white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
srijeda, 25.02.2015.
Umijeće življenja
Tisuće misli roji se večeras u mojoj glavi...
Tisuće je riječi već ispisano u mom umu za ovaj post u zadnjih desetak dana.
Sada sjedaju na ovu bijelu podlogu kao snijeg koji neće ostati.
U trenutku kada sadašnjost postaje prošlost, u trenu koji je vječan, a zovemo ga život, u onom međuprostoru između rođenja i smrti, odgovorno tvrdim: Zaboravila sam živjeti. Sada. U ovom trenutku.
Svatko od nas,
ponekad...
Negdje na tom putu smo zastali
i zapitali se:
Kuda vodi?
Ima li smisla?
Tko sam ja?
i
Što je ovo uopće?
Je li TO život?
.......
Odgovori su nekada dolazili
sami.
Nekada smo ih čupali
s mukom
iz drugih i
sebe.
Nekada nisu stizali uopće...
A tako su nam bili
potrebni.
Tako smo bili
potrebiti.
......
Jedan životni moto
živim:
Svako zlo za neko dobro...
pa se pitam:
Nije li i sada
Svevišnji na djelu?
Ti ga zovi
Bog
Svemir
Viša sila
Božanska čestica
Usud
ma kako god hoćeš...
......
Možda je ovo dobro,
a možda i nije.
Tko će ga znati?!
Tek znam
da živjeti želim
da i dalje volim
Život.
Samo sam zaboravila
privremeno:
Kuda vodi?
Ima li smisla?
Tko sam ja?
i
Što je ovo uopće?
Je li TO život?
Iako znam, da, znam iz iskustva da proći će, jer ništa i nitko ne traje vječno, i da je moja baka bila u pravu kada je govorila: Svaka sila za vremena! nekako me osupnula (začudo i obradovala) činjenica da shvaćam da je sve prolazno, pa i ova moja situacija (životna, poslovna, zdravstvena) s kojom se pokušavam izboriti najbolje što znam i kako i koliko mogu. Snage su davno potrošene (na druge), živeći vlastitu energiju na kredit zatekla sam se u debelom minusu.....
Ja nisam neiscrpan izvor vode koji ne presušuje...
Ja sam ljudsko biće koje djeluje po principu: koliko imaš toliko daš! Pa i više od toga, crpeći iz neke "budućnosti".
No sada je crpilište iscrpljeno. I buduća crpljenja....
Što kada je crpilište iscrpljeno?
Logika mi kaže: pronaći novo.
Neiscrpno. Jedinstveno. Modificirano. Nepresušno.
Srce mi kaže:
Unutar sebe.
Puno je "posla" preda mnom.
Ne zamjerite ako se ne čujemo i ne vidimo.
Smatrajte me Orionom koji će nestati sa zvijezdanog neba ove zime da bi se ujesen opet pojavio još ljepši i sjajniji.
Kada će to biti, u ovom trenu, sjecištu vječnosti i prolaznosti, ne mogu reći, ne znam.
Do tada
ostajte mi zdravi, sretni, bogati i ljubljeni, a ljubite i sami_
Oznake: vrlo osobno
četvrtak, 12.02.2015.
Nepatentirani otkucaj
Mili moj Oznake: mili moj
o kako nisam prije shvatila.....
Kako danas izgledaju prinčevi?
I postoje li, uopće, ili su,
kao zaštićena vrsta,
svrstani u "rezervate",
gdje mi
(obične smrtnice)
pristupa nemamo?!
ponedjeljak, 09.02.2015.
Kako sam rušila tabue
Nekako mi se kroz život uvukao taj izraz, još od početka: tabu, zabrana, nerečeno, neizrečeno, predmnijevano, rečeno, upozoreno, očekivano i neočekivano....ma sve.
Sjećam se prvog tabua koji sam rušila (nesvjesno) pitajući se o čemu se, u stvari, radi i zašto od muhe prave slona, jer meni je (u mojoj dječjoj 10-ogodišnjoj glavi) bilo dobro.
Nije da nisam uživala u toj, povremenoj i rijetkoj, pažnji i sažaljevanju, ta bila sam središte njihova zanimanja, ali nisam vidjela potrebe za toliko buke ni oko čega (što bi rek'o Shakespeare).
Jadna mala, raste bez oca (a sve to još od 2. godine)! A sve potaknuto knjigom iz crkvene knjižnice naslova: Svi me vole samo tata ne!
