white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
petak, 01.07.2016.
Zlatni kavez ili...
Upoznale smo se prije desetak godina. Uz more.
Zgodna mlada žena, vitka iako majka troje djece, blagog i pomalo tepavog glasa s onom notom koju muškarci lako zamijete - privlačnom. Još kad' pogleda onim velikim bespomoćnim srnećim očima na neki zaista čist i nevin način, ne sumnjam da joj nude pomoć. A njeni dečki k'o dečki. Već su je tada starija dvojica prestajali slušati i doživljavati kao autoritet. Pa su slobodno jurcali, vikali i skakali okolo, uokolo i preko drugih uz more, nabijali lopte unatoč njenim upozorenjima.
Ostavljala je dojam skromne, blage, mirne i zadovoljne žene.
Nije radila, iako je briga za tri dečka i zakonitog itekakav rad, no imala je pomoć majke, koliko sam je shvatila. Pa i na moru.
Znala sam je vidjeti nedjeljom s dečkima, skockane, sve, kako idu na misu.
Svako ljeto bi se srele, popričale o djeci, stanju kuća nakon godinu dana ne-boravka i to je to.
Njihova je velika novoizgrađena u starom dalmatinskom stilu, zaista prekrasna, al' s istim problemom vlage kao moja stogodišnja ljepotica. Popušile bismo zajedno cigaretu uz more i ona se vraća svojim dečkima, ležaljkama i svom komadiću mora.
Svako ljeto dečki bi imali nove izume, igračke i prijevozna sredstva za djecu, ona novi kupaći, pareo, sandale, japanke, uvijek sređena, našminkana, od nedavno i s dugim trepušama.
Jednom smo zajedno išle u grad pa me povezla, skupim novim autom koji jako dobro vozi.
Sve ove godine samo jednom sam joj vidjela zakonitog, i to na kratko. Na pozdrav mene i mog zakonitog nije niti odgovorio.
Radi, rekla bi.
Niti jedno ljeto nije prošlo, a da joj nije i majka bila tu pomažući oko dečki, pa i kada su dečki poodrasli i počeli raditi s ocem, tako da je sada samo najmlađi bio s njom i bakom.
Pozdravile smo se i ovo ljeto, doplivala je do mog komadića mora i onako, ona iz mora, ja sa mola, malo se ženski napričale.
Viđam je svakodnevno kada izađem i mahnem joj ili ona meni i to je to. Tako i ovo ljeto.
A sada, nema je uz more već 2 dana.
S ležaljki čujem muški smijeh.
Ori.
Shvatim, došao joj je zakoniti s nekim muškim rođacima i starijim dečkima.
Okupirali svoj dio uz more.
A ona, ne izlazi.
Ne vidim je.
I tako će biti dok su oni tu, kaže susjeda.
Neka druga pravila života.
Susjeda komentira.
Bi li ti mogla tako? pitam je.
Ne znam, odgovara.
A vi?
Oznake: izbor
| < | srpanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***