Zivot u Zabolandu
24.03.2014., ponedjeljak
Dvije kratke price o (samo)spoznaji
|
Prosli tjedan sam cuo dvije zanimljive price od pomocnog trenera nizozemske hokejske reprezentacije Thomasa Tichelmana. Bio sam kod njega na razgovoru zajdeno s Dickom i pricali smo o metodama ucenja hokeja koje mi koristimo u nasim hokejskim klinikama Hockey Magic, te o mogucoj suradnji sa Sportwaysom, ciji je Thomas vlasnik. Sportways je pak velika poznata firma koja se bavi organiziranjem hokejskih kampova i klinika ne samo u Zabolandu, nego i sirom svijeta. Jednim velikim dijelom zahvaljujuci Sportwaysu sam i ja zavrsio u ovoj zemlji gdje je hokej na travi nacionalni sport. U svakom slucaju za bogatije slojeve ‘sirevih glava’. Nas razgovor o metodma ucenja se produbio na pitanja spoznaje i samospoznaje sto je urodilo izuzetno interesantnom razmjenom ideja, koja me neobicno podsjetila na Platonov svijet ideja. Naime da ljudi s razlicitom prosloscu, razlicitim putevima svejedno dolaze do istih (slicnih) ideja pri cemu dolazi do medjusobnog uvazavanja i razumijevanja na jednoj razini dubljoj od same kognicije. Platon bi rekao da se nase duse prisjecaju ideja iz svijeta ideja u kojem borave prije nego dodjemo na (ovaj) svijet. Prva prica je bila o tecaju shiatsu (masaze). Tecaj na nekoj istocnjackoj skoli vjestina, ali specificno za taj tecaj je da prvih pola godin ne dobivas nikakve instrukcije. Bas nikakve. Mozete li si to zamisliti? Na taj nacin si razvijas osjecaj za …. (?) , koji ce ti kasnije trebati. Druga prica je o jednom hokejasu koji se zvao Ronald Jan Heijn. Bio je slucajno sin Alberta Heijna, za one koji su bili u Zabolandu sad sigurno negdje gori lampica. Albert Heijn je bio vlasnik istoimenog lanca supermarketa, najveceg i najpoznatijeg u drzavi. Sad to mozda nije toliko vazno za ostatak price, ali mozda i je. Taj Ronald Jan je jako dobro igrao hokej. Sredinom devedesetih godina proslog stoljeca igrao je u jednom od najboljih klubova i usao je u reprezentaciju. Medjutim na vrhuncu svoje karijere s 27 godina, bas kada je trebao zasjati punim sjajem, odlucio je prestati igrati, i to bez nekog vidljivog razloga. Tadasnji izbornik ga je nazvao i pitao koji je zapravo razlog da prestaje igrati. Ronald Jan je odgovorio: “Malo je to tesko za objasniti, ali ja jednostavno previse volim svog protivnika.” |