Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 18.01.2015.

Brijanje i operacija Šalata

Samo brijanje bilo je posebna kategorija. Imam 30 godina, pa valjda se mogu obrijati sam, ajd dobro ne baš sam. Zamolio sam suprugu da me namaže pjenom za brijanje i da britvicu. .Pa da krenemo, pošto mi nije bilo zgodno puštati bradu zbog stalnog slinjenja. Opet standardna metoda gore ,dolje . Desetak minuta sam se brijao, sjeto sam se čak i dlake u nosu obrijati. Zgodno je to brijanje, jer možeš pljunuti u lavabo, a ne u onu groznu posudu.
Kad sam vidio da ću izazvati poplavu u stanove ispod, prekinio sam. Dođi vidi kako sam se obrijao! Bio sam ponopsan, što sam se polu sam obrijao, bez ijedne ozlijede ili otvorenog krvarenja .Supruga se taman spremala na posao. Obrisala mi je pjenu i opalila se smijati. Ajde se sad pogledaj. Okrenuo sam se prema ogledalu i ugledao polu bradatog sebe. Nisam znao da li bi se smijao ili plakao. Deset minuta brijanja, a lijevu stranu lica nisam ni malo obrijao, ali zato je desna bila savršeno obrijana. Ne sekiraj se popravit ću ti. Tako je to kad se hoćeš sam brijati.
"Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.“:Arthur Schonpenhauer, jedan po meni od tri najbolja filozofa.
Po toj njegovoj bio bi krajnje nesretna osoba: niti sam nešto posebno plemenitog karaktera, , niti mi je tijelo zdravo, ali um , sam nastojao očuvati da bude vedar, kao i temperament sretan.
Započela je operacija Šalata, pod kodnim nazivom“Vanja gutaj“.
Ujutro smo krenuli kod prijateljice Danijele na spavanje, pa ujutro na vježbe. Našli smo je iz prve, ajd dobro druge uz pomoć navigacije. Nisam mogao dočekati da dođemo kod nje u wc, potjeralo me pišati.Stan je lijep, ali poslije pišanja . Danijela curi ti u kupatilu. Hmm, vidi stvarno, morat ću zvati majstora, rekla je Danijela Legao sam spavat, jer smo sutra u 8 morali biti na Šalati. Probudilo me drndanje tramvaja , već u 5 ujutro mislim.
Šalatu smo našli iz prve, nekako je taj odjel bio preko puta Medikola gdje sam imao moždani, moram priznati taj dio Zagreba mi je totalno izgledao nepoznato.
Po fonijatriji sam šetao sa svojom posudom za pljuvanje, kao nekakav prosjak, dobro da mi netko nije ubacio kunu u nju.
Logopedica Tamara je nakon par minuta izašla:Ooo moji Brođani, možete ući.
Supruga, posuda i ja smo ušli unuta. Sjeo sam ispred ogleda.
Ova logopedica je zmaj pomislio sam. Sinko sve je stvar motivacije, kako bi Ćiro rekao, Odmah sam vidio da je Tamara strašan optimist, stručnjak i motivator. Baš mi je takav trebao. Nema apsolutno nikakve veze sa Brodom , rodom je iz Bihaća. Ni jednom nije rekla, ti nečeš, nego mi je rekla,: Ti češ za godinu dana gutati i doći kod mene bez te posude. Rekla mi je da mora samnom raditi da uspori moj govor i da moj japanski, postane razumljivi hrvatski.
Da li bi mogli do 11 otići do glavne sestre Mire na Rebro, ona se bavi sa gutanjem.J oš sam toga dana se kesio , namigivao, slao puse Tamari, mrštio se, čak sam i pjevao iako nemam sluha, ali bio sam sretan , jer napokon krenulo je.
Na KBC Rebro smo na onkologije odjelu potražili sestru Miru, tamo sam ostao šokiran kad sam vidio dječji dio i male anđele, kroz staklo u izolaciji..“Sudbina miješa, karte, a mi igramo“: Arthur Schonpenhauer .
Bemti sudbinu pomislio sam, pa to su mala djeca,pred njima treba biti , novi dan , pun igre, i dječjeg smijeha, ali sudbina se ponekad poigra.
Sestra Mira nas je odvela u neku Mini kuhinju i donijela Prosure. Terapija je bila. Gutaj , gutaj, nevjerovatno ali ja sam progutao više od 60% toga Prosurea, iako je nalaz iz iste bolnice pokazivao da ne prolazi ništa.Bio sam presretan, kao i moja supruga.Sutra smo se opet dogovorili za terapiju poslije tamare Čak sam i pred sestrom podrignuo. Jedva sam čekao sutra i da opet idem kod Tamare. Totalno obrnuti pristup, nego u toplicama a izgleda pali.Gutaj, ne gutaj, pa opet gutaj , izgleda da rehabilitacija“Vanja gutaj daje rezultata.

18.01.2015. u 14:15 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo