Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

Marketing

Zlatni kavez ili...

Upoznale smo se prije desetak godina. Uz more.
Zgodna mlada žena, vitka iako majka troje djece, blagog i pomalo tepavog glasa s onom notom koju muškarci lako zamijete - privlačnom. Još kad' pogleda onim velikim bespomoćnim srnećim očima na neki zaista čist i nevin način, ne sumnjam da joj nude pomoć. A njeni dečki k'o dečki. Već su je tada starija dvojica prestajali slušati i doživljavati kao autoritet. Pa su slobodno jurcali, vikali i skakali okolo, uokolo i preko drugih uz more, nabijali lopte unatoč njenim upozorenjima.
Ostavljala je dojam skromne, blage, mirne i zadovoljne žene.
Nije radila, iako je briga za tri dečka i zakonitog itekakav rad, no imala je pomoć majke, koliko sam je shvatila. Pa i na moru.
Znala sam je vidjeti nedjeljom s dečkima, skockane, sve, kako idu na misu.
Svako ljeto bi se srele, popričale o djeci, stanju kuća nakon godinu dana ne-boravka i to je to.
Njihova je velika novoizgrađena u starom dalmatinskom stilu, zaista prekrasna, al' s istim problemom vlage kao moja stogodišnja ljepotica. Popušile bismo zajedno cigaretu uz more i ona se vraća svojim dečkima, ležaljkama i svom komadiću mora.
Svako ljeto dečki bi imali nove izume, igračke i prijevozna sredstva za djecu, ona novi kupaći, pareo, sandale, japanke, uvijek sređena, našminkana, od nedavno i s dugim trepušama.
Jednom smo zajedno išle u grad pa me povezla, skupim novim autom koji jako dobro vozi.
Sve ove godine samo jednom sam joj vidjela zakonitog, i to na kratko. Na pozdrav mene i mog zakonitog nije niti odgovorio.
Radi, rekla bi.
Niti jedno ljeto nije prošlo, a da joj nije i majka bila tu pomažući oko dečki, pa i kada su dečki poodrasli i počeli raditi s ocem, tako da je sada samo najmlađi bio s njom i bakom.
Pozdravile smo se i ovo ljeto, doplivala je do mog komadića mora i onako, ona iz mora, ja sa mola, malo se ženski napričale.
Viđam je svakodnevno kada izađem i mahnem joj ili ona meni i to je to. Tako i ovo ljeto.
A sada, nema je uz more već 2 dana.
S ležaljki čujem muški smijeh.
Ori.
Shvatim, došao joj je zakoniti s nekim muškim rođacima i starijim dečkima.
Okupirali svoj dio uz more.
A ona, ne izlazi.
Ne vidim je.
I tako će biti dok su oni tu, kaže susjeda.
Neka druga pravila života.
Susjeda komentira.
Bi li ti mogla tako? pitam je.
Ne znam, odgovara.
A vi?


Post je objavljen 01.07.2016. u 17:20 sati.