Zagrebački dekameron

ponedjeljak, 31.12.2007.

Priče iz Maksimirske šume: La Mariposa ala cart

Ovo je moj život, a ne bajka.

Snijeg sa polako otapao sa krovova puneći lokve što se izjutra smrzavaju i stvaraju poledicu. Na Dubravkinom putu, podno Nove Vesi, zimzelene krošnje smreka i jela odavale su oku ugodan prizor hladnog zimskog dana što nazire se kroz ogoljele krošnje hrasta, bukve i graba. Gledajući kroz prozor od inja čaroliju zimskog jutra, Stela je pokušavala odgonetnuti hoće li magličasta koprena ponovo okovati grad.
„Trebala sam promijeniti akumulator.“ razmišljala je otvarajući vrata smrznutog automobila.

Uz jutarnju kavu i cigaretu djevojke su komentirala događaje.
„Noćas je zabava. Stela, hoćeš li navratiti u Klub?“ pitala je crvenokosa Tami koja u životu ponajprije traži uzbuđenja i provode.
„Naravno. Ne propuštam ni jednu vučju zabavu.“ odgovori Stela sa smiješkom.
„Nema zabave do vučje zabave.“ ubaci se Ada, najstarija među njima i doda „Ali pustimo zabavu, jer danas zatvaramo broj za tisak. Znate glavnu, ne treba nam još jedna frka.“ doda Ada.
„Zašto je Frida takva?“ zapita Tami, najmlađa među vučicama, aludirajući na glavnu urednicu.
„Boji se konkurencije. Zato svaku koja pokaže višak ambicija ili pokori ili ukloni. Želi ostati prva do gazde, Zeva.“ odgovori Ada.
„Znači li to da ti nemaš ambicije postati alfa?“ znatiželjno upita Stela fiksirajući Adu u oči.
„Jednako kao i ti ali ... Karijeru treba graditi strpljivo. Penjati se polako i sigurno, a ne gurati se kao ti. Ovdje ili negdje drugdje. Svejedno ... Svijet je prepun šansi koje samo treba znati prepoznati i iskoristiti“ sa smiješkom će Ada.
„Misliš li da sam previše agresivna?“ upita Stela.
„Ponekad jesi. Ali ... Sve je u redu. Mi vučice smo takve. Nesputane u svakom pogledu a pogotovo što se tiče karijere.“ nasmija se Ada.
„I zabave.“ kroz smijeh doda Tami.
„Djevojke dosta priče. Do podneva na svom stolu želim gotov broj.“ kroz otvorena vrata susjedne sobe začu se odriješit glas glavne urednice.
„Frida, je čula sve. Ubuduće moram biti pažljivija.“ pomisli Stela i prione na posao.



Šuma je bila tiha kadli se iza humka, između suhih grana, pojavi vuk i krene prema djevojčici. Djevojčica se uplaši, ali netom prije no što se uspije približiti djevojčici, vuk uleti u stupicu.
„Joj boli. Pomozi mi. Auuuuuuu.“ bolno je urlikao vuk „Pomozi mi pa ću te valjano nagraditi.“
„Baš kao u priči.“ pomisli djevojčica, pa ga znatiželjno upita „Što ću dobiti za uzvrat ako ti pomognem? Kako ću znati da mi nećeš nauditi, da me za zahvalnost nećeš ubiti, pojesti i ostaviti samo da ovdje trune moj kostur?“
„Pogrešna pitanja djevojčice. Jednostavno ... Moraš mi vjerovati.“ reče joj vuk.
„Dobro vuče. Riskirat’ ću pa što bude.“ reče djevojčica nakon kraćeg razmišljanja. Zatim otvori stupicu, te poveže ozlijeđenu vučju šapu ljekovitim biljem.
„Eto, sad si slobodan i radi što god hoćeš.“ djevojčica završi.
„Hvala ti.“ reče vuk, pa joj blago joj stavi šapu na ruku i nastavi „Ne boj se.“
Potom se vuk uhvati za trepavicu, otkine jednu dlaku i pružidjevojčici. Pa kaže:
„Evo ti moje trepavice. Koristi se njome i budi mudra. Od sada ćeš znati tko dobar je, a tko loš. Samo ga pogledaj vučjim očima i sve ćeš odmah znati. Ali zapamti, zapamti da postoji samo jedno pitanje koje je vrijedno postaviti. Pitanje glasi: ‘Gdje je duša?'“
„Hvala ti vuče.“ odgovori mu djevojčica.
„Ne zahvaljuj mi unaprijed. Imati vučji vid ponekad opterećuje i može ti se dogoditi da ostaneš sama. U svakom slučaju želim ti sreću.“ reče joj vuk i ode svojim putem.



