Malena i KLepetan

nedjelja, 15.03.2015.

Završilo je more 2011, primijetio sam napredak, ali mali.Slavonski Brod, sve u semu urbana betonirana selendura, još par mjeseci odradim sa prvim fitioterapeutom Ivanom( sa oklagijom), pa ojačanih mišića krećem na fizikalnu terapiju pješke( uz Gadafi pratnju). Mučilo me kako da stepenište svladam po sredini, ali, previše, sam bio klimav, susjedi ili pijan, ovisno o kutu gledišta, da se usudim za taj pothvat i centriram svoje kretanje, spremio sam ga u svoj hard disk od ostatka funkcionalnog mozga, pod nazivom Moraš.
Nisam imao baš neke snove . Sanjao sam Pandaka i bolnicu, svaku noć ispočetka, on me u snovima spopadao sa tuberkolosticima.. Tako da sam se i snova bojao.
Kontradiktoran kakav jesam, smetala mi je buka i glasno pojačan TV, nemam pojma zašto.
Moj glazbeni ukus je isto kontradiktoran do bolesti sam slušao Halida, pa i Crvenu jabuku, pušenje i Gunse., a neugode.. Nakon moždanog jedino mi je od muzike koju sam slušao su ostali: Gunsi i Zabranjeno pušenje. Umjesto tihe muzike počeo sam slušati glasnu. ACDC( fan Agnusa Younga), Nirvanu, šteta što se Kurt roknuo,Janis Joplin šteta što se roknula, Azru od naših, EKV itd. Moje vikanje Stišaj, zamijenilo je vikanje na mene da stišam. Nekako je od svih Janis Joplin najviše iritirala moje ukućane.
„Malena neće novog udvarača, vjerno čeka svoga Klepetana“, po povratku u Slavonski Brod sam našao neke stare novine sa bombastičnim naslovom.“ Malena ne obraća pozornost na njega, niti reagira na njegova udvaranja, jadnik se ubi lupajući kljunom…“Kljunom?.Kojih su ti dvoje, nekakav garant celebrity par.“ Još se jadnik ubi lupajući kljunom. a krov školske zgrade u Brodskom Varošu u ponedjeljak oko 7 sati stigao je mužjak rode. Pomislio sam stigao je rodan Klepetan, mada me malo začudilo jer u posljednjih šest godina nikada nije dolazio prije 24. ožujka. No, kada sam pogledao Malenu, koja već danima stoji u svom gnijezdu na pomoćnoj školskoj zgradi i vidio da se nimalo nije uzbudila, čak se okrenula na drugu stranu, odmah mi je bilo jasno da to nije Klepetan, „To su rode i to samo 3 km od mene zračne linije. Rodan Klepetan je faca, a rodica Malena ga vjerno čeka, da sleti pored nje i na nju.
Nisam ni bio svjestan koliko imam poznate face i svijeta roda u svojoj blizini .Još je i rodica Malena, roda sa invaliditetom i ne može letiti, nego jedino čekati da rodan sleti kod nje i nadati se da ne šara okolo na svome letu do nje.
Moja rutina se nastavila. Oklagija, fizioterapeut Ivana….,.Rutina me pomalo živcirala i ta ponavljanja. Ponekad sam se pitao kako da razbijem rutinu u koju sam upao. Čudilo me jedino kako Malenoj nije dosadio Klepetan.
„Svi morate biti centrirani“; izjava Ante Pavlovića, poznatog i skoro čuvenog kiropraktičara, kojem je sve centrirano osim mozga. Već kad me svi vode van na te stepenice u zgradi.
Pomislio sam da bar p njima probam hod centrirati, . Desno se spuštam niz stepenice, desno se penjem uz stepenice. Moždani me je opalio desno pokvario sve lijevo, ali sve desno radi. Jbte, još će ljudi zaključiti da sam desničar.
Užas vrijeme je da se centriram, bar hod po stepenicama. Ivana idemo dolje, prvi put sam fizioterapeuta pozvao u šetnju, po stepenicama.Kod mene nije nikad bilo okolišanja. Kava,,upoznavanje. gemišt pa…. Preskočimo to idemo na stepenice da se centriramo, ne nema veze što je taj srpanj bio pakleno vruć.
Uspio sam centrirao sam prvu stepenicu, a na drugoj sam već bježao desno prema zidu. Ima vremena, centrirat ćeš se ti.

15.03.2015. u 10:04 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 15.03.2015.

Malena i KLepetan

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo