Zivot u Zabolandu
09.04.2013., utorak
Vrijeme
|
Jedna stvar koju sam naucio i zapamtio o mushingu je redoslijed spremanja za putovanje. Naime prvo se vozac zaprege (tj. u ovom slucaju steppera iliti romobila) mora pobrinuti za sebe. Spremiti ruksak, hranu, pice ili sto god je potrebno. Nakon toga se treba pobrinuti za materijal, romobil, uzad za vucu i nakon toga za psa, kojemu treba na odgovarajuci nacin postaviti i zategnuti uzad i trake oko tijela. Medjutim svaki put kada stanes radi pauze, stignes na odrediste ili se vratis u sator. Onda je redoslijed obrnut. Prvo se pobrinuti za psa, nagrada u vidu pasjeg kolacica, zatim za materijal (ako ga treba raspremiti i pospremiti), te na kraju za sebe. Sve u svemu zanimljiv ritual, koji se lako moze primjeniti i na mnoge druge radnje kada se radi o odnosu prema sebi i prema drugima. U „normalnom“ svijetu znam se cesto uhvatiti kako mi vrijeme prolazi, a ja se bavim totalno nebitnim stvarima. Bilo da se radi o hrpi informacija koje upijam sa interneta, bilo da mi se posao koji radim cini nekorisnim. Lako se dekoncentriram, umaram, odlutam mislima. Eh da ponajvise ovo zadnje. No ovih dana vrijeme je prolazilo puno „korisnije“. Svaka radnja, od pripremanja jela, odrzavanja vatre, setnje ili odnosa sa psom, kao da je imala vise veze sa mnom, kao da me se vise ticala. Svijet je postao puno manji, jer nije bilo informacija izvana, ali i puno blizi. Bio sam puno manje odsutan, a puno vise prisutan. Polako sam poceo slijediti ritam dana i noci. Navecer rano na spavanje, ujutro budjenje sa suncem. Ritam koji su nasi preci slijedili stotinama tisuca godina. Zadnju vecer sam otisao na ono veliko pjescano jezero usred sume da promatram zalazak sunca. Sa moje desne strane se sunce spustalo u jarkim bojama, a sa moje lijeve na plavo nebo se dizao ogroman zuti mjesec. Ja sam stajao izmedju i imao sam osjecaj da kao kakav carobnjak zongliram sa loptama sunca i mjeseca. Osjecaj koji je nadilazio vrijeme, koji me oslobodio svih sputavajucih misli, svih predrasuda i suvisnih informacija. Osjecaj da sam dio prirode i da se u tom trenutku u nju savrseno uklapam, da u tom trenutku razgovaram sa univerzumom. |