Za što se borio Ivan Fumić?

nedjelja , 10.05.2015.

Jednom davno napisao sam dnevnik

http://pollitika.com/jesmo-li-se-za-to-borili

Moja glavno razmišljanje je bilo to da ni ja, a ni itko koga znam, od branitelja, nije imao viziju države za koju bori. Pod vizijom mislim na društveno uređenje, unutrašnje odnose, odnose u društvu i sve ostalo. Ono što smo tada znali, bila je obrana i oslobođenje okupiranih područja. Dodatno smo znali i željeli da nam država ne bude jednopartijska, dakle, da je demokracija na djelu i da nismo dio nefunkcionirajuće Jugoslavije.

Godinama nakon završetka rata, pojedini branitelji se javljaju sa svojim tvrdnjama "Nije ovo država za kakvu sam se borio." Neki, poput Glogoškog u čuvenom intervjuu, su to tvrdili i u vrijeme rata. Stvar je u tome da takvi ljudi lažu sami sebe i druge oko sebe. O, ja sam uvjeren da su oni sami sebe u međuvremenu uvjerili da su oni kretali u rat za nekakvu socijalnu, pravednu, uređenu, superdemokratsku......ili bilo kakvu drugu državu....ali to jednostavno ne odgovara istini. To je mit. Izmišljotina. Nama nametnuto razmišljanje. Samo pitanje : "Jesi li se za to borio?" je nametnuto. Već sam rekao za što smo se borili. Ne može se očekivati od po milijuna ljudi koji su pod različitim uvjetima ušli u borbu da imaju istu viziju države za koju se bore, ili da uopće imaju viziju, osim onih jednostavnih i lako razumljivih i objašnjivih: sloboda, mir, demokracija. Ma što to već značilo.

Mislio sam da nakon rata jedino mi, hrvatski branitelji, imamo takve dileme. Da smo jedino mi pritisnuti takvim nametnutim pitanjima i samozavaravajućim odgovorima.
A onda me šokira izjava od strane koju nisam ni najmanje očekivao: od Ivana Fumića, potpredsjednika antifašističkih boraca.

"Čovjek se uvijek u životu opredjeljuje - ili si za demokraciju ili za totalitarizam. Mi smo se borili za demokraciju", kazao je Fumić.
"Domovinski rat je negirao ono za što smo se mi borili - bratstvo i jedinstvo, jednakost, socijalnu pravdu i pravo žena".

Po Fumiću, partizani su se borili za demokraciju, bratstvo i jedinstvo, jednakost, socijalnu pravdu i prava žena.
Demokracija? Nakon pobjede partizana uvedena je diktatura i totalitarizam. Pogotovo nakon 1945. S različitim intenzitetom, teror je trajao do 1989.
Bratstvo i jedinstvo? U ratu u kojem su se braća nalazila na suprotnim stranama?Jednakost? Svašta. Čiju, između koga? Klasa? Pa onda bi ispalo da su svi partizani bili komunisti. Ili da su znali što je komunizam. I tko je na kraju rata bio jednak s kime?
Socijalnu pravdu? Pa tko je od seljaka znao što je to socijalna pravda, kako to izgleda i valja li jesti?
Prava žena? I opet su me učili da su drugarice svoju jednakost i svoja prava izborile u "NOB-u".

I što sad? Osim što Fumić pokušava nas lagati, barem one koji se ne sjećaju što je i kako bilo, on pred sam kraj života zavarava sebe. Jer to nisu vrijednosti koje je Fumić (rođen je 1930. godine, znači 1945 je imao 15 godina) mogao uopće znati, a kamoli ih osjećati. I to ne samo on, već velika većina sudionika 2. svjetskog rata u Hrvatskoj.
Fumić je nakon rata, nakon raspada Jugoslavije, razvio naknadnu pamet.
Većina sudionika rata se borila zbog sebi jednostavnih i lako razumljivih razloga. Moraš, mobiliziralo te. Poslalo poziv. "Svi" se bore, ne'š biti pičkica. Došla jedna vojska i popalila selo, moraš ići u suprotnu. Osveta. I već pri kraju rata,ona najpraktičnija, pridružuješ se pobjednicima.

Pa o čemu onda Fumić priča?
Priča bajke i stvara lažne mitove. Slično onome što rade i danas neki branitelji. Čini mi se da je to sindrom veterana ratova. I ne bi to bio problem, da time mladim generacijama ne šaljemo sasvim krive poruke i zamagljujemo istine. Zamislite paradoksa? Partizani su se borili za demokraciju?