Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 05.11.2024.

Kad zatvorim oči

Sloboda pokreta san je što plamti u meni,
tijelo me sputava, ali duh ne pamti
te okove nježne, što me vežu k zemlji,
jer kad zatvorim oči – ja sam slobodan, cijeli.
Vidim otoke, skriveno blago,
polja cvjetna, polja lavande i maka što šire se blago,
brda visoka, horizonte bez kraja,
u tom beskraju hodam, bez staza i sjaja.
Nestaju granice, prostor se širi,
u tom svijetu duše ništo me ne smiri,
noge su lake, korak je tih,
kad zatvorim oči, slobodan sam i tih.
Gledam ljepotu, osjećam sve,
mirisi cvijeća u meni se spletu,
i svaka stopa vodi me dalje,
dok hodam u snu, bez boli, bez sjene.
Tijelo možda miruje, stisnuto, skriveno,
ali um leti, sve je slobodno, snovito,
kad zatvorim oči, tu nestaju okovi svijeta,
i hodam u slobodi, gdje ništa me ne sputava.

Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)