Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Nedaleko crkve San Brankacija živio Puccio. Bi on vrlo pobožan, a imade mladu i prelijepu ženu pod imenom Isabella. Jednog dana u taj kraj dođe redovnik imenom Don Felice. I odmah otkrije želje Puccia, a i sve što muči i njega i njegovu ženu. Puccio bi naime vrlo pobožan i zato ne mogne puno uživati sa ženom. A Don Felice potajice gledao Isabellu, a i ona njega. Jer bi on naočit, a k tome jošte iskoristi svoj položaj da joj se približi, ter naposljetku njih dvoje se i zavole.
Ljubavi njihovoj jedina prepreka bi gospar Puccio stoga što ovaj nije često izlazio iz svoje kuće. Nu lukavi Don Felice riješi i taj problem. I to tako što Pucciu smisli način kako postati svetac. Reče mu kako mora svakodnevno postiti i k tome jošte svake noći na terasi očenaše i zdravomarije do iza ponoći moliti. Puccio u to povjerova i tako, dok je on molio na terasi, Don Felice je uživao sa njegovom ženom u njegovoj sobi i u njegovoj bračnoj postelji.
Iz Firenzce sa štovanjem,
Giovanni Boccaccio
„Braćo i sestre, tko želi može se ispovjediti.“ pater Očenašek završi nedjeljnu misu.
Stajala je i gledala kako ljudi kreću prema vratima. Kad uvjeri se kako u crkvi nema gotovo nikog, ona se uputi prema ispovjedaonici.
„Pater Očenašek, ispovijedala bi se.“ skrušeno će Valentina i klekne na klupicu u maloj kabini pa nastavi:
„Već me neko vrijeme prati to što sam učinila ... A kako je to škakljivo ... Mislim ... Vi ste jedini kome to mogu slobodno reći.“
„Daaaaaa?“ upitno se ote Očenašeku.
„Griješnica sam. Velika grješnica ... Prevarila sam muža.“ ispali sramežljivo Valentina.
„Kćeri moja ... Pričaj ... Kako to bi? Pričaj ... Olakšaj dušu. Ispovijedi se. Ispovjedna tajna vječni je zavjet na šutnju.“ ponudi joj Očenašek utjehu a ona mu za uzvrat ispriča priču.
Cvijeto Vedranu bi direktor. A na domjenku upozna njegovu ženu, Valentinu. I na prvi pogled među njima stvori se simpatija. Cvijeto se dopadne Valentini, a i ona se dopadne Cvijeti. Sutradan, slučajno, ponovno se susretnu u gradu na otvaranju izložbe slika. Cvijeto je pozove na kavu, a ona to prihvati. I tako, mic po mic, kavu po kavu, oni se zbliže, pa i više od toga. Počeli se oni sastajati, a i više od toga. Redovno na kavi a ponekad i u hotelu Le Petit Eden (Mali Raj). A tamo radili su baš ono što samo ljubavnici raditi mogu. Vedran o tome naravno ne sazna ništa. Cvijeto pak, da sebe osigura i da ovaj što više van kuće izbiva unaprijedi Vedrana, pa ovaj morade puno putovati. Pošalje ga u daleku Moskvu i još dalje u Ameriku da tamo Firmi neke poslove vodi. I tako, dok Vedran je izbivao putujući od nemila do nedraga, čas u daleku Rusiju čas širom Europe, čas u Ameriku, ljubavnici naši žustro se zabavljali. I ne samo da to su činili u Francuskom hotelu, već je Valentina širila nožice i uživala u Cvijeti čak i u svojoj bračnoj postelji. Za oboje bijahu to naročiti užici, jer ne samo da ona ležala je na leđima već je i klečala držeći se za stijenke kreveta. Klečala i stenjala od zadovoljstva dok su iznutra ispiru zvijezdice.
„Pozdravljala sam sunce.“ ispovijedala se Valentina pateru Očenašeku.
„Kako to misliš, kćeri moja. Opiši.“ nutkao ju je Očenašek na ispovijedi.
