Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

petak, 07.11.2014.

Tekila

Takav disfagićan, serboreičan, paretičan i poluoduzet smo se uputili na more u maloj koloni od dva auta( koja kolona). Iako je preko Bosne puno bliže, odlučili smo ići preko Hrvatske, pošto s kćerima putovnice istekle.
Od dodatne opreme sam ponijeo naravno posudu za pljuvanje.Koju sam napunio do Popovače, da do tamo smo išli autoputom, pa da ne bakrotiramo , pa smo zbog toga skrenuli smo na Sisak, sa namjerom da se spojimo na staru cestu…, koja je prema Kninu bila zatvorena.Ništa onda idemo na Zadar. Tjeralo me pišati ili/ ti urnirati. Jednostavnije mi je bilo lagano se udarati po mjehuru da se ispišam, ta mi je navika ostala još sa reanimacije, iako je izgledali pomalo perverzno. O velikoj nuždi sam se bojao i pomisliti, za nju ću čekati da dođemo na more, pa ću onda u septičku jamu „ispustiti dušu“.Slunj I Rastoke su me oduševili, odmah sam pitao suprugu. Hoćemo li tu stati kad se budemo vračali?Da dragi, diplomatski nema što!
Eno Velebit, pa lijevo desno, gore, dolje,par tunela.Mi letimo! .More eno ga tamo dolje. Uhvatio sam se iz sve snage za onaj rukohvat u autu i vikao. Pazi! Kao neka curica sam bio, pa ja se bojim visine.., već sam vidio direktan susret auta i mora. Velebit, kad smo to savladali možemo i makadamima na Alpe. Opet kad se sjetim Jadranske magistrale i zdravom treba živaca da to odvozi.
Obrovac, Benkovac, pa Drniš. Napokon Čiovo i Trogir, pogled koji sam toliko čekao, ali opet sa vrha brda, malo provalije.
Naša vikendica je pored vrlo strmovitj cesti i uzbrdo i nizbrdo .Kako ću sići dolje?Sa štakom od bivšeg šogora od prošle godine, sam išao polako dolje.Došao sam na more, a ne u more.Susjeda srečćm tad još nije bilo puno, jer većinom dolaze kasnije, ili su bili,iako je tad kolovoz bio, kad ih bude najviše
Koda idem u neki prošli život,ali ti mirisi koda su bili iz prošlog života. Nisam se skoturao kao lopta u more, po ne znam koji put uspio sam. Napokon sam bio dolje na moru, na terasi 30 m od mora.Agava je dobrano narasla, bila je spremna za ilegalnu proizvodnju tekile.

07.11.2014. u 17:38 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo