, najbrže se odvezemo u našu kućicu na moru gdje nas čekaš ti."
Kao što pretpostavljate, Malenka bi njihova slatka mala kći u čijim se očima smiješe anđeli.
„Da, dobila je Carreru." odvrati Filip, a Furbi u šali doda:
„A nakon Carrere, je li dobila karu?" na što se bojica nasmiju i veselo nazdrave poslu.

„Marko, Marko, sunce žarko.“ veselo su se smijale Agnieszka i Vedrana ispijajući na terasi Palainovke šampanjac. Uz to, konobar im donese rashlađene jagode sa šlagom.
„Baš kao da smo na Wimbledonu.“ komentirala je obavljeni posao Vedrana.
„As, gem, set, meč!" usklikne obje.

„Što to čine plavuše i što se u međuvremenu zbi?’ pitate se dragi moji malobrojni čitatelji. Vi što navraćate u ovaj zabiti kutak gdje ugodno se provodi vrijeme. No ne brinite, samo za vas, vaš će vam omiljeni pisac sažeto u par slova, skicirati što zbi se oko one kupoprodaje.

Agnieszka se izvijala dok je Marko ispijao jezerce skriveno izmeđ’ njenih bedara.
„Još, joooš. Ah. Daj, daaaj." šaptale su njene prćaste usne dok su ruke plovile kroz njegovu kosu. I tako se ona oblizivala jezikom sve dok u grču nije svršila. Potom usta, rukama se osloni na rub i okrene. Marko, bi na koljenima i uspravi se, te je njegova palica poput pauna strasno poljubi straga. Stali se oni meškoljiti u ritmu strasti sve dok ponovo, ovaj puta oboje, slatko ne ispjevaju pjesmu o ljubavi i njenim plodovima.

„I tako, mjesto da mi samo od njega kupimo onu parcelu, mi sklopile pravi posao. On daje zemlju, mi gradimo kuću, a zatim zajednički prodajemo apartmane. To se zove zajedničko ulaganje." Agnieszka i Vedrana se smiju i gledaju sa terase pred Palainovkom Ilirski trg na koji se polako spušta sumrak.





gotovo

Oznake: Zagrebački dekameron