Veliki Cvijeto je uživao u pogledu na Valentininu uzdignutu guzu dok je mali Cvijeto ulazio u Vedranu.
'Mmmmmmmm ... Volim taj osjećaj.’ mijaukala je mačkica u paru sa mačkom.
Mali Vedran praznu slamu mlati
blogom kara dok se Mare klati.
I dok Vedran svoje komplekse liječi
njeg’va Mare sad pred drugim kleči.
Veli Mare:
‘Samo tako moj golube mili!
Gurni mi ga da bi sretni bili,
obdari me srećom koju tražim
da Vedranu svome rogove sad’ dražim.’
I ju ju!’
„Kćeri moja. Jesi li sigurna kako nitko nije posumnjao u to što radiš?“ prekine Očenašek Valentininu priču.
„Velečasni,“ smjelo odgovori Valentina „sigurna sam da nije. Jer Cvijeto je ljubitelj umjetnosti, a vi znate da se ja bavim slikarstvom. Pa tako, kod mene navraćaju kupci i to i više puta prije no što se odluče za neku sliku. U vrijeme recesije slike se teško prodaju, a slikari jadno žive. I sva sreća kako moj Vedran vani radi i k tome jošte dobre pare u kuću donosi.“ vješta je i uvjerljiva Valentina.
„Predivni aktovi za našu spavaću sobu draga.“ govorio je Cvijeto kad supruzi za rođendan pokloni četiri slike, akvarela.
„Dat ću ih uramit’. I objesit ćemo ih na zid ... S obje strane kreveta.“ veselila se Nataša.
Zatim pažljivije pogleda slike pa nastavi:
„Mmmmmm, a hoćemo li što sa slike činiti?“ upita gledajući Cvijetu izazovnim pogledom.
„Svakako.“ osmijehe se Cvijeto te stane je ljubiti tako da oboje završe kampirajući na podu dnevnog boravka njihovog stana u Zagrebu.
Doš’o Haso kod doktora pa se žali. Pita ga doktor o čemu.
Haso priča: Šećem tako, lijepo vrijeme a na prozoru Fata.
‘Deder Haso svrati na kahvu i rakiju’ veli mi.
Ja svratim, njen Mujo na poslu pa tako kahva i rakija i se mi ufatimo. Kadli … Eto Muje u krivi čas. Vadi pištolj. Hoće da me ubije. Ja priseban pa mu velim:
‘Deder Mujo smiri se. A ti Fato u kujnju i skuvaj kahvu i rakiju dok ja objasnim Muji.' velim pa mu objašnjavam:
‘Mujo jesil’ glup. Ubit ćeš me pa ćeš u zatvor, a Fata će se i dalje kurvati, ali s drugim.’
‘Jes bolan, imaš pravo. Neću te ubiti.’ veli Mujo ‘Bježi, slobodan si.’
Pa mi zajedno popijemo još jednu kahvu i rakiju i ja odem.
Drugi dan se ponovi. Šećem, Fata na prozoru, kahva i rakija, Muje opet nema, mi prionemo kadli utaman Mujo. Ovaj puta hoće da ubije Fatu. A ja opet ‘ladno:
‘Fato, skuvaj kahvu i rakiju dok Muji objasnim. Bolan Mujo, jesil’ glup? Ubit ćeš Fatu, pa ćeš u zatvor a ja ću se i dalje kurvati al’ s drugom.’
‘Jes' bolan, imaš pravo. Fato slobodna si.’ zaključi on, pa mi popijemo kahvu i rakiju i ja fino odem.
Treći dan isto. Samo ovaj puta Mujo hoće da ubije sebe. Ja priseban, Fata ode po kahvu i rakiju pa velim:
‘Mujo, ne budi glup. Ubit ćeš se, a ja ću i dalje jebavati Fatu, ali djecu ti hraniti neću.’
Mujo opet odustane, popijemo mi kahvu i rakiju I ja odem.
