yazza

nedjelja, 26.08.2007.

ajme chudna dana!

u stvari, i ne bila vam ja chudna, dragi moji i drage moje.nije meni nishta, osim shto povremeno ne volim pisati mala i velika slova.

evo danas je dan bio fin. bivshi me vodio na bazen, doletio u pomoc kad sam ono veche rekla da mi nije sve ok, pa me danas animirao. jedan od malo jako dobrih, ali u biti i na povrshini zaista dobrih ljudi oko mene. dobrica, to je sve shto se o njemu mozhe reci. e, lako je govoriti kad ti je proshla muka, je li...

konachnmo sam uspjela odmoriti se, zaista se odmoriti, kao da mi je on trebao da se odmorim. nekad smo pravili takve vikende - pobjegnemo od gradske vreve i ja zaboravim na sve. danas smo bili u gradu, ali na bazenu nije bio tako puno ljudi, ja skoro da nisam izlazila iz vode. on je i dalje dzhentlmenski vodio brigo o tome da meni bude dobro.

nakon bazena - priprema vechere. treba jesti kuvano makar zhivjela sama :). postajem pravi majstor za mljeveno meso... a poshto sam sama, stizhem do zakljuchka da mi je 100 gr mesa dovoljno da pripremim sebi barem tri obroka. uh!

uveche sam se spremala - kosa mi izgleda bolje neg ikad, bar mi se chini, obula sam nove crvene sandalice, stavila teshke, carske, talijanske mindjushe, sva namirisana i napirlitana kao one cure prekoputa iz stare pjesme - one kojima mirishe kozha.

dan je pocheo a i zavrshice se s buducim ;) - naskidala tonu njegove muzike s neta, chak i stare stvari koje odishu narodnjashvom. i sad ga slusham.

elem, sve je bilo ok dok smo sjedile u "nrg" kaficu i krotko pile koktele. koji nas je djavo vukao da idemo dalje...
ajde u "mojito" prvo, to mi je bio jedan od omiljenih klubova. omygod! mirishe po znoju a josh nije puno! ne, ne, ajmo dalje. da ne pricham da me svi gledaju. i mene i t., kako nas ne bi gledali, kad smo k'o bonbone ;) ko da su nas izvukli iz "vogue"-a, je l' te...

psi su lajali za nama, jedna se priblizhio jako blizu, okrenula sam se i ugledala mu zube i malo umorne zlobe u ochima. AV AV!! marsh bre!!! otjerala sam ga. ko da ja ne znam rezhat! i ne shalim se, stvarno su nas lajali psi u centru sofije.
poslije je klub u koji nikad nisam ishla a htjela sam da odem bio zatvoren. nije radio.
poslije smo nabasale na drushtvo stisnutog lika koji nas je vozio na jednoj od nashih ekskurzija.
poslije je meni nos opet pocheo s trikovima - vec mjesecima on curi i kishe kad mu se prohtije: proljetos je bilo oko podne, ljetos na moru u jutro, a sad nocu... nemam rijechi! a to je svaki dan. moracu kod doktora, koliko god da mi se ne ide.
poslije smo ostale same za stolom. i ne lezi vrazhe, lik - totalno nepoznat - dotetura do nasheg stola i sjede do mene. ko da je tu doshao namjenski. i pogodite sad vi lijepo na kojem je on jeziku pocheo brljaviti! mislim stvarno! kud na mene!!! crni zemljache... ili poluzemljache... ili shta vec tamo! e mozhete njemu mislit pijanu facu kad mu ja uzvratim na tom istom jeziku. a mozhete mislit t. kad je morala slushati nas jedno 15 minuta i na kraju me pitala "a je li se vi znate od prije?" - ja kazhem ma jok, a njoj josh chudnije. otkud ovaj tachno na mene.
jedva otishle od njeg.
ulice pune nevjerovatno, ali bezumno pijanih ljudi. jesam li ja demode? ili je grad zaista otishao negdje jako, jako daleko bez mene?

u taxiju se nisam mogla vezati, nije mu radio pojas. vozach je izgledao sumnjivo, imao je tonu ozhiljaka tipa "rezao sam sebi vene", kola su bila ochajna. a ja sam se molila samo da zhiva stignem do stana.

neka meni mog bivsheg s vremena na vrijeme, da me ima ko saslushati, i neka mi mog "buduceg" da imam ja koga slushat. a sve ostalo - ma da smo mi zhivi i zdravi, sve ce to narod pozlatiti...
- 02:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #