Zagrebački dekameron

ponedjeljak, 19.05.2008.

Samostanske priče: Do re mi

Bi jedan ljubavnik koji je uzdisao zbog odvojenosti od svoje drage. To bi toliko da na kraju od vatre strasti i udaljenosti on onemoća. Nu ljubav i dalje vladala je njegovim bićem i ispraznila mu srce strpljenjem, a tijelo izmorila duhom. Život bez voljene smatraše obmanom, pa ga je vrijeme razaralo. Koliko mnogo dana nije imao mira čeznući za njom? Koliko mnogo noći bol za njom držala ga je budnim? Iscrpi se njegovo tijelo, a ranjeno ga srce preobrati u vapaje tuge. Dao bi on tisuće života samo za jedan gutljaj iz pehara njenog prisustva, ali uzalud. Doktori ne znadoše lijeka za njeg’ čak i prijatelji ponekad izbjegavahu njegovo društvo. Čak ni vidari ne imadoše melema za njega onako bolesnog od ljubavi sve dok ga milost voljene ne spasi.

„I tako veliš, zbi se to u onom tvom klubu.“ komentira Furbi.
„Nije on samo moj. I ti tamo zalaziš.“ nadoveže se Filip.
„Naravno. Stanujem u blizini, pa ponekad skoknem na piće. Ali za razliku od tebe ne napastujem djevojke. Samo ih gledam.“ smije se Furbi i značajno podcrtavajući riječ ‘Djevojke'.
„Ne zajebavaj me. Svakome se to može dogoditi.“ uzvraća Filip.
„Da, ali treba biti ne znam što, pa je pokupiti doma da bi u krevetu otkrio kako je ona on.“ grohotom se smije Furbi.
„Jebiga, živom čovjeku se svašta događa.“ opravdava se Filip.
„Pogotovo ako je pijan k’o letva.“ smije se dalje Furbi.
„Kao da se ti nikada nisi napio? Samo mi to nemoj pričati!“ cinički uzvraća Filip.
„Jesam,ali nisam radio takve gluposti. I kako je bilo? Tko je koga na kraju poševio?“ kroz smijeh nastavlja Furbi.
„Niko nikoga. Kad sam vidio što sam doveo doma smrz’o sam se. I još se uvijek ne mogu oporaviti od šoka.“ uzvrati mu Filip.
„Hoćeš reći da ti se od šoka još uvijek ne može dignuti. Tako je to kad šaraš okolo dok se tvoja Agnieszka sa blizancima brčka na moru.“ u šali dodaje Furbi pa nastavlja:
„Ne brini stari, sve ovo ostaje među nama.“
„Imaš pravo. Što bi dao da sam sada sa njom i da se izležavamo na plaži podno borova.“ sanjarski ubaci Filip.
„Miris mora, šum valova, plavo nebo i poneki komad koji prođe onako, u tvojoj blizini zanosno mrdajući guzom, a ti joj ispod haljine nazireš bradavice na grudima.“ ubacuje Furbi.
„Imaš pravo, to bi me oporavilo. He, he, he. Ni ti nisi daleko od mene i mojih razmišljanja.“ smije se Filip.



Napokon drvo njegove čežnje urodi plodom očaja, a vatra njegove nade pade u pepeo. Jedne noći više ne mogne izdržati ter izađe iz kuće i uputi se ka baru. Odjednom, za njim krenu stražar. On se dade u bijeg no stražar ga je u stopu pratio. Malo zatim se i drugi stražari udružiše i zagradiše sve prolaze umornome. Jadnik iz svega srca zaplače i trčao tamo amo sebi u njedra jecajući:
"Mora da je ovaj stražar moj anđeo smrti dok me ovako brzo prati ili je neki razbojnik koji mi želi nauditi."
Noge su ga nosile snagom čovjeka raskrvavljena strijelom ljubavi. Srce mu je bilo očajno. Kad došao je do zida vrta i teškom mukom uz njega se uspeo jer zid bi visok, pa on svoj život zanemari i sa zida sunovrati u vrt. A onda, u vrtu, tamo, ugleda svoju voljenu sa svjetiljkom u ruci kako traži izgubljeni prsten. Kad je ljubavnik predanoga srca tako ugleda, on udahne duboko i podiže svoje ruke u molitvi, plačući:
"O, Bože! Slavljen neka je stražar. Daruj mu bogatstvo i dug život. Jer stražar bi Gabriel koji vodio je ovog siromaha ali bi Israel koji mu ponovo udahne život!"