‘Haso, razumio sam, no što je s tobom. Zašto si došao kod mene?’ upita ga doktor.
A Haso će: ‘Moj doktore, ja doš’o da pitam hoće li mi tol’ka kahva i rakija škoditi?’
„I to je kćeri moja sve?“ upita Očenašek naglasivši posljednju riječ.
„Ne nije ... Ima još ... Ali ... Bit' ću kratka.“ Valentina nastavlja.
Vedran nikad ne sazna kako njegovom malom Borisu otac je Cvijeto. A kako su i Cvijeto i Nataša u međuvremenu postali kućni prijatelji, to oni malom Borisu krsni kumovi postanu što zbi se u Šestinskoj crkvi podno Sljemena, te opisano je u nekim drugim novelama Zagrebačkg Dekamerona iz ciklusa pod nazivom Čudotvorac.
„I tako oče. Povjerila sam svoju tajnu pred vama i pred Bogom. Učinila sam to imajući u vas obojicu puno povjerenje. Pa vi sada prosudite i preporučite mi pokoru.“ sramežljivo završi Valentina ispovijed nedužno trepćući očima Očenašeku s druge strane drvene rešetke koja dijeli tijesnu kabinu ispovjedaonice župne crkve u Šestinama.
„Kćeri moja, ...“ zamisli se na tren pater Očenašek, pa nastavi „Zgriješila jesi ali .. Ako ćemo pravo ljubav tvoja ploda da ... A svako dijete Njemu milo je. I svi smo mi djeca njegova... Zato naš nebeski otac ne može biti ljut pa nam to zamjeriti. Pa zato ne može biti ni prestrog prema nama, a pogotovo nepravedan biti prema nevinoj dječici koja plod su ljubavi i veze nemaju sa našim grijesima .. A kako za dijete mati brine ni prema njoj On ne može nemilost iskazivati ... Znaš što ...“ zamisli se Očenašek „Ovako ćemo ... Ti lijepo za pokoru izmoli deset očenaša i zdravomarija. I oslikaj oltar u našoj župnoj crkvi, pa ti je u Njegovo ime sve otpušteno, a jednako tako i u naše.“
Valentina je sve to pozorno slušala pa, nakon što ovaj završi, reče:
„Hvala oče. Pokora nije preteška, ali ... No što će biti kasnije? Naime ... Cvijeto i ja ... Mi ... Mi se još ponekad sastajemo ... Čak i uspomene obnavljamo ...“
„Ah, da ...“ osmijehe se Očenašek ne dajući se smesti.
„Bog sve vidi i sve zna ... I sve prašta ... Svi mi smo djeca njegova.“ odmahne Očenašek kolutajući očima prema nebu.
„Ooooooo!“ ote se Valentini „Još jednom vam oče hvala, veliko hvala. I nek’ vas Bog blagoslovi i poživi.“ ozarena usklikne Valentina, pa se veselo uputi pred crkvu gdje čekao je Vedran sa dječjim kolicima:
„Kako je danas lijep i sunčan dan.“ reče veselo i poljubi suprugu, te upita:
„Hoćemo li svi troje na nedjeljnu kavicu u Lagvić?“
„Da dragi. Dan je kao stvoren za obiteljsku šetnju.“ razvuče u osmijeh Valentina gledajući kako Vedran veselo ljuljuška dječja kolica, a kmečavo se djetešce s dudom u ustima široko smiješi.
Cvijeto je došao kući.
„Kako je buduća mama?“ upita Natašu. I da joj poljubac opipavajući njen sad već povelik’ trbuh u kome koturao se novi život.
„Dobro smo ljubavi. I beba i ja.“ osmijehe se slatko Nataša putujući mislima prema Očenašeku i njegovom osmijehu kad sazna za plod njihove zgode ljuvene.
„I zavjetnici su samo ljudi sa svim svojim slabostima i vrlinama.“ pomisli Nataša, osmijehe se Cvijeti i uputi prema se blagovaoni gdje čekao ih je ručak.
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
Bocca di Rossa
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
, Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.