Zagrebački dekameron

ponedjeljak, 24.07.2006.

Karmela: Dvije i po novele (Re-Make Re-Model)

Slobodna i neobuzdana Karmela je bila rasna crnka koja je po stereotipu svog horoskopskog znaka točno zna što želi. Sa majkom glumicom, rastavljenom od prilično starijeg oca, također glumca, živjela je u velikom stanu u centru grada. Sa prozora njene dekadentne sobe pucao je pogled na bezličnu i dosadnu ulicu omeđenu zgradama jednake visine, jednakog broja katova i identičnih fasada karakterističnih za taj relativno kratki prolaz što spaja dvije prometne arterije između Kvatrića i Draškovićeve.

Furbi je Karmelu upoznao na pomalo neobičan način. Došavši u Kafić primijetio je bivšu djevojku, Lanu. Odmah mu bi jasno:
„Ovdje nije slučajno." pomisli.
Otkako su prekinuli Lana se nije pojavljivala ni u Kafiću niti u krugu zajedničkih prijatelja. Pa mu je intuicija govorila da ona nešto traži. Možda s njim želi nešto riješiti. Ili nastaviti tamo gdje su svojedobno stali? Nije to mogao sa sigurnošću znati no vidjevši je kako sjedi uza šank, Furbi prođe pored nje i sjedne dvije stolice podalje. Igrom slučaja u kutu ispod televizora, tik pored njega, sjedila je Karmela. Pijuckala je pivo i zagonetno se smiješila. Furbi naruči standardnu viski kolu i nešto dobaci pa tako započne razgovor. Kroz razgovor se je ispostavilo se da i Karmela redovan gost Kafića iako ju je Furbi prvi puta zapazio tek ove večeri. Razgovarali su o raznim stvarima. Čitavo vrijeme Furbija je pratio osjećaj kako mu se ta djevojka zapravo upucava, nameće mu se tražeći utjehu u bijegu od tko zna čega. Prihvatio je njenu igru ponajviše zbog Lane jer ... Lana je sve to pomno slušala praveći se da neobavezno pijucka martini i sluša muziku. O da, poznavao je on sve Lanine skrivene znakove koji joj odaju raspoloženje. Bila mu je poznata njena sjeta, bila mu je znana njena zamišljenost. Sve mu je to bilo dobro poznato. Krajičkom oka u izrečenom a još više u neizrečenim pokretima vidio je poruke koje mu ta djevojka šalje ali ... Između njih je bilo gotovo i više je nije želio.

Karmela je bila direktna. Što na umu to na jeziku, bi geslo te neobične djevojke što se Furbiju, sam sebi je to morao priznati, neobično sviđa.
"Volim izravnost u komunikaciji." Otvoreno joj je te večeri rekao.
Upravo tako, izravnost i otkačeno ponašanje koje svakim svojim pokretom odaje karakter prepun energije koja ga privlači. Ponašanje što izaziva znatiželju i pobuđuje radoznalost. Tajanstveni zov što prati bumbara na letu od cvijeta do cvijeta u potrazi za ... Ma znate vi već čime.
Uistinu, Karmela nije bila kao ostale koje bi htjele ali ne bi htjele, koje znaju ali ne znaju a i kad znaju onda to izbjegavaju. Zato ga na kraju večeri nije iznenadilo što mu je Karmela predložila:
„Želiš li sa mnom furati?“ izravno ga je pitala izazivajući ga tim svojim crnim očima iz kojih zrači ćud divlje mačke.


Te večeri Furbi je prvi puta spoznao što znači biti u troje. One su bile tako divne a on je bio pred njima. Polumrak prigušenog svijetla rasvjetljavao je dnevni boravak. Shade je svojim hrapavim glasom pozivala na ples dok su djevojke lagano i ritmično zanosno ljuljanje mekoću svojih bokova.
„U ritmu najslađeg tabua." pomisli.
Zagrljene, glava položenih jedna drugoj na rame, upitno su ga pogledavale prema trosjedu u kojem je bio zavaljen. A on, zabezeknut, širom otvorenih ustiju, promatrao je taj nestvarni prizor. Djevojačka usta stanu jedno drugom se približavati. Pa kad posve se sljube, Furbi na trenutak vidje kako im se jezici isprepliću. Dirty dance. Djevojačka igra bivala je sve pohlepnija i požudnija. Ruke položene na bokove prijateljice izvodile su svoju bezobraznu igru. Zalazile su oko guze, prelazile na bokove da bi se na tren spustile ispod i uvukle unutar njih. Gledajući taj prizor Furbi osjeti kako ga prožimaju žmarci ugode. Furbi osjeti kako mu se propinje mač.


