Zagrebački dekameron

petak, 27.06.2008.

Samostanske priče: Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse

Odlučili muž i žena otići na odmor. Nakon pomnog razmatranja odabraše prelijepo jezero koje bi poznato kao meka i raj za ribolovce. Muž, naime, obožavao ribolov, a žena mu, onako pametna i načitana voljela je u miru knjige mudre čitati.

I tako, stigli oni na jezero gdje odmor započne. Svako jutro muž je ustaj’o u cik zore i malim čunom hrlio do sredine jezera gdje najveće ribe grizu. A u svako bi se podne vraćao sa ulovom koji su tad’ zajedno na livadi prepunoj cvijeća pekli i jeli u slast časteći se uz to kruhom i vinom predobrim.

Jednog dana, međutim, muž se iz ribolova vrati ranije no obično.
„Ženo moja, danas sam malčice umoran, pa sam odlučio ranije se vratiti i malo odrijemati. Evo ti riba, pa ih ili ispeci ili pričekaj večer, da ih zajedno u slast pripremimo i pojedemo. Ja sad’ idem spavati.“ reče joj i ostavi ribe, te uistinu legne u postelju i slatkim snom zaspi.
„Evo zgodne prilike da se i ja malo čamcem provezem.“ pomisli na to žena.
Pa sjedne u čamac, upali motor i odveze se na jedno predivno i skrovito mjesto. Okružena rascvjetalim lopočima i blagom vodom jezerskom odluči ona tu baciti sidro. Zatim izvadi svoju knjigu i dok se čamac blago ljuljuškao u ugodnom hladu ispod tende, što ju prethodno razapne, nastavi uživati u slovima i riječima što ih Giovanni onomad zapisa sve u slavu i čast žena u djelu koje Dekameronom nazove.

Ne prođe previše vremena kadli žena spazi kako približava se neki čamac. A u njemu, glavom i bradom, osobno sa zelenim šeširićem na glavi, sjedi ribolovni inspektor.
„Dobar dan gospođo.“ inspektor učtivo pozdravi ženu i nastavi „Što to radite?“
„Čitam knjigu.“ kratko odgovori žena i nastavi „Zar to nije očito?“
„Gospođo, znate li da se nalazite u dijelu jezera rezerviranom za sportski ribolov?“ uzvrati joj inspektor.
„Žao mi je gospodine.“ veli mu žena koja je u međuvremenu shvatila o kome se radi i nastavi:
„Ali kao što vidite ja ne pecam. Samo sjedim u čamcu i čitam dobru knjigu.“
„Da, ali kao što ja vidim, u čamcu imate sav potreban pribor za ribolov.“ uzvrati joj ovaj i nastavi „Zato, što se mene tiče, mogli biste svaki trenutak započeti sa pecanjem.“
„Ali gospodine, pecati niti znam niti imam ribolovnu dozvolu.“ sva je uznevjerena žena.
„Tim više ću biti primoran privesti vas sa sobom i protiv vas podnijeti prekršajnu prijavu.“ veselio se inspektor koji napokon ugrabi žrtvu.
„Ali inspektore, učinite li to onda morate znati da ću ja protiv vas podnijeti krivičnu prijavu.“ uzvrati mu žena „I to zbog silovanja!“
„Ali gospođo, pa ja vas nisam ni dotaknuo.“ sav zbunjen pravda se inspektor.
„Da ali vi imate sav potreban pribor za to i što se mene tiče mogli biste s time započeti svakog trenutka.“ izvali žena.
„Ah, ah gospođo, ostajte u miru i samo lijepo uživajte u predivnom danu.“ snađe se inspektor, upali motor svog čamca i brže bolje odveze se dalje.

I nakon crtice znakovite, evo novele nove koja u slavu vama što misliti znate sa zgodom sveudilj na veselje svekoliko u osmijeh dana radosnog podastire štovatelj vam smjerni.