Agnieszka je uživala na plaži. Blizanci su se radosno brčkali u plićaku dok se ona izležavala na prostirci ovlaš bačenoj na kamenu stijenu, tik podno mirisnog hlada borova.
„Kako je to lijepo. Kad bi mogla, zauvijek bi ovdje ostala. Oko mene beskrajno plavetnilo mora i neba.“ razmišljala je i gledala Galeba koji se kupao u moru.
„Kako je snažan, širokih ramena sa pločicama mjesto škembe onog mog blentavog Filipa. Pravi Adonis frčkave kose i velikog kurca. Jebač, moj jebač.“
I pri pomisli na prošlu noć koju su proveli zajedno dok su blizanci blaženo spavali u hotelu odmah se ovlaži između nogu. Zaklopi oči, pa se počne prisjećati.

„Mama, mama i mi bi s tobom!“ u glas govorili su blizanci.
„Mama ide tamo gdje vi još ne možete. Drugi puta, kada malo odrastete. A sada na spavanje. Tko prije zaspi sutra dobije sladoled.“ reče im utješivši ih na odlasku poljupcima u čelo. A blizanci su odmah zažmirili i počeli brojati ovce kako bi što prije zaspali. Pri tom bi katkad po skrivećki svaki od njih otvorio jedno oko da provjeri je li onaj drugi spava.
A tamo ju je čekao Galeb. Prvo su sjedili na terasi uz more da bi zatim otišli u bar i na kraju naravno, u krevet. Galeb je bio tvrd i postojan. Ljubio joj je grudi, grickao bradavice i polako se jezikom spuštao prema mačkici. A one se izvijala i umiljato miješala bokovima. Kad osjeti njegov jezik na svom pubisu samo zastenje:
„To, tooo, oooo.“
I oni tako nastave sve dok ne svrše. No tu ne bi kraj. Ponovo živne kad osjeti kako onaj tko misli svojom glavom ulazi u nju. Polako i ritmično, zatim sve brže i brže da bi joj se na kraju glava rasprsnula u tisuće zvijezdica što čine vatromet sitnih kapi.
„To volim. Kakvi kondomi.“ pomisli, a zatim pohotno skoči na Galeba koji je ležao ispod nje. Njegov alat bio je i dalje tvrd.
„Vjerojatno uzima tablete ali neka, želim ovako uživati čitavu noć!“ i Agnieszka nastavi jahati na valovima sreće.

Probudio ju je povjetarac u krošnjama borova preko kojih je dopirao šum morskih valova. Sa plaže, podno kamene stijene, dopirali su zvuci razdraganih kupača, a on je bio iznad nje. Opet ju je ljubio.
„Neeemoj sada. Vidjet će nas djeca.“ reče odguravajući ga rukom..
„Neće, dao sam im svakome po deset kuna da si idu kupiti sladoled.“ rekao je.
„Zaista? I što su rekli?“ uplašeno ga upita Agnieszka.
„Rekao sam im da je to naša mala tajna i da je nitko, baš nitko drugi ne smije saznati. Čak ni mama.“ sa smiješkom joj odgovori Galeb.
„Dođi moj jebaču. Naguzi me sad.“ reče Agnieszka gotovo zapovjedno kleknuvši na prostirku i skrenuvši pogled prema moru „Morat ću poraditi na tome da blizanci ne postanu blentavi kao onaj Filip, njihov otac.“ pomisli prije no što se opet preda putenim užitcima.



„I tako, preko sladoleda do kreveta, pardon do jebačine.“ zadirkivalo je veselo društvance iz lokalnog kafića na drugoj strane rive u kojem se okupljaju morski vukovi, galebovi i ostale rjetke zvjerke.