Prvi službeni sastanak Karmele i Furbija bio je na Šalati. Karmela je tamo utorkom i četvrtkom izvodila svoje nećake na klizanje.
„Teta Kamela!“ tepao je mlađi Mirko frfljajući njemu teško izgovorljivo 'r'. Nešto starija Sanja bila je već vražja curica i samo se lukavo ogledavala za starijim dječacima.
„Ista teta.” pomisli Furbi dok je gledao kako svi troje veselo i slobodno kližu na ledu.


Djevojke se nisu zaustavljale. Djevojke su jedna drugu svlačile. Polako, gotovo plaho slijedile su muziku koja jedna drugu mazi. Djevojke su uvijale tijela pred njegovim očima prikazivajući mu u živo nevjerojatne prizore kakve nikada do tad, osim u ponekom erotskom trileru, nije bio doživio. Bokovi se zanesu u jednu a kukovi gibaju u drugu stranu, naizmjence. Kao da jedna drugoj slika požudu i nudi svu svoju erotiku. Pogledi što šalju pozdrav. Pogledi prepuni čežnje. Pogledi što bezobrazno govore o nepristojnosti. Pogledi koji svlače da bi otkrili. A kad napokon svlačeći jedna drugu obje ostanu u donjem rublju, Karmela mu priđe i počne mu skidati traperice. Za to vrijeme, prišavši s leđa, Tanja mu počne raskopčavati košulju. Na sebi je Furbi osjećao Tanjine usne. Njene usne su milovale mu vrat. Njene usne su se zavlačile u njegova usta. Njene usne golicale su mu grudi. Za to vrijeme Karmela mu hitro svuče traperice i položi usne na vrh mača. Furbija prođu žmarci.


Ženskom srcu uvijek gode mali znaci pažnje. Gode mu i pjevaju o vlastitoj sujeti. I otvaraju njena vrata po običaju zaključana svim mogućim ključevima i uz to zabravljena čvrstim lokotom. Bio je kraj zime. U zakazano vrijeme Furbi se pojavio na klizalištu. Kavalir sa ružom, mladić koji poput glumca iz nekog ostarjelog filmskog žurnala priča otrcanu o ljubavi. Je li to gluma ili je to slovo srca, za novelu ovu to nije važno. Karmela je ionako premazana svim mastima. Raspupana je kao trešnja u proljeće. I nudi svoje usne prepune ljubičastog ruža naznačujući mu zanosne plodove koji čekaju onog što spreman je potruditi se da ih ubere.

Ali tu su nećaci pa se ni te večeri ne dogodi ništa. Svejedno, nakon klizanja i pića Karmela se nije opirala niti se je opirao on. Rastali su se uz dugi dugi poljubac ispred ulaza u njenu zgradu pri čemu se Karmeli malo zagrcnuo jezik što je Furbiju govorilo da ona očekuje puno više.
„Izgleda kao joj nije svejedno.” razmišljao je pri povratku kući zamičući kroz noć niz pustu Vlašku prema Kvatriću.


Rituali sa ružom postali su dio njihove svakodnevice. Držeći u ruci ružu, Karmela je sjedila na kožnom trosjedu dnevnog boravka svog stana u prolazu. Tišinu su punili uzdasi diskretne muzike što ocrtava nejasne obrise zagrebačke večeri. Na podu se odvijala igra sjena sa noćnom lampom a sa zida promatrao ga je konj. Konj je trčao prostranstvima bijelih livada koje slikar samo naznači kako bi istakao njegovu vitku životinjsku figuru i njegovo snažno mišičavo tijelo. Konj se istovremeno propinje i pada. Gledajući golemi konjski penis Furbi u šali prokomentira:
„Moj nije velik kao u konja ali bit će dovoljan.“
„Priđi pa da vidimo.” namigne mu Karmela.
Bio je lud, sav izluđen za njom. Želio ju je. Da, želio ju je. Strasno.Željom joj je svlačio traperice dok ona raskrečena na trosjedu i dalje u ruci mirno drži ružu. Glava mu zaroni među njena uzdignuta bedra. Jezik mu miluje unutrašnjost mačkice. Osjeća divlju neobuzdanu ćud ždrebice koja čeka svog pastuha. Vučicu koja čeka svog vuka. Vidi tigricu koja želi svog tigra.


