Na terenu sam, lopta mi u ruci,
Pokušavam pogoditi koš, kao stari majstor.
Dok se znoj slijeva, mišići drhte,
Ali nema toga, ja zakucavam, kad žmirim.
Žmirim, pa škicnem
Na trbuhu radim, trbušnjaci tko ima, a ja kao bure da spremam
Svaka kapa znoja pri svakom novom pokretu.
Onda izmičem, sve naopako,
A žmirim, pa pogledam imam lijoš snage.
Imam, vozim sobni bicikl, ali krivo mišiči noge rastu
Žmirim
Žmirim, pa škicnem
Svuda su vrata, ali zatvorena,
A u njima samo tišina, i poneki osmjeh
Smiješim se, ironija savršenstva,
Jer žmirim i ništa ne postoji osim smijeha.
Žmirim, pa škicnem
Ne znam gdje mi je glava, noge me bole,
Svaka misao pritisne me, ali ja smijem, ne odustajem.
Stomak mi mora imati pokoju pločicu, a nema ništa osim lopte
Onda kažem "bu, smijeh odjekne,
Jer žmirim, pa sve nestane kad otvorim oči
Vidim!
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 45 godina. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com