„Lijepa priča.“ govorio je Furbi sjedeći za šankom Kluba uzvraćajući pogled Steli koja ga je pozorno promatrala.
„Znaš li koja je razlika između prasca i novopostavljenog direktora? Nikakva, Za šest mjeseci obojica su svinje.“
Oboje se nasmiju, a Stela na to vragoljasto ubaci:
„Ti o Fridi?“
„Ne. Otkud ti takva ideja i mišljenje o njoj?“ upita je Furbi.
„Priča se.“ Stela se zagonetno nasmiješi „Što to zapravo tako strogo povjerljivo radite? Svaki puta kad dođeš u ured ona zatvara vrata svoje sobe. Inače nema taj običaj.“
„Čini se da počinje zabava.“ glasno je prekine Furbi „Eno na pozornici je show, a muzika je postala glasna.“
„Čujem te. Imam osjetljiv sluh. I godina manje ego ti, dječače moj prelijepi.“ pomisli Stela, pa mu šapne na uho:
„Kraljice plešu. Hoćeš li nam se poslije pridružiti? Auuuuuuuuuuu.“ Stela mu se unese u lice, a zatim ode plesati.
„Jesam li to čuo vuka ili mi se to pričinja od pića.“ razmišljao je Furbi gledajući kako Stela ritmično korača na putu prema pozornici izazovno mašući tijelom na kom se odozada isticala njena prćasta stražnjica.

Show na pozornici bi poput kabarea.
„Baš zabavno.“ razmišljao je Furbi kadli na ramenima osjeti nečiju ruku. Trgne se i okrene:
„Zev, otkud ti? Bok.“ usklikne.
„Pitanje je otkud ti!“ uzvrati mu Zev.
„Frida! Nisam vas u prvi trenutak zapazio.“ Furbi se obrati Zevovoj pratilji.
„Izašli smo van ... Tvrtka je na okupu. Naš običaj.“ objašnjavala je Frida pokazujući na podij.

Sjedili su za šankom i veselo čavrljali. Smijali se na svoj i tuđi račun.
Dragi Bože, daj mi mudrosti da razumijem svog šefa, ljubavi da mu oprostim, strpljenja da razumijem njegova djela, ali dragi Bože nemoj mi dati snage jer ako mi je daš razbit ću mu glavu.

Pita žena muža: ‘Jesi li rekao šefu da ne možemo živjeti od tvoje plaće?’ ‘Jesam.’ veli muž. ‘I što je šef na to rekao?’ žena bi uporna. ‘Da se razvedem.’ odgovori muž.

Tajnica se obrati šefu: ’Šefe, znam da se bojite poslovne špijunaže, ali to nije razlog da mi tri puta dnevno gledate pod suknju.’
.
Smijući se šalama Furbi je promatrao Stelu.
„Mala je prava.“ razmišljao je „Trebao bi s njom nešto otplesati.“
„Hej a znaš li onaj? Koja je razlika između tajnice plavuše i tajnice crnke. Crnka veli: ‘Dobro jutro šefe.’ a plavuša: ‘Jutro je šefe.’.“ ubaci se u priču Zev.
„A znaš li ovaj?“ doda Frida pa nastavi „Po čemu se muškarci razlikuju od svinja? Po tome što, kad se napiju, svinje ne postaju muškarci.“



Tri djevojke plesale su i nisu marile za ostale plesače. Plesače koji se samo gledaju ili plesače koji međusobno izmjenjuju cjelove. Stela, Ada i Tami, poput vučica, laganim koracima jedva da su doticale podij koji se kupao u obilju svjetla. Velika kugla sa tisuću stakalca okretala se i reflektirala crvene, plave, žute, zelene i bijele zrake dok je bljeskalica ritmično bacala treperavu svjetlost. Svjetlost je na trenutke nestajala u mraku i opet se budila. Svaka je djevojka bila rasna poput vučice i izuzetna na svoj jedinstveno poseban način. Na crvenokosoj se ističe zlatna narukvica optočena zelenim smaragdima. Crnokosa ima tetovažu leptirice na desnoj ruci i lijevom bedru te biserni lančić oko vrata. Plavuša upečatljivo šminka raznobojne oči a prsti desne ruke prepuni su prstenja od dragog kamenja.
„La Mariposa ala cart.“ motale su se Furbiju misli po glavi gledajući crnokosu Stelu i njene istetovirane leptire.

Djevojke su zanosno mahale bokovima, vrtile rukama i ritmično se motale oko mladića i djevojaka koji su se, zaboravljajući na svoje partnere, postupno priključivali kolektivnom ludilu što je upravo započinjalo. Muzika je bila sve žešća i opasnija, a tempo bivao sve brži i brži. Ludilo se približavalo vrhuncu. Djevojke su stajale na šanku, a dečki skakali po stolicama. Piće je teklo u potocima. Svatko je za sebe nalazio djelić zabave.
„Let’s party.“ svi su pljeskali u oduševljenju.



„Sjećaš se naših dana? Ništa se nije promijenilo ... Osim klubova.“ govorio je Furbi Zevu.
„Da, tako je. Danas su inn neka nova mjesta.“ odgovori Zev.
„Furbi, tulumarite?“ izazovno se ubaci Frida u njihovu priču i unese se Furbiju u oči.
Furbi je gledao te oči. U njima je vidio pohotu vučice koja privlači žrtvu, pohotu koja odudara od hladnoće kojom je, okruživši se, branila svoju neosvojivu tvrđavu.
„Da ali samo sa pravim društvom.“ izazovno joj odgovori Furbi.
„Može li onda još jedna runda za sve?“ Zev naruči piće.
Za to vrijeme, podalje od razgovora uz šank, na plesnom podiju, Stelino tijelo se povijalo u ritmu muzike. Promatrala je Zeva. Osjetivši na sebi njene oči Zev spoji svoj pogled ne primjećujući kako se pogledi Fride i Furbija znakovito stapaju u jedan.



Frida je stajala ispod tuša. Voda se u toplim mlazovima slijevala niz njeno tijelo. Vrelina vode, tople kapi što klize slijevajući se niz leđa. Kapi su se igrale na njenim grudima, te preko malog ali izazovnog trbuščića cijedile niz noge pružajući joj osjet ugode. Šum vode nadglasavao je sve ostale zvukove u stanu. Kroz zatvorene oči pored nje su promicala stabla. Trčala je šumom u susret nepreglednim snježnim prostranstvima nad kojima se nadvila polarna svjetlost. Glasno je zavijala i dozivala svog vuka. Osjećajući njegove ruke kako poput mekih košarica miluju njene grudi. Leđa su joj se ježila od dodira njegovog tijela i nabreklog uda kojim ju je milovao. Sagne se, pružili ruke iza sebe, uze njegov ud pa ga stane milovati. A kad ud uđe u nju, ona se nastavi ritmično gibati gledajući kako joj rub kade pleše ispred očiju. Rub kade je polako nestajao u magli. Zvijezdice su eksplodirale, a ona svrši u vatrometu boja i svjetla što nadvi se nad nebom njenih zatvorenih očiju.

Probudivši se ujutro u krevetu Fridine spavaće sobe Furbi je razmišljao o provedenoj noći i tetovaži. Za razliku od Stele koja je imala dvije tetovaže, Frida ih je ima tri. Dvije na istim mjestima kao i Stela dok se treća, koja se nalazi ispod trbuha, a iznad dražice prćila kao da opet očekuje poljubac. Prinoseći glavu sve bliže i bliže, milujući jezikom njenu glatku kožu na nutarnjoj strani bedara Furbi se nasmije na pomisao koja mu proleti kroz glavu:
„Memorie d'amour. La Mariposa ala cart.“






(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron