Zivot u Zabolandu
07.03.2013., četvrtak
Spoj u Leidenu
|
Jos jedna istinita prica iz serije. Moguce samo u Zabolandu. I onda subota navecer. Spoj u Leidenu, na zapadu Zabolanda. Dva sata vlakom od mene. Trebao sam se naci sa curom od 28 let, koja je studirala teologiju i filozofiju, bila pola godine u Americi na razmjeni, voli povijest i koja izmedju ostalog podcrtava ovaj citat: "Budi ljubazan prema ljudima, jer svatko od njih vodi svoju unutarnju borbu.". Prvo me povela, na moju molbu u nocnu setnju Leidenom, jer ja tamo jos nikada nisam bio a cuo sam lijepe price.. Lijep grad, sa kanalima, mostovima, starom utvrdom, prvim univerzitetom u NL, zanimljivim crkvama, lokacijama povjesnih zabolandskih filmova... Nacin na koji mi je znala ispricati sve o Leidenu je bio impresivan. A njezina otvorenost i entuzijazam su me odmah osvojili. Osim toga bila je stvarno zgodna cura, tamno plava kosa, malo nasminkana, visoke pete i znatizeljan pogled koji mi je bio strasno poznat. U toku veceri sam skuzio da me podsjeca na Sanne. Na kraju setnje smo sjeli na pice i ja sam jos vise bio impresioniran njenim znanjem o povijesti i filozofiji. A ja sam eto slab na pametne cure. I onda je doslo pitanje cime se ona bavi. Tu je ona malcice zastala, dok nije rekla da je: predikantica. Vec oko godinu i pol radi u protestantskoj zajednici u blizini Leidena. Vjenjcanja, sprovodi, krstenja, posjeti starim i nemocnima, rad sa mladima, suradnja sa opcinom, sluzbe nedjeljom...to je dio njenog posla. Njena zajednica nije ortodoksna, nego prilicno liberalna, homoseksualnost nije nikakav problem, i npr. prihvatljivo je da mladi zive zajedno prije braka. Svih ovih godina u Zabolando nisam upoznao niti jednog pravog vjernika, eto do sada… |