Upoznale smo se prije desetak godina. Uz more.
Zgodna mlada žena, vitka iako majka troje djece, blagog i pomalo tepavog glasa s onom notom koju muškarci lako zamijete - privlačnom. Još kad' pogleda onim velikim bespomoćnim srnećim očima na neki zaista čist i nevin način, ne sumnjam da joj nude pomoć. A njeni dečki k'o dečki. Već su je tada starija dvojica prestajali slušati i doživljavati kao autoritet. Pa su slobodno jurcali, vikali i skakali okolo, uokolo i preko drugih uz more, nabijali lopte unatoč njenim upozorenjima.
Ostavljala je dojam skromne, blage, mirne i zadovoljne žene.
Nije radila, iako je briga za tri dečka i zakonitog itekakav rad, no imala je pomoć majke, koliko sam je shvatila. Pa i na moru.
Znala sam je vidjeti nedjeljom s dečkima, skockane, sve, kako idu na misu.
Svako ljeto bi se srele, popričale o djeci, stanju kuća nakon godinu dana ne-boravka i to je to.
Njihova je velika novoizgrađena u starom dalmatinskom stilu, zaista prekrasna, al' s istim problemom vlage kao moja stogodišnja ljepotica. Popušile bismo zajedno cigaretu uz more i ona se vraća svojim dečkima, ležaljkama i svom komadiću mora.
Svako ljeto dečki bi imali nove izume, igračke i prijevozna sredstva za djecu, ona novi kupaći, pareo, sandale, japanke, uvijek sređena, našminkana, od nedavno i s dugim trepušama.
Jednom smo zajedno išle u grad pa me povezla, skupim novim autom koji jako dobro vozi.
Sve ove godine samo jednom sam joj vidjela zakonitog, i to na kratko. Na pozdrav mene i mog zakonitog nije niti odgovorio.
Radi, rekla bi.
Niti jedno ljeto nije prošlo, a da joj nije i majka bila tu pomažući oko dečki, pa i kada su dečki poodrasli i počeli raditi s ocem, tako da je sada samo najmlađi bio s njom i bakom.
Pozdravile smo se i ovo ljeto, doplivala je do mog komadića mora i onako, ona iz mora, ja sa mola, malo se ženski napričale.
Viđam je svakodnevno kada izađem i mahnem joj ili ona meni i to je to. Tako i ovo ljeto.
A sada, nema je uz more već 2 dana.
S ležaljki čujem muški smijeh.
Ori.
Shvatim, došao joj je zakoniti s nekim muškim rođacima i starijim dečkima.
Okupirali svoj dio uz more.
A ona, ne izlazi.
Ne vidim je.
I tako će biti dok su oni tu, kaže susjeda.
Neka druga pravila života.
Susjeda komentira.
Bi li ti mogla tako? pitam je.
Ne znam, odgovara.
A vi?
Oznake: izbor
< | prosinac, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***