Umjesto da pečem kolače, ja "visim" po blogu. Ne mogu si i ne želim pomoći. Sada. Baš želim biti ovdje, sada. A ostatak slatkih obveza (dio odrađen jučer) odraditi ću - sutra:).
Htjela sam napisati kako me blagdani, u pravilu, rastužuju, kako me podsjećaju na obitelj, okupljanje, zajedništvo, sve one kojih više nema (a puno ih je, svi od kojih sam potekla....), htjela sam napisati kako se blagdanima radujem upravo zbog obiteljskih okupljanja i tog ozračja zajedništva, ljubavi i nade koje nam daje rođenje Isusovo, svašta sam htjela napisati.
Naravno da je i bogata slavonska trpeza sinonim za božićne blagdane, pa tako i neizostavna pečenica. Tradicijski, odmah poslije ponoći (neovisno o ponoćki!).
Ovo je Božić bez pečenice. Prvi, od kada smo MI (nas 5) obitelj.
Nema.
I kao što smo već navikli da nema bijelog Božića, već nekoliko godina, zbog zatopljenja i promjena kilme, tako sam mislila da će nam i ovaj Božić. prvi bez pečenice, biti nešto na što ćemo se navići, prihvatiti to. No, teško je kada se navikneš na neke standarde, navike, tradicije, i kada pitanja i dvojbe postanu sasvim jednostavna (ne tko, ne što, ne gdje, ne kako, ne kakvo.....nego ima ili nema, možemo ili ne možemo, što je prioritet znamo).
Nedostajalo mi je nešto u ovim danima prije blagdana. Znam, nije to samo pečenica kao pečenica, nego sve ono što ona predstavlja u duhu božićnih blagdana.
Iako mi je srce puno, jer svi ćemo se okupiti, dolazi i moja studentica što nije 2 mj bila (nije "mogla"), bor smo kupili, neke standarde još " držimo", a danas smo dobili i dar pod bor. Kažu, dobili jednu više i odlučili je pokloniti nama. Dar. Božićni. Prvi puta u životu. Ne preuranjeni, taman na vrijeme, jer danas je treba peći. Pečenicu. I moj je zakoniti to maherski odradio.
I ovaj će Božić biti cjelovit, sa svim svojim pratećim sadržajima (ićem i pićem, borom i pečenicom) u zajedništvu naše obitelji sa mislima, molitvama i zahvalom za ono tko jesmo, što imamo i za sve naše pa i one koji nisu s nama. Bilo da ih više nema pa su naši anđeli čuvari ovdje na zemlji, bilo da su kilometrima udaljeni od nas.
Hvala ti drugo moja, tebi i tvojima.
Sretan vam i blagoslovljen Božić.
Oznake: dar pod bor
< | prosinac, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***