|
|
četvrtak, 31.03.2005.
- 19:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 25.03.2005.
na pola puta
"gdje smo sada mi
gdje su one rijechi velike
gdje smo sada mi
od australije do amerike...
o da l' smo rodjeni zli?
ili smo u putu to postali?
da l' smo rodjeni zli?
il' smo isti kao ostali?
smijehom strah pokrijem uvijek
kad osjetim da si sretna
daleko od mene..."
sofija, 25-03-2005
bash sam dobro ovih dana... sretna? ..... dodjavola... na pola puta od sebe do sebe... prelazni period... izmedju dva svijeta. izmedju dva zhivota. koliko ja to zhivota imam? a bash sam dobro. samo ponekad me tako stegne da mislim - evo, gotovo je - sad umirem. i necu izdrzhati. vishe ni trena. a onda - znam da cu sutra opet biti dobro. samo u talasima mrak se spusti na moja pluca i stegne kao vjeshtica - chisto da dokazhe svoju moc...srce zalupa jako kad poshaljem pitanje... i onda nema odgovora.........
sofija, 18-03-2005 / 22:50
josh malo pa nestalo. dragi moji, ja sutra postajem 28-godishnja izgubljena akademska gradjanka ovog velikog prljavog grada. napravicu feshtu za pamcenje. sad cu napuniti kadu, leci cu i uzhivati...
00:00
josh malo pa cu napuniti kadu...
00:49
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
da li da se radujem ili rasplachem???!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
oh..............................................................................................
"ma to je neshto vishe od toga, nekome lijek a nekome droga... al ne mislim da pijem - ja to ne smijem; ja potpuno trijezan umirem...."
sofija, 19-03-2005 / 15:00
sve sam nakupovala! chak i svijece :) bice zhurka do neba...
samo da legnem da odspavam bar malo...
18:45
shit... umorna, nikakva... telefon zvoni kao lud.. hej mala, imash rodjendan! normalno je da zvoni! ne bi valjalo inache...
shta mi ono fali? - nishta... (*kako lazhesh....)
21:00
evo, dolaze... svi su dobro raspolozheni. ja izgledam fenomenalno, nije da se hvalim. nabacila sam takvu krpicu, da bi s njom svak izgledao fenomenalno :) i sijam :) kao nikad do sad :) kao djevojka na maturskoj vecheri. kao sunce u svitanje na azurnoj obali :))
...
pochelo je...
... zavrshilo je.
20-03-2005
kakvo budjenje... necu kafu. necu ni cigare. necu nishta. ostacu ovako da se chudim samoj sebi i ostavicu i druge da mi se chude. chudna mi chuda.
25-03-2005
kako se chovjeku neke stvari zabiju duboko u mozak. par rijechi i par djela.
evo slusham merlin. maloprije da ste me pitali mogla bih vam reci kako me stezhe, stezhe oko srca... sad mogu reci samo - tako sam umorna...
"Sutra putujem, pamti moje ime
Pozheli srecu i ne zaboravi me
Sanjaj, ne budi se
Jutro i onako pokvari sve..."
sutra putujem. nekoliko dana bez interneta. bez kompa :D !!!
omoricu se. i onda pocheti sasvim iz pochetka. pa dokle stignem.
VRIJEME JE ZA PROMJENE ;-)
ostaje mi josh ova noc, onda josh jedna iduceg petka i onda - necu imati vremena za ovaj blog. necu imati vremena ni za shta. nadam se da necu imati vremena i da me zaboli...
jedva chekam ljeto..... da li cu imati snage da odem na more ovog ljeta i da se ne raspadnem u paramparchad?
??...
|
- 21:20 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
srijeda, 16.03.2005.
Live: Buena Vista Social Club
tomorrow, tomorrow,
I love you, tomorrow,
It's only a day away
Bio je to lightmotive iz filma Annie.. i chesto mi se vrti u glavi kad me sutra cheka neshto lijepo.
Evo i sad je tako.
Kupila sam karte i sutra me nishta, chak ni smrt, nece sprijechiti da odem slushati Omaru Portuondo! Konachno!
Od juche mi kolega na poslu stalno pushta Buena Vistu i osjecam da je koncert (bar u mojoj glavi) vec pocheo.
Odavna se nisam tako radovala nechemu shto dolazi. Kao malo dijete sam :)))
|
- 17:39 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
petak, 11.03.2005.
MI NISMO ANDJELI, ali stvaaarnooo! :)
Sofija, 8. mart, 2005
Ulazim u internet prostranstvo koristeci omiljeni kanal za transimisiju u carstvo u kojem caruje drugartsvo i u kojem je sve lepo, u kojem je sve nezhno, u kojem se sve raduje... lalalala... (bio je to intermeco u stilu branko kockica i dvije hajduchice)...
Tamo me cheka moj drug iz mladih-ludih studenstkih dana - Ota, shto se kobajagi mota, a u stvari je postao, da ne povjerujesh pravi novinar.
Fakat napadnem ga zashto mi nije chestitao 8. mart. Kazhe, nit sam majka, nit sam zhena... kad porastem chestitace mi...
Ma nije to ni vazhno, shto li o tom trabunjam.
