U meni gori vatra što ne gasne,
dok padam i dižem se, srce mi se stisne.
Svaka prepreka, svaki zid što stoji,
ne može slomiti ono što se u meni kroji.
Koraci su teški, ali put je moj,
nosim teret, ali u njemu rastem, kao vojnik svoj.
Borba nije kraj, već početak novi,
u tami se rađaju snovi što vode svjetlosti novoj.
Ruke mi drhte, ali ja ih ne krijem,
u svakoj slabosti snagu još uvijek snijem.
Jer borba je ples, i ja znam ritam, a ritma nemam
ne predajem se lako, srce mi uvijek kuca tim tempom bitnim.
Klik klik
Svijet može biti oštar, grube su riječi,
al' u meni je tišina koja jača i liječi.
Za svaki pad imam novi ustanak,
neće me pokolebati, ni vjetar, ni taman oblak.
Borim se za svaki dah, za svaki san,
ne pristajem na manje, jer snaga je moj plan.
I kad mi svijet zatvori vrata pred licem,
otvorit ću prozor, i poletjeti s vjetrom na krilima, kao ptica s šestog kata.
Jer borba nije znak slabosti,
to je krik snage, to je jeka hrabrosti.
U svakom udarcu kuca moje ime,
i borit ću se, jer život je moj i samo moje vrijeme
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com