Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 14.08.2024.

Bez kajanja

Bila je ona, svjetlost u mom danu,
S osmijehom što topi srce u jednom planu.
Al' vrijeme nas je rasplelo, kao konce u noći,
Sada je prošlost, a sjećanja ne žele proći.

Pamtim miris kose, onaj dodir blag,
Svi naši snovi, pretvoreni u prah i trag.
Nekad smo gradili kule od pijeska,
Sad su to samo uspomene, tiha pjesma.

Svađe su bile oluje, što lome sve pred sobom,
Ali ljubav, nekad čvrsta, sad nestaje s tobom.
Ostavili smo snove, tamo gdje smo ih našli,
Ti si krenula putem, gdje nismo se snašli.

Ponekad se pitam, gdje li si sad,
Jesi li našla mir, u nečijem drugom zagrljaju,
Dok ja kročim sam, stazom koju smo zaboravili,
Noseći sa sobom sve što smo izgubili.

Ali ne krivim te, niti sebe više,
Svi smo mi samo putnici, u potrazi za srećom,
Iako si otišla, ostala je pjesma,
O bivšoj ženi, koja je bila cijeli svijet u meni.

Neka ti život pruži, ono što sanjaš,
A ja ću pamtiti, sve što smo imali,
Jer ljubav nikad ne umire, samo se mijenja,
I postaje vjetar, što prošlost nosi, bez kajanja

Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)