white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 06.06.2017.

Lipanj je njen mjesec

Koliko je riječi prošlo pored mene, a ja ih nisam zadržala, potpisala, zavoljela, priznala.
Nisam ih utisnula u srce, istisnula dahom, urezala u dlanove i stisnula ruku u pozdrav.
Samo sam puštala da prolaze ne otvarajući im vrata.

Nikada nisam nošena na dlanu, do njenom. No brzo sam ostala bez njega.
Vjerovala sam da je moja zadaća ispružiti svoj dlan, da nosi druge. Tako bih bila što sličnja njoj.

Uvijek u ovo vrijeme opojnog mirisa lipa, u lipnju, dozovu mi sjećanja, srce, mozak, koža, dlanovi, njuh, sluh, šesta čula i još sva čudesa Nju u sjećanje, nepogrešivo, uvijek.
I uvijek me obuzme tuga, šira od slavonske ravnice, zlatnija od njenog srca, veća od njene duše, plavlja od morskih dubina.
Lipanj je njen mjesec, na izdahu Ivandana je njen udah, ona je prva, ljetna blago topla noć.
Astrologiju smatram samo zabavom, no zanimljivo je da baš na tome mjestu u mome natalnom horoskopu leži mjesec, simbol majke, osjećaja.

Poželim nositi je na dlanu, no ne mogu, poželim zagrliti je još jednom snažno, zadnje, onako kada grliš da nikada ne pustiš iz zagrljaja, poželim čuti uživo njen smijeh, njenu pjesmu, šale, osjetiti njenu toplinu, čuti njen glas, udahnuti njen miris, poželim.

Imala bih manje nego moja najmlađa danas (a ona ima 14) da je nisu zadržali tada. U bolnici, u dalekom gradu (gdje moja starija sada studira... i to medicinu), hitno brzojavom pozvavši njenu majku na transplantaciju. Imala sam 12.
Nije se vraćala 2 godine. Sve što se moglo ispriječiti na našem putu ispriječilo se. I odbacivanje organa, i propusti pri presađivanju, i noćne smjene mog očuha i putovanja njoj svaki vikend, i moj mlađi brat za koga sam brinula kao za vlastito dijete, iako...a što sam bila ja nego dijete?! Ako nas nisam probudila u školu, izostali bi, ako nam nisam dala doručak, ne bismo jeli, ako nisam sklonila sa stola šalice i mrvice od doručka, dočekale bi me iz škole...
A moj otac ni došao nije samo da me pita kako sam. Telefon tada niti imali nismo, kontakta drugog nije bilo.
Naučila sam sve o peći na plin, kako se radi povrtna juha i kako mlađeg brata naučiti da bude odlikaš u školi. A ja sam bila vraški dobra odlikašica jer to je bilo jedino samo moje, jedino što mi nitko nije mogao uzeti i jedino što mi je reklo tada: Ti vrijediš. Ti si netko.
No ona, ona je tek bila borac, izdržala 2 godine tortura i borbe za bubreg da ga tijelo prihvati, 70 tableta na dan, mučnine, promjene..., a onda još prognoziranih 6-7 godina mučenja na dijalizi, I ne samo medicinski maksimum tada, 6-7, nego dva puta toliko. Punih 13 godina. Svaki drugi dan. Zagreb, Slavonski Brod, Požega, opet Brod.
Rat je konačno presudio. Tijelo je postalo prekrhko, iako snažnog duha. I vjere.
O njenoj sahrani sam već pisala, 20 ljudi pod granatama početkom studenog 91. ravno je tisućama danas u mirnodopsko vrijeme...

Uvijek joj nosim ružu na grob.
Ne stoji joj mramor, mramor je hladan, a ona je bila topla, želim tu toplinu sačuvati u svakoj staničnoj jezgri, svakoj kapljici izdaha, svakom otkucaju srca i svakom zagrljaju koji ću ikada dati. Želim tom toplinom ugrijati svijet.

Oznake: mojoj majci

<	lipanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)