Napisat ću pjesmu, baš iz inata, eto tako, čisto, buntovnički. Ja, koja ponekad mislim da znam, a znam da ne znam, napisat' ću pjesmu.
I neće biti pjesma nad pjesmama (to bi bilo bogohuljenje), neće biti ni neka nagrađivana, spominjana, recitirana, citirana, neće biti ništa od toga. Bit' će tek neka pjesma. O onome što mi tog' trena " padne na pamet".
Pustit ću samo dio unutarnjeg plimnog vala nek' omiriše svijet i....riječi će poteći, znam,
Kad' čitam stihove na blogu, ima ih koji me dirnu, koji ukazuju na nedostižne visine umijeća iskazivanja duše riječima, ...ja znam...nisam tu, među velikima, ali se svejedno ne smatram malom i beznačajnom, svejedno, napisat' ću pjesmu.
I možda ćete se smijati, možda, samo možda, plakati, no sigurno je nećete me proglasiti pjesnikinjom. A ja ću svejedno napisati to što sam htjela, tu, nazovimo je, pjesmu.
I u njoj ću reći kako me rastužuje što čovjek više nije čovjek, ni u obitelji, ni na ulici, ni na poslu, ni u svemiru. A čovjek je božja kreacija i sve mu je dano. Što čini s tim? Što čini sa sobom? Nisam nikakav moralist, ne stavljam putokaze i ne obilježavam staze, svatko svoj put mora naći sam. Ali me žalosti činjenica da se ljudi, a ne netko drugi, igraju, ni manje ni više, ljudskim životima. Ja, osobno, ne bih da se netko igra mojim životom, smatram da to nema pravo nitko do tvorac sam. A on mi je blagonaklon, zar ne?! Pa ovdje sam, još na Zemlji, dišem, hodam, mirišem cvijeće, pjevam, plešem, radim, volim.
Napisat' ću pjesmu, možda će biti oda životu, ako skupim dovoljno izraza zahvalnosti za ono što jesam ja, što su moji oko mene, i oni što su bili.
Možda će biti koračnica, da malo da ritma i prodrma ovu besprozirnu učmalost (magle i memle).
A možda će biti tango - čista ljubav i strast.
Ne znam, nisam još odlučila.
Do tada ova, od svojevoljno izašle iz prvotnog nam Raja (gdje nije bilo ravnopravnosti):
Marija Magdalena
Ona ima ruke
koje sve praštaju
i zacijeljuju
najdublje boli
Ona ima lice
koje svi pamte
po rupcu starom
tisuće godina
Ona ima srce
koje vidi očima
nevidljivim
razumijevajući sve
Ona je savijest
moja i tvoja
pokopana
pod gomilom kamenja
Ona je priča
mit ili stvarnost
ispričana
kroz još jedno pero_
Post je objavljen 28.09.2014. u 17:02 sati.