Ime ti nisam izabrala. Otac je, prema našem dogovoru.
Ni na spol ti utjecala nisam. Evolucijski je znano da je ta uloga dodijeljena muškarcima.
Ali...od prvog tvog okucaja srca, u mojoj utrobi (znanstvenici se slažu da je to cca 3 tjedna od začeća)....znala sam da si ti TI. Iako je trudnoća bila ista kao nedavna s tvojim bratom, osjećala sam te, znala da si drugačija, spoznala tvoju osobnost davno prije iskazane odrastanjem.
Zato nisam "vjerovala" niti babici kada sam je upitala za spol, nego sam joj rekla: Pokaži mi!
I onda pukla od ponosa, kao muškarci kada dobiju sina, u tom sam ih trenu savršeno razumjela, a i sada.....20 godina poslije...pucam od ponosa.
Ti si moja Sunčica. Od prvog trena kada si udahnula i nasmijala mi se. I volim te beskrajno. Ne postoje riječi kojima bih to mogla iskazati potpuno.
Odgojila sam ženu.
Pametnu, lijepu, dobru, intuitivnu, osjećajnu, suosjećajnu...koja tek treba pronaći nekoga tko će sve to u njoj vidjeti, cijeniti i voljeti.
Od one djevojčice od 4 koja je kao čičak bila zaljepljena za moju nogu, povučena, stidljiva, nesigurna, nije me puštala ni na wc, izrasla si u prekrasnu mladu ženu, odrasla nižući uspjehe u osnovnoj, pa u glazbenoj, pa u gimi, pa u odbojkaškom klubu sve do 1. lige, , pa sada na faxu.
I uz sve to (p)ostala optimistična, vedra, puna snage, podrške i razumijevanja za druge, uzor mlađoj sestri, vječna prijateljica starijem bratu...
Toliko sam zahvalna Bogu što mi te podario, tvom ocu koji te zajedno sa mnom odgojio, tvojem (malo) strarijem bratu i (dosta) mlađoj sestri što činite prekrasan trojac naše ljubavi......ma uhvatila me pekmezasta minuta....ponekad je tako prokleto teško riječima oslikati osjećaje u svim postojećim nijansama.
Volim te kćeri moja, beskrajno, kažem ti i pokažem to svaki dan i svečano obećajem....tako će biti dok god dišem.
Vtm
Post je objavljen 29.06.2017. u 15:04 sati.