Zivot u Zabolandu

09.03.2014., nedjelja

Svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna


Dubravka Ugresic, Poza za prozu, 1978.

Lijepo bih mogla opisati i nase susjede, stan preko puta (S-10). Ljudi su pristojni, domaci, nasi, samo im je sin na svoju ruku. Filozof, neradnik, luta po Europama i proucava budizam. Roditelji su ocajni, otac pati i suti, a majka s nesto zdravijim smislom za rjesavanje zivotnih teskoca vice: „Jebo te tvoj Budo, te te jebo! Radi nesto, ozeni se, radjaj djecu kao i drugi svijet, a ne samo Budo, pa Budo! ... Jebo te znas!“ Sin dize miroljubiv budisticki glasic i kaze: „Mama, to je smisao mog zivota! Osim toga, ne kaze se Budo nego Buda!“ Majka se ne zbunjuje nego opaljuje klipanu jednu vrucu i kaze: „Budalo!“

Hebeno! :)

<< Arhiva >>