Bi žustro subotnje dopodne. Sjedili su u kafiću do koga dopire žamor sa obližnjeg trga. Raspravljali su o svemu i svačemu, a napose ženama. Florijan, student računarstva uz kavu pušio je svoju uobičajenu cigaretu, a blizanci, apsolventi medicine Dorijan i Borijan, lijeno su pijuckali voćni sok.
„I tako veliš, zapela ti za oko šefica na poslu.“ blizanci su zafrkavali Forijana.
„Sandra ... Nije mi baš direktno nadređena ... Ja sam tamo ionako samo ispomoć preko ljeta.“ pravda se Florijan koji slini za Sandrom i noćima je doziva k sebi u krevet kako bi u svojim najtajnijim snovima sa zanosom gledao gdje ona, samo za njega, izvodi striptiz.
„Ma samo ti pričaj, ali priznaj da bi je rado odveo u krevet ... Ako ne u krevet, onda barem skinuo da bude k'o od majke rođena.“ ložio je Borijan situaciju.
„I zadivljen gledao kako svršava ili barem glumi da to radi.“ bi zločest Dorijan.
„Znaš li da su na poslu veze nepoželjne, pogotovo seksualne? A tek sa šeficama, mogao bi nastradati! Kad diplomiraš tamo bi trebao početi raditi, kaj ne?“ Borijan bi dobronamjeran.
„Lako se vama zafrkavati. Da je vidite vi bi špricali po pločicama mrtvačnice.“ ne ostaje im dužan Florijan.
„Možda, ali mi smo blizanci ...“ počne Borijan.
„A oni sve rade u paru. Isto misle, ...“ nastavi Dorijan.
„Isto ševe, ...“ cerekao se Borijan.
„Pardon, istovremeno!“ značajno ubaci Dorijan „Ala bi uživala sa dva kurčića. Sandra!“ naglasi posljednju riječ.
„Mjerila bi, a ne bi znala koji je čiji ...“ prasne u smijeh Borijan.
„Ali oba bi joj se svidjela i ne bi se sa njih skidala. Natakla bi se i sprijeda i straga.“ urnebesan bi Dorijan i doda „Eeee ... za to se još moramo dogovoriti. Tko će sprijeda a tko straga?“
„Samo sa glynaicolom molim.“ Borijan je branio struku.




'Mmmmmmmm, kako ću ti promiješati one tvoje slatke kuglice. Zubima grickati glavicu kurčića i lizati sladoled.' euforična Zvončica pred webcamom mazi svoje grudi.
'Skini grudnjak.' s druge strane se čuje teško dahtanje.
'Neeee ... Još neću. Prvo ću jahati na tvom belzebubu dok barem tri puta ne svršim i ne isišem ti sve sokove. Tada ću te vezati i pred tobom se skinuti do kraja. Zatim ćemo se nas dvije maziti i maziti i maziti i ljubiti i onda ...'' nadovezala se Sandra praveći se kako masira Zvončicu i promatrajući pri tom preko ekrana laptopa napaljene blizance kako sline i suludo kolutaju očima.

Dragi čitatelji, ostali ste zapanjeni ovim prizorom? Sandra i njena prijateljica Zvončica, koju već poznajete, u akciji su ni same ne znajući da se s druge strane weba nalazi zločesti trio koji je onomad u kafiću sve lijepo dogovorio i skovao plan.
„Veliš, uhvatio si je na onom sajtu ... secretdate. com.“ blizanci su bili znatiželjni.
„Da i to sasvim slučajno. Pozvala me da joj sredim laptop, a ja u history logu otkrio kako posjećuje tu čuvenu stranicu. Čak sam joj hakirao nik i malo se, onako potajice da ne primijeti, informirao što sve Tigrica tamo radi.“ pričao je Florijan.
„Ma vidi ti frigidne Sandre. Ona je Tigrica, prava Tigrica!“ usklikne Dorijan.
„Na poslu led, a na internetu ... Med i jebačina“ šaljivo namiguje Borijan.
„Poroci tajni, vrline javne. Dražesni poroci tajni.“ smije se Dorijan.
„Što onda čekamo. Hoćemo se malo poigrati?“ vragoljasto zazvižde blizanci.
I veselo društvo skuje plan kako namamiti i skinuti Tigricu, a sve da frigidna Sandra ne spozna u što onako nevoljna i jadna upadne i što ju nesretnicu snađe.

'jesi li za igru istine?' kuckao je isto veče na laptopu Siberian.
'istine?' otipka s druge strane cybera Tigrica.
'striptiz. tko se prvi do kraja skine zove drugog na dejt' ponovo otipka Siberian.
'ok. ali neka nas bude vise. dovest cu prijateljicu. ti dovedi prijatelja.' hrabra je Tigrica.

I tako Tigrica u igru uključi Zvončicu. Zvončica je tražila uzbuđenja koja joj šutljivi Zvonkec iz prethodne novele nije pružao. Zvonko bi naime uvečer, pod izlikom kako ima nezavršenog posla, sjedao za laptop i kuckao po fejsu.
„Sa Zvonkom je taaaako dosadno. Baš ćemo se lijepo zabavljati,“ veselila se Zvončica.
„I od njih napraviti budale.“ zlobna je Sandra na što Zvončica namigne, a obje se slatko nasmiju.

Plesačice su se preko ekrana unosile ravno u lice, a blizanaca koji su balavo slinili ni sami ne vjerujući da je tako nešto moguće. No kada su se do kraja uspalili ton ostane bez slike.
„Klik, isključeni ste. Dalje se igrajte sami.“ hihotale su s druge strane vesele plesačice.
„Ali ... Nismo se tako dogovorili.“ u glas su se bunili blizanci.
„Au revoir Siberiane i prijatelju. Između nas je gotovo. La storia e finita. Dalje se igraj sam.“ odrješita Sandra isključi vezu.
„Jesmo ih namagarčile!“ hihotale su u glas.
„A jesam li ti rekla? Na Internetu je lako naći žrtvu i iz nje napraviti budalu.“ vesela Sandra priča Zvončici.
„Ah da. Napokon malo zabave uz onog dosadnog Zvonka. Ponekad požalim što nisam razvedena kao ti, pa da odem korak dalje.“ smiješka se Zvončica.
„Da, ali treba biti oprezan, jer na netu ima svašta.“ zaključi Sandra veselu djevojačku večer.

„Ma vidi ti njih. Mi ispali papci.“ žalosni su blizanci.
„Ne brinite. Sve sam snimio. Evo par njihovih fotki.“ siguran je Florijan čiji nick je Siberian. Dorijan i Borijan bili su mala laž za djevojke kako Florijan ne bi izgubio posao, jer ... Ne možeš se sa rogatim bosti.
„Uuuuuu, što su dobre. Izvrsno si to uhvatio.“ komentira Borijan.
„Znaš što, da mi njihove fotke stavimo na fejs, pa to lijepo razglasimo. Neka narod lajka.“ započne priču Dorijan.
„Ali prije toga im pošaljemo mejl u kome im time priprijetimo ...“ nadoveže se Borijan.
„Pa da vidimo što će napraviti?“ upadne mu u glas Dorijan.
„Sigurno će u zemlju propasti od stida!“ namigne očima Borijan
„A mi ih onda možda skinemo do kraja.“ konzekventan bi Dorijan.
„Ne možda već sigurno, jer ćemo ih lijepo ucijeniti ...“ Borijan je dalje razvijao misao koju zaključi opaki Dorijan:
„Pa će morati pristati na naše uvijete: ‘Striptiz u živo. I to pred nama. Oko štange.'“
I tako nakon podosta natezanja Florijan nevoljko pristane na prljavu igru do kraja koju predlože i utanače opaki blizanci.



Sandra uđe u ured i pridigne telefonsku slušalicu:
„Nevenka, molim vas jednu kavu.“ reče sekretarici nakon čega otvori poštu na stolu. Zatim uključi laptop i otvori poslovni mailbox. Pročitala je poslovnu poštu, odgovorila je na pokoji mail. Nakon toga se protegne, lijeno otvori eksplorer i otipka: ‘www.gmail.com’ , pa se logira na svoj tajni mail. Tajni mailbox bi gotovo prazan, samo jednan novi mail: siberian@yahoo.com.
„Hahaha, što hoće taj dečec? Jučer sam ga makla.“ pomisli, a zatim se malo zamisli, pa ipak otvori mail uz misao „Prije no što ga pošaljem u vječni pokoj."
Čitajući tekst sa ekrana prođu je žmarci, a krv joj navre u glavu. Zastane i zamisli se te otipka telefonski broj:
„Zvonka, imam nešto što moramo raspraviti.“

„Ma što mi je trebalo petljati se u to. Eto, sad će moje slike izaći na Internetu.“ žestila se Zvončica.
„Zvonka, smiri se. Tko će te prepoznati?“ Sandra je nastojala zadržati hladnokrvnost.
„Pitaš tko? Svi! Prvo moj Zvonko ... Ako tamo zaluta, a zalutat’ će, sigurno će zalutati. Ne znam što on inače toliko radi na netu, ali možda i on posjećuje tu stranicu. I fejs. Onako, iz zabave kao što smo i mi išle tamo i ...“ histerizira dalje Zvončica i ubaci:
„A kad dođem u školu na roditeljski? Ajme majko moja! Netko od roditelja će me prepoznati i podrugljivo mi se smiješiti. Znaš, takva stvar se brzo pročuju i proširi ...“ gotovo je plakala.
„Ja bi se imala puno više razloga od tebe brinuti. Saznaju li u firmi za fotke ja sam gotova. Ti barem imaš obitelj. A mene će svi gledati i ne samo se rugati već će mi generalni dati otkaz. I kud ću tad’? A kod kuće sam sama. Sve sam zapustila zbog karijere.“ Sandra je nastojala zadržati privid mirnoće iako je kuhala k’o nikad’ do tad':
„Jesam glupača. Guska! Mogla sam misliti da će se tako završiti. Prije ili kasnije.“ kipjela je u sebi.
„Ma daj. A kad’ me se Zvonko odrekne, pa kad’ me negdje prepoznaju. Pa i u uredu me mogu prepoznati. Ionako mnogi potajno u radno vrijeme švrljaju Internetom i zabušavaju sve u šesnaest.“ uporna je dalje Zvončica.
„Znaš što!? Lijepo ćemo im odgovoriti da pristajemo, ali ne na to što žele oni već da iskeširamo lovu.“ Sandra pokušava popraviti situaciju.

‘lova nas ne zanima. striptiz pred nama u zivo ili fotke na sajt ... pa se veselite’ zločesti Dorijan diktirao Florijanu što da piše.
„I još dodaj ovo“:
‘ocekujemo uzbudljivo donje rublje. cipkasto.’ završi Sandra čitajući Zvončici njihov odgovor na ponudu kada su se isto popodne našle na kavi.
„Ajme meni majko moja, još ću i to morati kupovati! Ono što sam imala strunulo je uz onog mog mamlaza koji ništa ne primjećuje osim ekrana i tipki, pa sam od toga odustala.“

Nemajući kuda pozvonile su na vrata u Torbarevoj. Otvorivši vrata Sandra se nemalo iznenadi kada ugleda poznati lik:
„Florijan.“ ote joj se.
„Ti ga poznaš?“ upita je tiho Sunčica.
„Da, radi kod mene u Informatici. Pripomoć preko ljeta. A ja ga mislila uzeti kad diplomira. Baš sam glupača!“ šapnuće joj Sandra.

Što je tu. Dorijan je ubacio muzičku podlogu i tužne plesačice započnu svoj show. I opet se ponovi isto samo sada više nisu bile tako opake kao onomad na netu.
„Nekako su tihe. K’o da gledaju smrt.” međusobno su komentirali blizanci.
I Florijan bi tih. Nervozno je pušio cigaretu za cigaretom i promatrao. Kad su došle do gaćica i grudnjaka blizanci veselo zaurlaše:
„Toooooo, do kraja.“
Florijan tad ustane, isključi muziku, rukom zaustavi obje, pa im kaže:
„Bilo je dosta. Nismo toliko opaki da bi išli do kraja. Neka ovo bude pouka da kad se zafrkavate nikada, ama baš nikada, ne povrijedite drugu stranu.“
„Upravo tako.“ pridruži mu se Borijan kome situacija bi jednako neugodna.
Jedino se opaki Dorijan nećkao, ali na kraju pristane i on.

Studenti ih potom ponude pićem i keksima, te pred njima obrišu fotografije na Florijanovom laptopu, a za uspomenu na (ne)zgodu im prethodno snime i uruče DVD sa njihovom predstavom na webcamu.
„Mala uspomena. Sada same odgovarate za snimke ako se negdje pojave, slučajno ili namjerno. I oprostite ako možete kao što znamo da zaboraviti nećete.“ skrušen je Dorijan.

Sutradan ležeći u krevetu i čekajući Zvončicu, Zvonko se nemalo iznenadi kad je ugleda u prozirnom negližeu ispod koga je čipkasto seksi rublje. Isto ono koje ona potajice, da joj ne sazna muž, kupi u butiku za show kod studenata.
„Zvone moj, a sada nastupa Zvončica. Samo za tebe.“ reče mu, ubaci CD sa poznatom muzikom iz Torbareve i započne svoj čarobni ples.
„Kojeg li ugodnog iznenađenja. I sve to za mene.“ pita sa nevjericom Zvonko.
„Da, samo za tvoje oči.“ prozbori Zvončica, pa nakon što skine se do kraja sjedne na njega unijevši mu mačkicu u lice i sa smiješkom zapovjedno reče:
„A sada nešto za tebe, ali samo za mene.“
Vidno uzbuđeno Zvonko je odozdo primi, ispruži jezik i prihvati se posla.



Ustima uje vlačila velikog bedaka. U nastupu srasti zubima je grickala kožicu koja više nije štitila ćelavu glavicu. Stenjao je. Rukama joj je milovao glavu i ritmično je povlačio gore dolje gore dolje gore dolje .... Odjednom je blago odmakne i sa smiješkom se pridigne ponad nje.
„Zabij taj kurac u mene.“ reče Sandra zapovjedno.
I on ga zabije, te je stane silovito fukati. Nutra van nutra van nutra van ... A ona, kao da je od gume, hopla, nogama ga prihvati oko vrata i čvrsto privuče ka sebi. Svrši uz jecanje osjetivši kako se u njoj rasprskavaju kapi života koje joj toliko nedostaju.
Poslije, dok su zagrljeni ležali u krevetu, glave naslonjene na njegova prsa Sandra upita:
„Florijane, zašto si dao otkaz kada te nitko nije tražio?“
„Nisam mogao podnijeti situaciju, a i preduhitrio sam te. Da nisam ja tebi, ti bi ga dala meni.“ odgovori joj.
„Moj dečko. Tako si drag. Znaš ... Sada mi je drago što se to dogodilo, jer ti ne bi bio tu.“ raznježi se Sandra.
„Ionako imam jednu ponudu za posao poslije faksa. Mislim da ću je prihvatiti. Radi se o sap.com.“ reče Florijan.
„Da, znam za njih. Započeli smo pregovore i tko zna, kroz godinu dvije možda se sretnemo u firmi.“ prozbori Sandra.
„Nisam siguran. Ne bi bilo profesionalno.“ uzvrati joj Florijan.
„Točno. Ne bi mogli biti zajedno.“ sjetno će Sandra.
„Želim biti s tobom.“ ubaci zaljubljeni Florijan.
„I ja s tobom.“ sretna Sandra zaključi novelu novom zapovjedi:
„A sad me izjebi do kraja."




(gotovo)

Oznake: Zagrebački dekameron