Kamenje pod nogama, oštro i hrapavo,
svaki korak borba, svaki dah napor.
Ali u srcu gori plamen tih,
živi u nama, glas da nismo tih.
Ruke što su klonule dižemo ponovo,
svijet što se srušio gradimo iznova.
Jer hrabrost nije odsustvo straha,
već korak naprijed kad tama se smraha.
Naša nada je mač protiv jada,
srce štit, dok se tama vlada.
U svijetu što je otišao u nigdinu,
mi smo svjetlo što probija tišinu.
Borba za život nije uvijek fer,
ali svaki osmijeh je pobjede vjetar.
I dok stojimo usred ruševina,
tražimo sunce među sivim sjenama.
Normalni svijet? San je, kažu mnogi,
ali mi ga stvaramo, koraci su strogi.
Jer nije svijet ono što su nam dali,
već ono što krojimo, kad smo svi stali.
Pa krenimo dalje, i kad je najteže,
kad vjetar nas lomi, kad nas sve steže.
Jer borba je sveta, a život dar,
u hrabrosti leži pobjednički žar.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 45 godina. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com