A za to vrijeme, u dalekoj Varšavi Filip je sjedio u Varšavi uz laptop i kuckao mail Agnieszki na Jadran:
„Ljubavi moja,
Hvala ti na mejlu. Kako je cudesan svijet kada se mozemo ovako dopisivati. Ne brini za mene. Sve je u redu iako te ponekad pozelim pofukati ali ... daleko si. Ne boj se kao sto se ni ja ne bojim. Znas kako sam ti vjeran i znam da si mi vjerna. Kada se vratis zakljucat cemo se u spavacu sobu i cijeli vikend necemo iz nje izlaziti. Toliko toga ti zelim dati a narocito moga.
Inace je sve u redu. Izbjegavam kuhanje iako ponekad, tu i tamo, nesto skuham. Uglavnom ispecem jaja, meso a ponekad skuham žurek. Sa kobasom i jajem, tvrdo kuhanim, dakako. Onako po staropolskie. Salatku znam napraviti ali je pravim na onaj moj nacin, bez kupusa, pa nije salatka nego salata. Svakim novim kuhanjem sam se sebi divim kako iz dana u dan napredujem. Jucer sam recimo pekao meso sa krumpirom u onoj carobnoj vrecici kako ne bi trebao prati pecnicu. Uglavnom jedem u kantini na poslu. I mogu ti reci da sam jos uvijek zdrav iako ponekad od tog silnog kupusa dobijem proljev. A i prdi mi se. Nikako mi ne pase kupus na nacin i u kolicinama koliko ga vi jedete. A i piletine mi je vec na vrh glave. Kurczak, kurczak, kurczak! Ili u najboljem slucaju wiepsowa. Zazelio sam se jadranske ribe, sipica a bogami ni nesto ispod peke ne bi mi lose sjelo. Nadam se da uzivas u plodovima mora i rosati a ni crni risoto ili kozice na naglo nisu lose. Samo uzivaj, Lumbarda i Korcula su predivni. Ljubim te po citavom tijelu a narocito izmedju nogu.
Tvoj Filip“
„Nakon onog neugodnog događaja trebat će mi oporavak i lijek. Samo me Agnieszka može izliječiti.“ pomisli Filip i klikne na ‘Send’.

Nakon nekog vremena stigne mu preko replya potvrđujući čudesnost komunikacije preko Interneta:
„Ljubavi moja,
Ovdje je prelijepo. Blizanci uzivaju i brckaju se u moru dok ja lezim na plazi ispod borova i mislim na tebe. Predivno. Ponesto sam naucila hrvatski pa se vec mogu kako tako sporazumijevati. Nedostajes i ti meni ali sve cemo to nadoknaditi kada dodjem u nas dom. Sve ono osnovno a i ponesto naprednije.
Pusa od blizanaca i mene. Ljubim te po cijelom tijelu,
Agnieszka“
Napisavši maill Agnieszka se otputi u kupaonicu kako bi se uredila za večernji izlazak što ga dogovori sa Galebom.



Zaista, njegove riječi bjehu istinite, jer spozna skrivenu pravednost u ovom, naizgled, okrutnom stražarevom nastupu i shvati koliko se mnogo skrivene milosti nalazi iza tih vela. U gnjevu, stražar ga je poveo žednog, iz pustinje ljubavi, i doveo ga do mora ljubavi njegove voljene. Obasjao je tamnu noć odsustva svjetlom ponovnog ujedinjenja. Vodio je udaljenoga u vrt njene blizine i uputio njegovo bolesno srce do vidara duše. Sada, da je ljubavnik mogao vidjeti budućnost, blagosiljao bi stražara od samog početka. Molio bi se za njega i pravdu bi vidio u njegovoj okrutnosti, ali zbog toga što mu je kraj bio skriven iza vela, isprva je patio i bunio se.
Oni koji putuju po dolini znanja zbog toga što vide kraj na početku mogu nazrijeti mir u ratu i prijateljstvo u ljutnji.

Kroz prozor stana u Varšavi Furbi je promatrao gužvu što se polako stvarala na trgu. Iz sobe dovoljno svijetle da bi izgledala sunčano i dovoljno hladne kako bi ljeti bila ugodna bila. Sa radija su dopirali zvuci.
„Radio Kolor, jedini kolor na što trži FM.“ spiker je ponekad prekidao ugodnu muziku.
I odjednom, naizgled bez razloga, ali sa smiješkom na licu otputi se ka stolu, uzme mobitel i otipka sms:
'Ljubavi, jedva cekam da dodjes. Pusa.’
Ne prođe dugo dok mu ne stigne odgovor iz Zagreba:
'I ja. Dolazim u cetvrtak. Pusa.




gotovo

Oznake: Zagrebački dekameron