Na jednom od sljedećih susreta Furbi primijeti nešto zanimljivo. Karmela je stanovala na petom katu zgrade. Ulazna vrata zgrade uvijek su bila zaključana. Kad su joj dolazili gosti a njoj se nije silazilo u prizemlje otvoriti vrata, koristila je patent. Odozgo, u košarici na špagici, tik ispred ulaznih vratiju spustio bi se ključ. Te večeri, mimo prvotnog plana sve je ostalo na razgovoru. I dok su slušali Mojoj majci, pjesmu koja se u to vrijeme uspinjala ljestvicom popularnosti, u stan neočekivano bane a tko drugi doli - njena majka. Vratila se žena iz kazališta puno ranije no što bi obično odlazila. Pa tako nakon upoznavanja zapodjenu razgovor, ta o čemu bi drugom, doli o glumi. Pa je tako Furbi imao priliku gledati izvatke iz filmova koje je snimala u stranim koprodukcijama i slušati njene dogodovštine sa snimanja.


Milujući je i kružeći oko izvora strasti Furbi se sve bliže približavao uskom procjepu koj' uzdiže se sred šumarka. Kako mu se približavao tako je procjep pred njegovim očima postajao sve veći i sve pohotniji. Postajao je sve mekši i bivao sve vlažniji. Položena na leđa Karmela stenjala je od zadovoljstva. Večer je bila neobično topla, a prozori na zgradi na drugoj strani prolaza osvijetljeni. Kroz otvorene prozore sobe ulazio je svjež noćni zrak.


Sa Karmelom je bio niz dogodovština. Nikad ni prije a niti poslije Furbi nije upoznao ženu sa kojom nikad, ama baš nikad, nije bilo dosadno, pa ni pet minuta. A ako i nije uvijek bilo uzbudljivo, ono je u najmanju ruku bilo barem zabavno. Recimo, kad je jednom Karmela kod njega došla sa prijateljicom. Tanja je bila stilistica.
„Moja najbolja prijateljica.“ predstavi Karmela crvenokosu djevojku sa simpatičnim pjegama na licu.
Sjedili su u dnevnom boravku i pričali o uređenju interijera kadli iznenada Karmela predloži:
„Tanja se bavi dizajnom. Pai vjerujem da je ona prava osoba koja ti može pomoći urediti stan.“
Imala zanimljive ideje, Tanja. Voljela je kombinacije crnog i žutog. Čitavo to vrijeme ostavljala dojam na granici suzdržanosti, odvažnosti i putenosti.
„Baš je simpa. Hrabra djevojka, samohrana majka, koja kroči kroz borbu zvanu život.“ razmišljao je Furbi o Tanji.
Bila prirodna, Tanja. Baš takva kakva uistinu jest. Karmela je te večeri imala nafrćkanu afro frizuru zavodnice sa slika starih renesansnih slikara.
„Daj stavi muziku. Pleše mi se." I Karmela povuče Tanju na sredinu sobe a Furbi u plajer ubaci CD.


Potegnuo je mač i zario ga duboko u njeno vlažno međunožje. Klizio je niz toplu i propupalu trešnju. Osjećao je svaki djelić njene nježnosti. Osjećao je toplinu njene utrobe. Osjećao je grčenje u njenim leđima i u trbuhu. U prvi tren Karmela krikne da bi kasnije, oslonjena na koljena boreći se sa vlastitom požudom njoj potpuno predala. Predavala joj se podatno i nježno. Borila se pohotno i čvrsto. Propinjala se kao mlada ždrebica koja, puštena s lanca, raduje se ugodnom životu na pašnjacima pohote i strasti. Furbi je ždrebicu rukama držao za bokove. Ždrebica je trčala gore dolje po livadama propinjući se, uvijajući bokove i mašući stražnjicom. Istovremeno je ždrebica odupirala i prihvaćala se rukama. Trpio je koliko je mogao. Želio ju je dovesti do ekstaze. U par navrata počeo je čak brojati ovce.
„Jedna, dvije ovce, tri ovčice, ..."
A na kraju, kad nije se mogao više suzdržati, Furbi prasne. Karmela samo krikne i čitavim se tijelom strese. Potom uzdahne i spusti se na njega. Vlažni od znoja, sretni i zadovoljni nastavili su se dalje ljubiti i milovati.

I dok je zadovoljno žmirio puštajući Karmeli da se igra dlačicama na njegovim prsima Furbi odjednom shvati situaciju. Digne se sa trosjeda i priđe ka prozoru. Na suprotnoj strani ulice, lica izbezumljenog od pohote, cerio se je neki stari ćelavko. Vidjevši ga kako prilazi prozoru tip na brzinu ugasi svjetlo i nestane u mraku.
„Jebemti voajera.” promrmlja Furbi.




(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron