Tisuće misli roji se večeras u mojoj glavi...
Tisuće je riječi već ispisano u mom umu za ovaj post u zadnjih desetak dana.
Sada sjedaju na ovu bijelu podlogu kao snijeg koji neće ostati.
U trenutku kada sadašnjost postaje prošlost, u trenu koji je vječan, a zovemo ga život, u onom međuprostoru između rođenja i smrti, odgovorno tvrdim: Zaboravila sam živjeti. Sada. U ovom trenutku.
Svatko od nas,
ponekad...
Negdje na tom putu smo zastali
i zapitali se:
Kuda vodi?
Ima li smisla?
Tko sam ja?
i
Što je ovo uopće?
Je li TO život?
.......
Odgovori su nekada dolazili
sami.
Nekada smo ih čupali
s mukom
iz drugih i
sebe.
Nekada nisu stizali uopće...
A tako su nam bili
potrebni.
Tako smo bili
potrebiti.
......
Jedan životni moto
živim:
Svako zlo za neko dobro...
pa se pitam:
Nije li i sada
Svevišnji na djelu?
Ti ga zovi
Bog
Svemir
Viša sila
Božanska čestica
Usud
ma kako god hoćeš...
......
Možda je ovo dobro,
a možda i nije.
Tko će ga znati?!
Tek znam
da živjeti želim
da i dalje volim
Život.
Samo sam zaboravila
privremeno:
Kuda vodi?
Ima li smisla?
Tko sam ja?
i
Što je ovo uopće?
Je li TO život?
Iako znam, da, znam iz iskustva da proći će, jer ništa i nitko ne traje vječno, i da je moja baka bila u pravu kada je govorila: Svaka sila za vremena! nekako me osupnula (začudo i obradovala) činjenica da shvaćam da je sve prolazno, pa i ova moja situacija (životna, poslovna, zdravstvena) s kojom se pokušavam izboriti najbolje što znam i kako i koliko mogu. Snage su davno potrošene (na druge), živeći vlastitu energiju na kredit zatekla sam se u debelom minusu.....
Ja nisam neiscrpan izvor vode koji ne presušuje...
Ja sam ljudsko biće koje djeluje po principu: koliko imaš toliko daš! Pa i više od toga, crpeći iz neke "budućnosti".
No sada je crpilište iscrpljeno. I buduća crpljenja....
Što kada je crpilište iscrpljeno?
Logika mi kaže: pronaći novo.
Neiscrpno. Jedinstveno. Modificirano. Nepresušno.
Srce mi kaže:
Unutar sebe.
Puno je "posla" preda mnom.
Ne zamjerite ako se ne čujemo i ne vidimo.
Smatrajte me Orionom koji će nestati sa zvijezdanog neba ove zime da bi se ujesen opet pojavio još ljepši i sjajniji.
Kada će to biti, u ovom trenu, sjecištu vječnosti i prolaznosti, ne mogu reći, ne znam.
Do tada
ostajte mi zdravi, sretni, bogati i ljubljeni, a ljubite i sami_
Post je objavljen 25.02.2015. u 22:42 sati.