I da, neminovan dokaz kojekakvih sumnjivih istraživanja, tumačenja i prepričavanja da su djeca razvedenih roditelja primjeri kriminala, socijalnih problema, ne-uzor drugovima i drugaricama u školi i na ulici, žigosani, baš tako!
A ja - odlikašica, sve petice u školi, predsjednica razreda, čuvarica (a uskoro i odgajateljica - tada to još nisam znala da ću postati) svoga mlađeg brata!
A onda mi se iste godine srušilo barem tri svijeta: obitelj, politika i crkva!
Stupovi društva, na kojima počivamo i gradimo svoje živote.
Iste sam godine učila sama da treba razdvajati čisto od prljavog rublja, budila se prije budilice i dizala mlađeg brata u školu, davala mu doručak, prala ručno, spremala kako sam znala.....mama je zaglavila u bolnici (u dalekom gradu na 2 duuuuuge godine).
Vjerujući. u svojoj dječjoj glavi, da je moj zadatak dokazati suprotno svim ovim tabuima, pogrešnim i zločestim razmišljanjima, trudila sam se iz petnih žila i dalje biti odlikašica, velika i savjesna sestra, a uz to još i graditi priznanja u okruženju u kojem živimo: i u školi i u crkvi.
Bilo je tu i školskih natjecanja, nekih nagrada, putovanja i priznanja, al' najveći politički uspjeh tada bilo je primanje u Savez omladine 2 mjeseca prije svih svojih vršnjaka te nošenje regionalne štafete i čitanje pisma drugu Titu pred cijelom školom i gradom i svim tada političkim moćnicima ( neću zaboraviti naputke pedagoginje kako bi to gordo zvučalo!).
Nekako, u isto vrijeme, poklopila se 1000 i 300-godišnjica crkve u Hrvata, a ja...i tu super-aktivna kroz vjeronauk, dječji zbor, dobila čast da predajem cvijeće i recitiram pjesmicu tadašnjem nadbiskupu Kuhariću ( i dan danas imam od njega blagoslovljenu prekrasnu krunicu).
No, i tu sam u hijerarhiji, pogurana od čovjeka, da najprije čovjeka, pa onda svećenika - mog tadašnjeg vjeroučitelja, koji je rekao ( u skladu s crkvenim zakonima pravilno ih primjenjujući): Ona je Božje dijete! i zauzeo se za mene da ja, po svojim uspjesima, baš budem ta koja će imati tu čast!
A u svemu tome, ja sam se zapitala:
Jesam li to ja?!
Želim li ja to?
Vidim li ja sebe tako?
I, hvala Bogu, dala si jasan i nedvosmislen odgovor:
NE.
Sustav, institucije, pravila koja me ne uvažavaju kao jedinku, koja me koriste kao oruđe za svoje svrhe (ne vodeći računa o mojim osjećajima, razmišljajima i željama), nisu odgovor na moja životna pitanja.
Ne vidim se tu.
Od tada sam, i službeno, crna ovca.
S 13!
Naravno da su, u mom stilu, uslijedila rušenja i nekih drugih tabua.
žena i kuhača (iako obožavam kuhati i rado to činim)
sex i ljubav- ha,ha,ha ovo neću dijeliti s javnošću.)
žena (djevojka) je za udaju, a ne za fakultet - šipak, završila fakultet! Prva u obitelji!
I udala se,al ne sa 20 već kao ne-"stara"-ha,ha! cura već mlada i samosvjesna žena sa 30!
I još jedan tabu je pao: žena može biti i žena, i majka i poslovna žena istovremeno!
Samo.....to košta, puno, a o tome u nekom drugom postu!
Oznake: tabui
utorak, 03.02.2015.
Pijetet žrtve
Tko će majci
vratiti sina?
Ma kako se zvao
ma kom klanu pripadao
u kojem životu živio
i koji propustio
djecu nerođenu
život neproživljen?
Ma tko će sreći
nevinog dječjeg oka
vratiti djetinjstvo
i lopte šarene
i igračke na igralištu
čokoladom lica zamrljana
zadatkom
leševa odvlačenih zamjenjena
pod granatama?
Ma tko će djevojci i ženi
smradom primitivne
i neljudske moći
pod prijetnjom oružjem
u nazočnosti
muža
oca
majke
brata
djeteta
vratiti čistoću
žrtvom uzvišenu
silovanjem obeščašćenu?
Ma tko će vratiti
meni
i
tebi
život
kojeg više nema
radost
koja je nestala
nevinost djetinjstva
nasilno
krvavo
oduzeta
dostojanstvo biti čovjek?
Sigurno ne Haški sud_
Oznake: žrtve
| < | veljača, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***