Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 06.09.2025.

Krug

Na klupi pred zgradom sjedi čovjek.
Kažu, ne zna se je li čeka autobus ili vlastiti život.
Ima u rukama kruh od jučer,
a u očima sutra koje ne obećava ništa.
Nema veze, na parkiralištu je.

Grad spava u nedjeljnom mamurluku,
na poneki fasadama vise zastave,
ali ne znaju kome pripadaju.
Jednako su izblijedjele kao i ljudi ispod njih.

Pokušavam zapisati istinu,
ali ona se stalno skriva iza tuđih parola.
Ovdje je lakše kupiti obećanje,
nego vjerovati u vlastite noge.

Ipak, kad naiđe djevojčica s knjigom pod pazuhom,
kad vidim osmijeh koji ne zna za kalkulacije,
znam da sve ovo ima smisla.
Jer ništa nije jače od mladosti koja se ne boji čitati.

A mi, umorni, slomljeni i ogorčeni,
možemo se barem praviti da još dišemo
za njih,
da ne odustanemo od puta,
iako cesta odavno vodi u krug.

Živim krug čekajući ishodište
Idem i ne odustajem
Idem!

Prosinac 2025 (1)
Studeni 2025 (3)
Rujan 2025 (1)
Kolovoz 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (2)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (4)
Siječanj 2025 (5)
Prosinac 2024 (2)
Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)