Vazhno da je meni "Dobromir" pozhelio toliko pazhnje koliko je jedna zhena u stanju da podnese. Nemam broj dotichnog "Dobromira" a rado bih ga priupitala "u kom tachno stanju, crni Dobri Mire???"
i tako, kazhe Ota, 'ajd' d' idemo da gledamo Mi nismo andjeli -2!
Ex-Yu, neke tamo davne 1994.
Gledala sam Mi nismo andjeli, ko zna koliko puta. Znam napamet sto i jednu repliku iz filma, tako da je to bio velikachki doprinos mom izrazhavanju - nema SHANSE da ostanem bez texta! Kad god ja ne znam shta bih mogla reci, a ja lupim neshto kao "Gladna sam. Spava mi se. Pishki mi se." ili "Nikola, sada si najnizhe pao"... Sve u svemu, imash shta reci.
Kultan film, ne samo za mene.
Sofija, 9. mart, 2005. - Kino "Centar"
Prvo, jebesh "Dobrimira". Kad on izvrshi neko emocionalno .....anje, onda je to ljubaznost. Kad mu ja kazhem shta radi, u stvari, kad se osmjelim verbalizovati njegove postupke, chisto da iznesemo fakte na sunce, onda sam ja prosta. E pa, vala, bolje prosta, nego proshirena!
Sala kina "Centar" prepuna. Srpski se pricha na sve strane.
Izlazi na scenu vrli rezhiser Srdjan Dragojevic, poche neshto na engleskom, pa onda pita "Hocemo li na engleskom ili na srpskom?"
Pa poche na srpskom. Rekao je par stvari, sve u svemu nije tupio niti duljio. Cool tip. Ono shto me odushevilo je to da je rekao "Ja sam htio da napravim jedan poshten komercijalni film".
Bravo, Srle, uspio si! Odlichan je film, ali o tome cu kasnije.
E onda je doshlo "Pet minuta za idiote koji bash i nemaju shta a ni gdje reci, ali eto dali pare za karte pa sad im se padobran otvorio". I tu se odmah nashao idiot da izvali "Jesi ti to napravio film zato shto si ostao bez kesha?"
Pazi sad, ta je rechenica dovoljno glupava i samo kad se napishe, ali ono shto ste propustili je onaj naglasheni beogradski naglasak, koji kad chujem odma' znam da je tipchina dzhiber iz neke selendre i vidio je Beograd samo na kalendarima i na kadrima sa velikog ekrana. U gro-planu! Pa sad misli da je faca jer ce sutra chitavo njegovo drushtvo skupljeno s brda s dola preprichavati shta je rekao i kako je fakat ispao faca...
A Srdjan mu je odgovorio, sa stilom osobe koja mozhe da razumije koliko je glupost ljudska shiroko rasprostranjena u ljudi, neshto u stilu "Ne, napravio sam film zato da sledecih 20 godina ne ostanem bez love". I jedan nevjerovatan nonshalantan osmijeh..
A dzhiber sigurno nije ukapirao koliko je dzhiber. Ma ko ...e dzhibera!
Onda je pocheo film. SMIJEHHHHHHH!!!!
Fenomenalan nastavak! Izuzetno poshten i komercijalan film, koji je upravo ono shto nam treba. Bar meni. A kao shto rekoh, ...esh i "Dobromira" i sve dzhibere na svijetu.
e, necu vishe nishta da pricham o filmu, on je strashno dobar nastavak, odlichno se sve uklapa, savrshen humor i savrsheno povezivanje onog nekad i ovog sad. Nema ni jedne suvishne replike, ni jednog suvishnog kadra. Tachno toliko koliko treba.
Pogledajte ga!
I posjetite site www.minismoandjeli2.com
A ako vam se ne svidja - to je lichno vash problem i upitajte sami sebe zashto se ne mozhete opustiti. (a kakvi su vashi odnosi s majkom??)
toliko od mene... za danas...
|
- 23:20 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
utorak, 01.03.2005.
SRETNA BABA MARTA! :)

Danas je Baba Marta i vec su me okitili martenicama. Star bugarski obichaj, sigurno iz vremena dosta prije Hrista...
Na prvi mart ljudi kite jedni druge crveno-bijelim vrpcama za zdravlje i ljepotu. Kazhu, da ako zamislish zhelju, trebash nositi martenicu dok ne vidish rodu - onda tek je skidash i vezhesh na drvo... I zhelja se ostvari...
Ja ne zamishljam zhelje.. i ne volim nositi tuce vrpci po sebi...
Ali obichaj je lijep..
Znate, kad se zamislim, ovdje ljudi stalno nalaze razlog da pokazuju jedni drugima koliko si znache.. taman je proshla euforija Bozhica i nove godine, vec su zapocheli imendani.. onda Baba Marta... poslije ce Gergiovden... hm...
svaki put kad se zamislim pitam se da li smo i mi u Bosni govorili jedni drugima ljubazne rijechi pri ulasku u prodavnicu i chisto u prolazu..
neki dio mene se ovdje profinio... a mozhda mi se samo chini..
ne mogu da se sjetim...
MORE ABOUT MARTENICA
|
- 12:33 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|