Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 14.10.2024.

Pismo životu

Dragi Živote,
Pišem ti jer smo, ajmo realno, već neko vrijeme u jednoj čudnoj vezi. Ti mene vučeš, ja tebe vučem, ali nikako da uhvatimo isti ritam vučenja za onu stvar. Kao kad pokušavaš s nekim plesati valcer, a ispadne ti breakdance s obe lijeve noge. E, pa sad je vrijeme da te pitam jednu stvar: zašto ne mogu biti zdrav jedan dan? Jedan jedini, to je sve što tražim! Ne tražim da postanem Superman ili da letim, samo da mogu ustati iz kreveta bez osjećaja kao da me vlak pregazio.Ne
nisam invalid ničiji, ipak sam osoba koja šuti i radi po svome. Dopadno li nekom bilo ili ne, zaboli me.
Možemo li se dogovoriti da za jedan dan budem zdrav kao dren? Obećavam da neću zloupotrijebiti tu privilegiju. Neću trčati maraton niti se prijaviti za triatlon. Samo bih prošetao, popio kavu u miru, možda se čak i nasmijao (onako pravo, iz trbuha, ne ono klimanje glavom kad ti netko ispriča loš vic). Sjeo bi bez straha da će mi ispasti plomba, da ću pasti, da će me pogoditi raketa...
Ima tu još jedna stvar. Znaš te ljude živote koji uvijek obećavaju da će ti pomoći? One što ti govore: "Joj, samo ti se javi, tu sam za tebe!" A kad ti stvarno treba pomoć, odjednom ih nema nigdje, kao da su nestali u Bermudskom trokutu. "Ma zovi me, kad god trebaš," kažu. A kad ih zovneš, odjednom postaju vrhunski stručnjaci u izbjegavanju poziva, laganu i obmani.. Ulizuju se, lažu da su uvijek tu, a ti ostaneš sam sa svojim problemima... i naravno, sa mnom. Živote postoje i izuzeci, ali narcisoidno bi bilo mislit da Zemlja nije ravna i da se ravna ploča vrti oko meneHvala ti što mi barem ti nikad ne lažeš – kad odlučiš da se osjećam kao da imam 100 godina, držiš se toga dosljedno. Cijenim dosljednost, stvarno.
Tako da, dragi moj Živote, moj partneru u ovom našem kaotičnom plesu, možeš li mi dati samo jedan dan zdravlja? Znaš ono, da ne zovem doktore, ne tražim čajeve po internetu i ne razmišljam o tome što će se sljedeće na meni pokvariti? Bit ću zahvalan kao pas kad mu daš keks, a neću ni tražiti drugi dan. Samo jedan, da me podsjetiš kakav je osjećaj biti potpuno funkcionalan čovjek.
Eto, razmisli o tome, pa se čujemo. I nemoj mi slati one "ulizice" s praznim obećanjima. Samo zdravlje. Na jedan dan. Može?
Tvoj Vanja

14.10.2024. u 18:36 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo