white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

četvrtak, 29.06.2017.

Pismo Sunčici

Ime ti nisam izabrala. Otac je, prema našem dogovoru.
Ni na spol ti utjecala nisam. Evolucijski je znano da je ta uloga dodijeljena muškarcima.
Ali...od prvog tvog okucaja srca, u mojoj utrobi (znanstvenici se slažu da je to cca 3 tjedna od začeća)....znala sam da si ti TI. Iako je trudnoća bila ista kao nedavna s tvojim bratom, osjećala sam te, znala da si drugačija, spoznala tvoju osobnost davno prije iskazane odrastanjem.
Zato nisam "vjerovala" niti babici kada sam je upitala za spol, nego sam joj rekla: Pokaži mi!
I onda pukla od ponosa, kao muškarci kada dobiju sina, u tom sam ih trenu savršeno razumjela, a i sada.....20 godina poslije...pucam od ponosa.
Ti si moja Sunčica. Od prvog trena kada si udahnula i nasmijala mi se. I volim te beskrajno. Ne postoje riječi kojima bih to mogla iskazati potpuno.

Odgojila sam ženu.
Pametnu, lijepu, dobru, intuitivnu, osjećajnu, suosjećajnu...koja tek treba pronaći nekoga tko će sve to u njoj vidjeti, cijeniti i voljeti.
Od one djevojčice od 4 koja je kao čičak bila zaljepljena za moju nogu, povučena, stidljiva, nesigurna, nije me puštala ni na wc, izrasla si u prekrasnu mladu ženu, odrasla nižući uspjehe u osnovnoj, pa u glazbenoj, pa u gimi, pa u odbojkaškom klubu sve do 1. lige, , pa sada na faxu.
I uz sve to (p)ostala optimistična, vedra, puna snage, podrške i razumijevanja za druge, uzor mlađoj sestri, vječna prijateljica starijem bratu...

Toliko sam zahvalna Bogu što mi te podario, tvom ocu koji te zajedno sa mnom odgojio, tvojem (malo) strarijem bratu i (dosta) mlađoj sestri što činite prekrasan trojac naše ljubavi......ma uhvatila me pekmezasta minuta....ponekad je tako prokleto teško riječima oslikati osjećaje u svim postojećim nijansama.
Volim te kćeri moja, beskrajno, kažem ti i pokažem to svaki dan i svečano obećajem....tako će biti dok god dišem.

Vtm

nedjelja, 25.06.2017.

Crveni makovi

Obećanje je obećanje, a crveni makovi me uvijek sjete na prekrasnu pjesmu iz 4. osnovne, ali i na našu blogericu koja se nije uvijek nazivala kao danas, no ova sličica crvenih makova sa moga otočkog raja upućena je Oljici :)

Nećemo o kvaliteti sličice:)

Oznake: crveni makovi

utorak, 13.06.2017.

Kažu...kažem

Govor je srebro,
šutnja je zlato.

Što kada vlastitom odlukom
zamijenimo
srebro zlatom?
Obogatimo li se doista?
Postignemo li što smo željeli,
čemu smo težili?

Sumnjam.

Riječi,
pa makar i "pogrešne" bile,
ništa zamijeniti ne može.

Oznake: šutnja

utorak, 06.06.2017.

Lipanj je njen mjesec

Koliko je riječi prošlo pored mene, a ja ih nisam zadržala, potpisala, zavoljela, priznala.
Nisam ih utisnula u srce, istisnula dahom, urezala u dlanove i stisnula ruku u pozdrav.
Samo sam puštala da prolaze ne otvarajući im vrata.

Nikada nisam nošena na dlanu, do njenom. No brzo sam ostala bez njega.
Vjerovala sam da je moja zadaća ispružiti svoj dlan, da nosi druge. Tako bih bila što sličnja njoj.

Uvijek u ovo vrijeme opojnog mirisa lipa, u lipnju, dozovu mi sjećanja, srce, mozak, koža, dlanovi, njuh, sluh, šesta čula i još sva čudesa Nju u sjećanje, nepogrešivo, uvijek.
I uvijek me obuzme tuga, šira od slavonske ravnice, zlatnija od njenog srca, veća od njene duše, plavlja od morskih dubina.
Lipanj je njen mjesec, na izdahu Ivandana je njen udah, ona je prva, ljetna blago topla noć.
Astrologiju smatram samo zabavom, no zanimljivo je da baš na tome mjestu u mome natalnom horoskopu leži mjesec, simbol majke, osjećaja.

Poželim nositi je na dlanu, no ne mogu, poželim zagrliti je još jednom snažno, zadnje, onako kada grliš da nikada ne pustiš iz zagrljaja, poželim čuti uživo njen smijeh, njenu pjesmu, šale, osjetiti njenu toplinu, čuti njen glas, udahnuti njen miris, poželim.

Imala bih manje nego moja najmlađa danas (a ona ima 14) da je nisu zadržali tada. U bolnici, u dalekom gradu (gdje moja starija sada studira... i to medicinu), hitno brzojavom pozvavši njenu majku na transplantaciju. Imala sam 12.
Nije se vraćala 2 godine. Sve što se moglo ispriječiti na našem putu ispriječilo se. I odbacivanje organa, i propusti pri presađivanju, i noćne smjene mog očuha i putovanja njoj svaki vikend, i moj mlađi brat za koga sam brinula kao za vlastito dijete, iako...a što sam bila ja nego dijete?! Ako nas nisam probudila u školu, izostali bi, ako nam nisam dala doručak, ne bismo jeli, ako nisam sklonila sa stola šalice i mrvice od doručka, dočekale bi me iz škole...
A moj otac ni došao nije samo da me pita kako sam. Telefon tada niti imali nismo, kontakta drugog nije bilo.
Naučila sam sve o peći na plin, kako se radi povrtna juha i kako mlađeg brata naučiti da bude odlikaš u školi. A ja sam bila vraški dobra odlikašica jer to je bilo jedino samo moje, jedino što mi nitko nije mogao uzeti i jedino što mi je reklo tada: Ti vrijediš. Ti si netko.
No ona, ona je tek bila borac, izdržala 2 godine tortura i borbe za bubreg da ga tijelo prihvati, 70 tableta na dan, mučnine, promjene..., a onda još prognoziranih 6-7 godina mučenja na dijalizi, I ne samo medicinski maksimum tada, 6-7, nego dva puta toliko. Punih 13 godina. Svaki drugi dan. Zagreb, Slavonski Brod, Požega, opet Brod.
Rat je konačno presudio. Tijelo je postalo prekrhko, iako snažnog duha. I vjere.
O njenoj sahrani sam već pisala, 20 ljudi pod granatama početkom studenog 91. ravno je tisućama danas u mirnodopsko vrijeme...

Uvijek joj nosim ružu na grob.
Ne stoji joj mramor, mramor je hladan, a ona je bila topla, želim tu toplinu sačuvati u svakoj staničnoj jezgri, svakoj kapljici izdaha, svakom otkucaju srca i svakom zagrljaju koji ću ikada dati. Želim tom toplinom ugrijati svijet.

Oznake: mojoj majci

<	lipanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***