Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 31.07.2014.

Hana

Iz one stvari virio mi je unirarni kateter. Pišaš, a ne kužiš da pišaš. U peleni sa 29 godina, užas.
Za jednu stvar sam imao vremena za promatranje u toj sobi. U toj velikoj sobi paralelno sa mojim, bila su još dva kreveta.
Vidio sam neku valjda suprugu od pacijenta, kako stoji ispred kreveta i ništa ne priča, nego samo gleda: u brata, supruga ili ne znam koga .Bilo mi je čudno što ništa ne priča. Zaspao sam, kad sam se probudio. Vidio sam svijeću kako gori ispred toga kreveta. Dosta mi je trebalo da shvatim da je to bio oproštaj od nekog voljenog.
Rame me sve više bolilo, valjda od ne aktivnost. Razmišljao sam samo o tome kako doći do Brufena.. A taj madrac , bio je koda ležim na polu ispuhanom dušeku.
Sestra Beta, Marina, Antonija, Tomo 1 I 2 , Igor su me stalno obilazili. Sve više sam čepio kanilu i komunicirao.Igor mi je bio fascinatan, znao mi je pogoditi temperaturu samo me dotakne, nisam više bio febrilan. Iskoristio sam priliku da se kladim sa njim u čevape ,da njegova mi nije pogodio temperaturu. Naravno opkladu sam izgubio.
Dolazili su mi prijatelji, obitelj i supruga. Svi umotani kao svemirci. Vanja sutra će ti doći terapeut da ti vježba gutanje. Došla ti je Hana, sad će je tvoji uvesti.
Emocije su mi proradile, vidit ću Hanu!!! Bio sam uvjeren da je nisam vidio godinama. Nakon par minuta vidio sam to svoje malo slatko biće kako mi prilazi.
Imala je masku na licu i vidio sam te samo velike uoke. Bile su uplašene kad su me vidjele. Od normalnog tate, do tate izmučenog bolesti i operacijama. Začepio sam kanilu: Ljubavi tata Vas voli najviše i doći će kući brzo. Vrijeme mi je totalno bilo apstraktno . Ne znam da li sam tad pitao za Teu, jer je ona jadna rasla bez tate.
Tad mi je duša , ako može doslovno plakala. Tad je Hana imala samo 9 godina. Ni ne mogu zamisliti koja hrabrost je trebala biti u tome malom biču, da mi daje utjehu.
Kupi mi sutra šlag zamrznuti da jedem, rekao sam supruzi. Pitali smo dr .Jasminku, ona je rekla da može, ali polako. Sutra mi dolazi terapeut za gutanje Valjda mi ni sam akt gutanja nije radio.
Mašta mi je i dalje radila 100 na sat. Zamišljao sam proslavu 30-og rođendana uz pečenku naravno.

31.07.2014. u 09:35 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo