white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

nedjelja, 28.09.2014.

Napisat' ću pjesmu...

Napisat ću pjesmu, baš iz inata, eto tako, čisto, buntovnički. Ja, koja ponekad mislim da znam, a znam da ne znam, napisat' ću pjesmu.
I neće biti pjesma nad pjesmama (to bi bilo bogohuljenje), neće biti ni neka nagrađivana, spominjana, recitirana, citirana, neće biti ništa od toga. Bit' će tek neka pjesma. O onome što mi tog' trena " padne na pamet".
Pustit ću samo dio unutarnjeg plimnog vala nek' omiriše svijet i....riječi će poteći, znam,
Kad' čitam stihove na blogu, ima ih koji me dirnu, koji ukazuju na nedostižne visine umijeća iskazivanja duše riječima, ...ja znam...nisam tu, među velikima, ali se svejedno ne smatram malom i beznačajnom, svejedno, napisat' ću pjesmu.
I možda ćete se smijati, možda, samo možda, plakati, no sigurno je nećete me proglasiti pjesnikinjom. A ja ću svejedno napisati to što sam htjela, tu, nazovimo je, pjesmu.
I u njoj ću reći kako me rastužuje što čovjek više nije čovjek, ni u obitelji, ni na ulici, ni na poslu, ni u svemiru. A čovjek je božja kreacija i sve mu je dano. Što čini s tim? Što čini sa sobom? Nisam nikakav moralist, ne stavljam putokaze i ne obilježavam staze, svatko svoj put mora naći sam. Ali me žalosti činjenica da se ljudi, a ne netko drugi, igraju, ni manje ni više, ljudskim životima. Ja, osobno, ne bih da se netko igra mojim životom, smatram da to nema pravo nitko do tvorac sam. A on mi je blagonaklon, zar ne?! Pa ovdje sam, još na Zemlji, dišem, hodam, mirišem cvijeće, pjevam, plešem, radim, volim.
Napisat' ću pjesmu, možda će biti oda životu, ako skupim dovoljno izraza zahvalnosti za ono što jesam ja, što su moji oko mene, i oni što su bili.
Možda će biti koračnica, da malo da ritma i prodrma ovu besprozirnu učmalost (magle i memle).
A možda će biti tango - čista ljubav i strast.
Ne znam, nisam još odlučila.
Do tada ova, od svojevoljno izašle iz prvotnog nam Raja (gdje nije bilo ravnopravnosti):

Marija Magdalena

Ona ima ruke
koje sve praštaju
i zacijeljuju
najdublje boli

Ona ima lice
koje svi pamte
po rupcu starom
tisuće godina

Ona ima srce
koje vidi očima
nevidljivim
razumijevajući sve

Ona je savijest
moja i tvoja
pokopana
pod gomilom kamenja

Ona je priča
mit ili stvarnost
ispričana
kroz još jedno pero_

Oznake: Osobno

<	kolovoz, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***